Inžinjerski rad zahtijeva kreativnost i inovatinost kako bi se riješili složeni, interdisciplinirani problemi. Međutim, kreativnost i inovativne vještive nisu naglašene u mnogim tradicionalnim inžinjerskim kursevima. Inžinjeri počinju raditi s važnim analitičkim vještinama, ali većinom imaju problema s „razmišljanjem izvan okvira“ kada je u pitanju kreativno rješavanje problema. Naše istraživanje pokazuje da osvještenost može pomoći inžinjerima da ojačaju svoju sposobnost generisanja novih ideja, što dovodi do novih načina razmišljanja i boljih rješenja.

Važnost divergentnog razmišljanja

Na tipičnom tehničkom radnom mjestu od inžinjera se traži da dizajniraju uređaje, sisteme i procese koji mogu imati suprostavljene ciljeve i višestruka potencijalna rješenja. Općenito, proces pristupanja tim zadacima naziva se procesom inžinjerskog projektiranja. Inžinjerski tim dobiva ili identificira problem, definira opseg problema, generiše mnoge ideje za rješenja, ocjenjuje ideje i predlaže rješenje. Tokom cijelog tog procesa, inžinjeri sudjeluju u konvergentnom i divergentnom razmišljanju.

Konvergentno razmišljanje je linearno, uključuje pregled popisa koraka kako bi se došlo do jednog ispravnog odgovora. Nasuprot tome, divergentno razmišljanje istražuje različite smjerove od početne izjave problema kako bi se stvorile mnoge ideje. U procesu projektiranja, inžinjeri koriste divergentno razmišljanje pri generisanju ideja, tako da mogu identificirati širok raspon potencijalnih rješenja. Oni koriste kovergentno razmišljanje kada ocjenjuju ideje kako bi odrediti optimalno rješenje.

Obje vrste razmišljanja važne su za pronalažanje najboljeg konačnog rješenja, ali divergentno razmišljanje posebno je važno za razvoj inovativnih rješenja. Međutim, vještine divergentnog razmišljanja uglavnom se zanemaruju u inžinjerskim kursevima, koji se obično usredotočuju na linerarnu progresiju uskih tehničkih informacija koje su usmjerene na disciplinu. To dovodi da studenti inžinjerstva postanu stručnjaci za individualni rad i primjenu niza formula i pravila na strukturirane probleme s „pravim“ odgovorom.

Stoga nije čudno da se inžinjeri bore s divergentnim razmišljanjem kada pođu raditi. Srećom, postoje mnoge tehnike koje možu poboljšati divergentno razmišljanje, poput brainstorminga i pronalaženja potreba, koje se oslanjaju na zajednički skup stavova. Tokom brainstorminga, na primjer, od ljudi se traži da odgode prosuđivanje i da budu znatiželjni. Standard d. škola promoviše navigaciju u dvosmislenosti na način da budete „prisutni u trenutku“ i predlaže da se opustite i postignete način prihvatanja tokom izrade prototipa.

Ovi elementi prisutnosti i radoznalosti dio su temeljne ljudske sposobnosti koju nazivamo osvještenost.

Kako osvještenost promovira divergentno razmišljanje

Osvještenost se definira kao namjerno obraćanje pažnje s otvorenošću, ljubaznošću i radoznalošću. Iako psiholozi nastavljanju istraživati tačne mehanizme pomoću kojih osvještenost olakšava divergentno razmišljanje, postoje uvjerljivi dokazi koji pokazuju uzročnu vezu između osvještenosti i mogućnosti uključivanja u divergentno razmišljanje.

Dok su se prijašnja istraživanja osvještenosti i divergentnog razmišljanja usredotočila na opću populaciju, naše istraživanje je nastojalo istražiti odnos između osvještenosti, divergentnog razmišljanja i inovacije, posebno među studentima mašinstva i nedavno diplomiranim inženjerima.

Napravili smo dvije studije. U prvom smo posmatrali utjecaj 15-minutne meditacije osvještenosti na izvedbu divergentnog razmišljanja među 92 studenta inžinjerstva na Univerzitetu Stanford. Prethodne studije su pokazale da jedna meditacija može poboljšati generisanje ideja u općoj studentskoj populaciji.

Prije eksperimenta svi su sudionici ispunili upitnik za mjerenje početne osvještenosti. Zatim su sudionici podijeljeni u skupinu za ispitivanje i kontrolnu skupinu i zamoljeni da izvrše dva divergentna zadatka razmišljanja: zadatak generisanja ideja, gdje im je rečeno da navedu što više alternativnih načina korištenja cigle; i zadatak inženjerskog projektiranja, gdje je od njih zatraženo da navedu sve uzroke koje bi uzeli u obzir pri projektiranju potpornog zida za scenarij riječne poplave. U skupini za ispitivanje sudionici su bili vođeni kroz 15-minutnu meditaciju prije dovršetka zadataka. U kontrolnoj skupini sudionici su prije dovršetka zadataka pogledali 15-minutni video o smanjenju stresa.

