“Misli naviru iz ništavila tišine. Riječi dolaze iz praznine. Vaša srž je proizašla iz praznoće. Sva kreativnost zahtijeva mir.” – Wayne Dyer
Sve veći problem buke
Tok modernog života se čini neizbježnim, čak iako su COVID mjere smanjile nivo decibela na neko vrijeme. Ovo uključuje više automobila, helikoptera, dronova, uređaja koji zvone, monitora u bolnicama, televizora u čekaonicama i neprestane diskusije u otvorenim kancelarijama. Glasnoća sirena vozila za hitne slučajeve su vrijedan indikator glasnoće u našoj generaciji, obzirom da ona moraju biti dovoljno glasna da priguše zvukove oko sebe. Danas su sirene šest puta glasnije nego što su bile stotinu godina prije, što sugeriše da je naša populacija postala značajno glasnija. The Natural Sounds and Night Skies Division of the U.S. National Park Service procjenjuje da se svakih 30 godina zagađenje bukom udvostruči ili utrostruči. Novija analiza 34 studije od strane Svjetske zdravstvene organizacije iz 2018. govori o tome kako izglaganje buci dovodi do lošijeg razumijevanja prilikom čitanja, rezultata na testovima i dugoročne memorije.
Profesor obrade zvuka i relaksiranja na Univerzitetu Pennslyvania, Mathias Basner kaže, “Buka uzrokuje napetost, pogotovo ako je ne možemo kontrolisati ili imamo malo kontrole nad njom.” Basner govori “tijelo će ispuštati hemikalije stresa poput kortizola i adrenalina koji uzrokuju promjene sastava naše krvi – i krvnih žila, koje postaju kruće nakon jedne noći izlaganja buci.”
Briga o gubitku sluha, ozbiljnog problema koji također može rezultirati socijalnom izolacijom i usamljenošću, postoji već godinama. Tokom prethodnih decenija veliki broj recenziranih članaka je demonstrirao opasnost od stvari poput kardiovaskularnih bolesti, moždanog udara i depresije, kao i različitih problema koji se mogu pojaviti nakon ovih.
Istraživači sve više otkrivaju da prekomjerno izlaganje buci može naštetiti našem zdravlju na razne načine. Slijedi nekoliko stvari kojih treba biti svjestan bez obzira kako vaš bučni svijet može uticati na vas i šta možete uraditi da ostanete bezbjedni.
Prema istraživanjima, redovno izlaganje glasnoj buci se povezuje sa kardiovaskularnim problemima poput visokog krvnog pritiska, kaže Liz Masterson, epidemiolog sa NIOSH-a (National Safety and Health of the Centers for Disease Control and Prevention). U CDC studiji kojoj je bila koautor i koja je obavljena u American Journal of Industrial Medicine 2018. godine, otkriveno je da ljudi koji su redovno izloženi glasnoj buci na poslu – definisano kao slučaj da moraju podići svoj glas ili vikati kako bi ih čuo neko ko stoji nekoliko metara od njih – imaju više stope hipertenzije i visokog holesterola.
Na zdravlje mogu uticati disruptivni efekti glasne buke iz vašeg komšiluka. Njemački istraživači su otkrili da pojedinci koji su prijavili iritaciju od buke u njihovom kraju, poput motora automobila i građevinske opreme i sirena, imaju veći rizik od atrijalne fibrilacije, neregularnog kucanja srca koje može uzrokovati krvne ugruške i moždani udar.
Dodatno, pozadinska buka vas može spriječiti u dobivanju neophodnog sna.
Prema Richard Neitzelu, profesoru nauka okolinskog zdravlja na Univerzitetu Michigan, „generalno stanje je da buka, ako živite u bučnom društvu, naravno opstruira san.“ I među ostalim zdravstvenim problemima, neadekvatan san se povezuje sa pretilošću, dijabetesom i srčanim bolestima.
Konačno, konzumacija nezdrave hrane i pića može biti rezultat provođenja previše vremena u bučnim situacijama.
