Iz čitanke bh. autoindustrije: Tragom uspjeha TAS-a...

Facebook Twitter LinkedIn

Da postoji čitanka bosanskohercegovačke industrije, veliko ime Tvornice automobila Sarajevo zasigurno bi bilo ispisano na njezinim stranicama. Zlatnog doba domaće autoindustrije prisjetili smo se s gospodinom Muhamedom Suljagićem, diplomiranim inžinjerom mašinstva koji je značajan dio radnog vijeka proveo upravo u nekadašnjem TAS-u, s kolegama radeći i izgrađujući ime koje danas budi divljenje i nostalgiju.

. . .

Muhamed Suljagić je diplomirani inžinjer mašinstva koji je značajan dio radnog vijeka proveo u Tvornici automobila Sarajevo, nekadašnjem TAS-u, s kolegama radeći i izgrađujući ime koje danas budi divljenje i nostalgiju.

Radio je kao inžinjer, menadžer i konsultant u TAS-u, ASA-i, Wiener osiguranju. Danas iskustvo prenosi mlađim kolegama pa je upravo to jedan od motiva angažiranja u prvom Društvu za unapređenje industrije i tehnologije u Bosni i Hercegovini, DUIT-u.

. . .

Jednostavnošću i dostojanstvenom smirenošću predstavlja ono plodonosno, lijepo i vrijedno iz vremena o kome se ima štošta i nelijepoga reći. Razgovor s njim polagano je prelistavanje enciklopedije vremena i ljudi, lica i prilika, previranja i nastojanja.

Tvornica automobila Sarajevo (TAS) nastala je 1969. godine sklapanjem partnerstva UNIS-a s Volkswagenom (VW). Godina 1988. zlatno je doba ovog preduzeća: 3109 zaposlenih proizvelo je 28.341 automobil, od čega je 15.184 bilo direktno isporučeno Volkswagenu.

Nakon rata, u pogonima nekadašnjeg TAS-a u Vogošći obavljala se najjednostavnija, tzv. SKD montaža vozila koja su dopremana iz matičnih tvornica u Njemačkoj i Češkoj.

VW, zajednica uređenih tehnoloških sistema proizvodnje i njihovog razvoja

Govoreći o sjajnom uspjehu Volkswagena, Suljagić se osvrće na njihovu historiju i tradiciju misli: „Mora nam biti jasna Volkswagenova filozofija uspjeha: to je kontinuirano investiranje u nauku, primjenu nauke za razvoj i uređenje konkurentnih tehnologija proizvodnje automobila.“

S druge strane, Bosna i Hercegovina po svojoj je strukturi stanovništva bila uglavnom ruralna država: čak 75 posto stanovništva poslije Drugog svjetskog rata živjelo je na selima baveći se poljoprivredom. U tome smislu, Suljagić ističe: „Ne znam čime bismo se, kroz historiju, mogli pohvaliti na polju proizvodnje, industrije i tehnologije da nije uspostavljena saradnja s razvijenim zemljama Evrope i svijeta. Saradnja bh. firmi s VW-om i drugim evropskim i svjetskim kompanijama u raznim privrednim granama napravila je značajan pomak u razvoju industrije i tehnologije za tadašnju Republiku BiH i bivšu Jugoslaviju.“

Mora nam biti jasna Volkswagenova filozofija uspjeha: to je kontinuirano investiranje u nauku, primjenu nauke za razvoj i uređenje konkurentnih tehnologija proizvodnje automobila

Naša kultura mogla se, prije tragičnog rata, pohvaliti određenim znanjima i vještinama koje, nažalost, nismo uspjeli održati. Naravno, rat je ugrozio naše daljnje napredovanje. „Nakon rata morali smo osmisliti strategiju obnavljanja prijeratnih proizvodnih kapaciteta, obnoviti kadrovske i tehničke resurse i u te svrhe omogućiti odgovarajuća finansijska sredstva. To, nažalost, ni do danas nije učinjeno. Posljedice rapidnog smanjenja stvaranja novih vrijednosti u BiH su očigledne. Ako vlast i dalje bude indolentna spram ovog problema, posljedice će kroz vrijeme biti sve teže do konačnog bankrota.“

Golf, san i legenda

Tri Volkswagenova automobila na listi su 10 najprodavanijih automobila svih vremena: Buba, Golf i Passat. Za naše ljude Golf, međutim, nije automobil, to je preslika balkanskog sna, ostvarivog i nadohvat ruke, prikaz onoga šta možemo kad se potrudimo i samo kad nam krene. U ratu je postajao neobjašnjivo nadnaravno biće koje čuva i štiti živote.

„Golf je, legende kažu, izvukao Volkswagen iz ponora. Volkswagen se, naime, nalazio pred samom propasti kad se pojavio Golf. Nakon uspona, počeli su širenje na tržište i kupili Audi, španski Seat, potom Škodu“, navodi Suljagić.

U saradnji TAS-a s VW moguće je, uvjetno uzevši, razlikovati dvije ere, eru proizvodnje i eru montaže, tokom kojih je prvi imperativ bio poštovati tehnologiju i poslovnu politiku VW.