U obje skupine, temeljna osvještenost bila je povezana s brojem i originalnošću ideja koje su sudionici zapisali u zadatku generisanja ideja te s brojem uzroka uzetih u obzir u zadatku inženjerskog dizajna. Studenti mašinstva koji su imali veću baznu osvještenost imali su bolji učinak na zadacima divergentnog razmišljanja.

Iako su rezultati pokazali jasnu vezu između osvještenosti i poboljšanog divergentnog razmišljanja, rezultati su bili mješoviti o utjecaju jedne 15-minutne sesije osvještenosti na izvedbu divergentnog razmišljanja. Meditacija je poboljšala originalnost ideja u zadatku generisanja ideja, ali nije utjecala na broj ideja do kojih su studenti došli u zadatku generisanja ideja ili zadatku inženjerskog dizajna sa statističkim značajem.

Naši rezultati sugeriraju da 15-minutna vježba osvještenosti može poboljšati originalnost ideja, ali možda ne i kvantitet. Buduće studije bi mogle imati koristi od uključivanja značajnijeg treninga osvještenosti, osim jedne 15-minutne sesije, kako bi se utvrdilo može li praksa osvještenosti povećati količinu ideja uz kvalitet.

Na drugoj studiji analizirali smo rezultate ankete od oko 1400 studenata inženjerstva i nedavno diplomiranih studenata širom SAD-a kako bismo pogledali odnos između osvještenosti i inovativnosti. Izvukli smo iz longitudinalnog istraživanja inženjerskih smjerova, koje vodi jednu od nas (Sheri), kako bismo izmjerili osnovnu osvještenost i povjerenje u nečiju sposobnost da budemo inovativni (ono što se zove samoefikasnost inovacije).

Otkrili smo da osnovna pažnja predviđa samoefikasnost inovacije u našem inženjerskom uzorku. Zanimljivo da je posebna komponenta pažljivosti, nazvana svjesni stav, bila najjači prediktor samoefikasnosti inovacije. Dok se mnoge studije fokusiraju na aspekt pažnje, naš rad sugeriše da je važnija komponenta stav kojim obraćate pažnju – ili da li imate otvoren, radoznao i ljubazan stav.

Otvoren i radoznao stav se naziva “početnički um” – sposobnost da se problem ubaci svježim pogledom i uđe u nove perspektive kako ga riješiti. Ostajući otvoreni za iskustva, vjerojatnije je da ćemo uspostaviti veze između naizgled nepovezanih koncepata, što je ključno za generiranje originalnih ideja. Imati ljubazan stav je aspekt samosaosjećanja, koji štiti od oštre samokritike i straha od neuspjeha, inspirirajući ljude da preuzmu rizik i istraže teritoriju, što vodi do novih rješenja. Osvještenost podržava i jedno i drugo.

Ove studije imaju važne implikacije na inžinjersko obrazovanje i tehničku radnu snagu. Dok su inžinjerima potrebne vještine u analizi i prosuđivanju, oni također moraju imati otvoren, znatiželjan i ljubazan stav, kako se ne bi fiksirali na jedan određeni pristup i bili u stanju razmotriti nove podatke. Buduća istraživanja bi se mogla nadovezati na ove obećavajuće, ali preliminarne nalaze, te istražiti najbolje prakse za jačanje svijesti kod studenata i zaposlenika inženjerskih nauka.

Decenijama istraživanja pokazuju da se osvještenost može poboljšati kroz praksu. Kao rezultat toga, mnoge pionirske kompanije sa liste Fortune 100, kao što su Google, Cisco, P&G, Facebook, integrišu obuku osvještenosti na radnom mjestu kako bi promovirale kreativnost i inovacije, kao i emocionalnu inteligenciju i dobrobit svojih zaposlenika. Prilagođavajući ove napore svojim inžinjerskim organizacijama, takve kompanije bi dobro mogle da razmotre kako osvještenost može pojačati divergentno razmišljanje koje je tako bitno u tehničkom dizajnu i kako osvješteni stav, a ne samo pažnja, može biti glavni katalizator za inovativni način razmišljanja.

Tekst „How Mindfulness Can Help Engineers Solve Problems” autora Beth Riekena-a preveden je s Harvard Business Review.