Sudeći prema studiji iz 2018. godine koja je objavljena u Journal of the Academy of Marketing Science, gosti i kupci u supermarketima i restoranima su pravili bolje kupovine hrane kada su muzika i nivo buke bili tihi, a više nezdrave kupovine su pravili kada je zvuk bio glasniji. Sudeći prema drugim istraživanjima, glasnija muzika može povećati konzumaciju alkohola u pubovima i restoranima.
Važnost tišine
Žurnalist i autor Ta-Nehisi Coates navodi da bi ozbiljni mislioci i pisci trebali prestati koristiti Twitter u nedavnom intervjuu.
Coates vjeruje u to, da bi se proizvele kvalitetne ideje i proizvodi, jedan element koji nedostaje u modernom životu je mir.
Nije sam u tome. Pisci J.K. Rowling, i Walter Isaacson, među ostalima, svi imaju rigorozne rutine kontrole protoka informacija i razvijanja produženih perioda dubokog mira. Struktuirani intervali mirnoće se navode kao esencijalni za uspjeh od strane biznis izvršioca Ray Dalio-a, bivšeg guvernera Kalifornije Jerry Brown-a, i kongresmena Tim Ryan-a.
Nervni sistem se preporađa, energija se održava, i naši umovi su istrenirani da budu prilagodljiviji i predusretljiviji za kompleksna okruženja u kojima mnogi od nas žive, i rade.
Prije nekoliko godina, Imke Kirste, u to vrijeme profesor na Duke Univerzitetu, sprovela je neobičnu studiju istraživanja drevnog pitanja: „Da li je tišina zaista zlatna?“
Kirste i njem tim su stavili miševe u anehoičnu komoru – male virtualne bezvučne separee – dva sata dnevno. Potom su testirali efekte pet vrsta zvukova na njihov mozak: bijelu buku, zvukove mladunčadi miševa, Mozzartovu „Sonatu za dva klavira u D duru“, zvukove iz okoline, i tišinu. Po primjeni svake zvučne varijable, njen tim je mjerio rast ćelija u hipokampusu svakog miša – dijelu mozga koji se najviše povezuje sa memorijom.
Dok su Kirste i njen tim imali hipotezu da će zvukovi mladunčadi dati najjače rezultate, otkrili su da tišina, zapravo, podstiče najjači odgovor kod miševa, dajući najveći broj novih i održanih neurona. „Studije pokazuju da kada pokušavamo slušati u tišini aktiviramo slušni korteks“.
Jednostavan ali snažan pojam „slušanja u tišini“ može demonstrativno ubrzati rast vrijednih moždanih ćelija. Ovaj čin slušanja tišine može, sam po sebi, obogatiti naš kapacitet da razmišljamo i spoznajemo.
U analizi Imke Kirste, moć slušanja tišine nije samo čisto opuštanje. Protuintuitivno, ona i njene kolege navode da duboko slušanje u tihom okruženju može zapravo biti jedna vrsta pozitivnog stresa, zvanog „eustres“. Od raznih stimulansa koje su ispitali sa miševima, pišu da je tišina „izazvala najveću reakciju, jer je vrlo netipična u divljini i zbog toga se registruje kao alarmantna.“ Dok se autori studije slažu da većina svakodnevnih stresova narušava rast i zacijeljenje mozga, oni vide eustres kao nešto drugo – tip naprezanja koji nas tjera da rastemo izvan naših granica.
Ljekar Luciano Bernardi je otkrio da čak i „opuštajuća“ muzika nije toliko efektivna u regulaciji kardiovaskularnih i respiratornih sistema kao dvije minute tišine između muzičkih komada. Studija iz 2013. u Journal of Enviromental Psychology, bazirana na anketiranju 43 000 zaposlenih, otkrila je da negativni efekti buke i distrakcija izazvanih otvorenim rasporedom radnih mjesta prevazilaze očekivane ali još nedokazane pozitivne efekte poput povišenog morala i rasta produktivnosti zbog neplaniranih interakcija.
Kako god, praktikovanje tišine ide iznad jednostavnih pauza od tweetova i kancelarijskog razgovora. Stvarna, dugoročna tišina umiruje i unutarnje i vanjske smetnje i podstiče čiste inovativne misli.