Kako smo uspijevali pratiti zahtjeve? Standardizacija i tehnologija su, mislim, ključ. Obaveza je bila poštovati Volkswagenovu tehnologiju, jasan redoslijed operacija. VW je, naprimjer, insistirao na obuci radnika TAS-a pa smo često putovali. Godina ‘87 je godina razvoja i širenja, a VW je svoje uposlenike pratio, čuvao i ulagao u njih. Morali smo znati slijediti njihov način i dostizati postavljene standarde

Radni procesi u pogonima u Vogošći morali su biti usklađeni s propisanim tehnologijama za tzv. CKD stepen rastavljenosti automobila.

„Realizacija proizvodnih procesa odvijala se uglavnom u tri centralana pogona:

– varionicu u kojoj se od limenih dijelova postupkom tačkastog zavarivanja sastavljala karoserija,

– površinska zaštita karoserije, sastavljena od predobrade (odmašćivanje, ispiranje i sušenje), zatim od tzv. kataforeze gdje se na karoseriju elektro metodom nanosio zaštitni temeljni lak i na kraju voskiranje, završno lakiranje i sušenje lakiranih karoserija te

– montaža koja je podrazumijevala montažu kablovskih sistema, montažu interijera automobila, montažu zadnje osovine i pogonske grupe (motor, mjenjač poluosovine i amortizeri) te montažu točkova, stakala, zatim punjenje rashladne tečnosti i pogonskog goriva“, pojašnjava Suljagić.

Montiran automobil prolazio je potom testiranja, odnosno, propisane kontrole kvaliteta.

Usto, TAS je imao i proizvodnju dijelova (zadnja osovina, rukavac, izduvna grana, dizalica itd.) Imao je i lakirnicu sitnih dijelova u kojoj se radila površinska zaštita proizvedenih dijelova te su se proizvodili svi kablovski sistemi za automobil.

Ako inžinjer, svojim obrazovanjem i radom ne može izdržavati porodicu, ko može? Ako inžinjer to ne može, znači li to da mi gradimo društvo sirotinje?

Više od 3000 radnika bilo je zaposleno u dvije smjene.

Pritom, TAS je samo primjer poslovanja automobilske industrije. Naš sagovornik govori: „Ne govorim ovdje samo o automobilskoj industriji. I druge firme su osvajale tendere na svjetskom nivou. Hidrogradnja je, naprimjer, mnogo poslovala u Africi i na Bliskom Istoku. I to je bilo više nego dobro za ta vremena: nemoguće je poslovati ako ne znate kako i nemate potrebne tehnologije.“

Izgubili smo korak…

„Na ovaj način uspijevali smo s Nijemcima, ali smo onda, za četiri godine rata, izgubili korak s tehnologijom.“

I dok su se svi nadali da će se pojaviti snaga koja će okupiti inteligenciju i struku, različite manipulacije i pozadinski politički tokovi omeli su revitalizaciju ovog velikog preduzeća. Inžinjeri su poslije rata čistili pogone, krpili krovove, a proizvodnja i montaža svele su se na simboličan minimum.

DUIT je priča koja obećava: idejama, brojnošću. Volim te ljude, svi su stručni i poletni, mladi i zdravih pogleda

„Poslije rata, ‘96. godine ništa se nije dešavalo, nisam mogao naći posao“, govori i dodaje kako je radni staž nastavio u ASA PREVENT GROUP, od 97. god do 2009, zatim u osiguravajućem društvu Wiener te sarađivao sa EBRD u ulozi lokalnog konsultanta te radio za američko tržište kao projektant led rasvjete.

Ističe kako je za jednog čovjeka, uz obrazovanost i društveni status, važna i socijalna komponenta. „Uvijek sam insistirao na visokim plaćama saradnika. Ako inžinjer, svojim obrazovanjem i radom ne može izdržavati porodicu, ko može? Ako inžinjer to ne može, znači li to da mi gradimo društvo sirotinje?“

„Nemam vremena i ne želim da čekam!“

Tim okupljen oko DUIT-a, prvog Društva za unapređenje industrije i tehnologije Bosne i Hercegovine

Bez zazora, prostodušno govori kako je nedavno primio prvu penziju. Ali, veli, nema vremena i svoje znanje i iskustvo rado bi prenio mlađim kolegama pa je upravo to jedan od motiva angažiranja u prvom Društvu za unapređenje industrije i tehnologije u Bosni i Hercegovini.

„DUIT je priča koja obećava: idejama, brojnošću. Volim te ljude, svi su stručni i poletni, mladi i zdravih pogleda. Timu okupljenom oko DUIT-a ljudi vjeruju, a to je obavezujuće. Vjerujem i ja, ali nemam vremena, htio bih da rezultate vidim brzo“, govori i zaključuje smijući se: „Neću odustati, sigurno! Ako me ne otjeraju… Mnogo je posla tek pred nama!“

. . .

Preporučujemo i PIT Automotive MeetUp 2023: Let’s fuel connections! Let’s drive innovation!, kao i DUIT MeetUp 2023: Od sjajne prošlosti do razvoja za budućnost