Ovaj oblik tišine za cilj ima opuštanje automatskog procesa razmišljanja koji rutinski održava reputaciju ili promoviše tačku gledišta. Radi se o uzimanju kratkog odmora od jedne od najosnovnijih životnih dužnosti: smišljanja pravih riječi za izgovoriti.
Održavanje tišine „povećava vaše šanse za otkrivanjem inovativnih ideja i informacija i identifikacijom slabih signala“, navodi Hal Gregersen u nedavnom članku u Harvard Business Review. Kada smo preokupirani sa lingvističkom agendom svo vrijeme – šta dalje reći, šta dalje napisati, šta dalje tweetovati – teško je pronaći prostora za istinski alternativne tačke gledišta ili potpuno nove koncepte. Izazovno je preći na duboko slušanje i modove obraćanja pažnje. Istinske originalne ideje se otkrivaju u tim dubljim oblicima svjesnosti.
Većina ljudi u zapadnjačkim nacijama živi u velikim gradovima, koji su bučna mjesta u našem društvu. Iako je neobično, tišina je esencijalna komponenta moći izolacije i vrlo vrijedna za kvalitet naših života.
Efekti aerodromske buke na školarce blizu Minhenovog aerodroma su ispitani u studiji od strane profesora Gary W. Evans sa Cornell Univerziteta, koja je objavljena u Psychological Science. Prema toj studiji, djeca koja su bila izložena buci razvila su stresne reakcije zbog kojih su bili u mogućnosti da zanemare buku. Otkrio je da djeca nisu obraćala pažnju na govor ili druge uobičajene zvuke, kao ni na opasne aerodromske buke.
Tišina je umirujuća i održavajuća. Može služiti kao motivacija. Njeguje duh, tijelo, i um. Suprotno, gungula s vana opstruiše našu maštu, odvaja nas od naše unutarnje povezanosti, i slabi našu odlučnost. Nauka sada pokazuje da mirnoća može biti upravo ono što nam treba da bi povratili naša istrošena tijela i umove.
Prema studijama, buka ima značajan fizički uticaj na naše mozgove, povećavajući nivoe hormona stresa. Električni signali od zvuka se prenose do mozga putem uha. Amigdala, dio mozga koji se veže za memoriju i emocije, se aktivira ovim zvučnim talasima čak i kada spavamo, što uzrokuje ispuštanje hormona stresa. Dakle, ako živite u atmosferi stalne buke, imati ćete vrlo visoke vrijednosti ovih opasnih hormona.
Latinski izraz NAUSIA, što znači bolest/muka, ili latinska riječ NOXIA, što znači bol, šteta ili povreda, su korijeni riječi buka (eng. noise). Prema studijama, buka se povezuje sa visokim krvnim pritiskom, srčanim bolestima, tinitusom, i poremećenim snom. Sve više i više ljudi sada otkriva da im je teško ostvariti značajne performanse u bučnom okruženju. Nauka je sada ustanovila i štetne uticaje buke, i terapijske benefite tišine.
Mnogi duhovni i meditacijski instruktori preporučuju svojim učenicima da prave redovne pauze tokom dana za tihu meditaciju. Čak i ako možda doživljavamo tišinu kao nedostatak ulaznih informacija, nauka argumentuje suprotno. Imke Kirste je otkrila da dva sata mirnoće svaki dan stimulira rast ćelija u hipokampusu, dijelu mozga povezanom sa formiranjem sjećanja koja uključuju naša čula.
Mozak može „povratiti“ neke od svojih kognitivnih kapaciteta u okruženju sa smanjenim pobuđivanjem naših čula. Naši mozgovi imaju manje vremena za odmor u ovom digitalnom svijetu. Masivni obimi informacija kontinualno bivaju procesuirani od strane ljudi. Naš prefrontalni korteks, dio mozga odgovoran za donošenje odluka, rješavanje problema, i druge funkcije je pod mnogo stresa kao rezultat kontinuiranog zahtijevanja pažnje koju moderni život traži. Naši mozgovi se mogu odmoriti i pustiti sav taj neprekidni fokus kada smo sami i u tišini neko vrijeme.
Istraživači su otkrili da buka izaziva stres, a mirnoća olakšava mentalne i fizičke tenzije. Buka narušava našu sposobnost fokusa, bistrog razmišljanja, motivacije sebe, i pravilnog funkcionisanja mozga. Međutim, studije pokazuju da kratki periodi tišine mogu čudnovato vratiti sposobnosti koje su štetno pogođene dužim izlaganjem buci. Drevni duhovni učitelji znaju da tišina liječi, dozvoljava nam da zaronimo duboko u sebe, i da uskladimo tijelo i um. Istu stvar sada i nauka tvrdi.
Dvije minute tišine su više umirujuće nego muzika, sudeći prema studiji iz 2006. objavljene u žurnalu Heart. Tišina također olakšava tenzije iz tijela i mozga. Ovo se pripisuje varijaciji u protoku krvi i pritiska u mozgu.
Sudeći prema studiji iz 2013. godine u žurnalu Brain Structure and Function, dva sata mirnoće mogu stimulisati rast novih ćelija u hipokampusu. To je ključno budući da je hipokampus vezan za naše kapacitete za učenje, memoriju, i čak i emocije.
Kako učiniti „vrijeme tišine“ dijelom vašeg života
- Dozvolite svojim mislima da lutaju. Tokom tišine, možete dozvoliti svojim mislima da idu gdje žele. Mnogim ljudima to probudi inspiraciju. Rješenja za sadašnje ili dugostojeće probleme mogu vam se odjednom javiti, ili ćete pronaći inovativno rješenje.
- Postanite više svjesni svog okruženja. Duboko osmotrite prirodu, boje, zvukove i fizičke osjećaje u vašem neposrednom okruženju, pogotovo kada ste u prirodi. U tišini, možda primijetite značajan pomak u vašoj sposobnosti da budete više samosvjesni emocija ili osjećanja koja se javljaju. Ili možete postati više svjesni vašeg neposrednog okruženja i primijetiti stvari koje prije niste.
- Zakažite vrijeme tihog osvrta u vašem danu ili sedmici. To znači da nema slušanja muzike i društvene interakcije u isto vrijeme. Tišina dozovljava tip osvrta koji promoviše sposobnost da povežete niti u naizgled neorganizovanom, nepovezanom svijetu. Ili nakon meditiranja u tišini, možete postati više motivisani da zaliječite vama bitne odnose koji su postali zategnuti.
- Kratko meditirajte svaki dan, po mogućnosti na početku dana. U studiji iz 2015. godine objavljenoj u JAMA Internal Medicine, stariji odrasli koji pate od insomnije su pronašli olakšanje u formi poboljšane kvalitete sna nakon što su prošli kroz šestosedmičnu intervenciju putem tihe meditacije.
- Na poslu zakažite 5 minuta tišine između sastanaka. Ako ste u mogućnosti da zatvorite vrata od kancelarije, pobjegnete na klupu u parku, ili pronađete neko drugo tiho utočište, moguće je resetovati se radeći tihu meditaciju ili osvrt.
- Tiho prošetajte prirodom, po mogućnosti među drvećem ili pored okeana. Ne morate biti vanjski tip da bi ostavili telefon i otišli na jednostavni dvosatni ili trosatni izlet u prirodu. Po mom iskustvu i iskustvu mojih klijenata, uranjanje u prirodu može biti najbolja opcija za poboljšanje kapaciteta kreativnog razmišljanja.
- Napravite potpunu pauzu od elektronskih uređaja i društvenih mreža na dan ili sedmicu. Ugasite vaš email na nekoliko sati ili čak na cijeli dan, ili pokušajte „postiti“ od vijesti i zabave. Dok i dalje može biti mnoštvo buke oko vas – porodica, razgovor, gradski zvukovi – možete uživati u stvarnim benefitima odmarajući dijelove svog uma povezane sa beskrajnim poslovnim obavezama i praćenjem društvenih medija i trenutnih događaja.
- Idite na meditacijska putovanja, gdje su periodi tišine ugrađeni u dnevne rutine. Čak i kratko putovanje je najbrži put da se okrenete dubljem slušanju i buđenju intuicije. Neki ljudi su opisali ovo iskustvo kao „totalki detoks“.
Članak „Why We Need Silence in Our Lives“, autora Ray Williams-a, preveden je sa portala Data Drive Investor.
