Osjećaj zaglavljenosti je iluzija

Osjećaj zaglavljenosti je iluzija. Apsolutno nema ništa lakše od promjene.

Provodimo većinu svog života pokušavajući smanjiti količinu promjena koje proživljavamo. Činimo sve što je moguće da se stabiliziramo, rutiniziramo i napravimosebi neku zonu komfora.

Osjećamo se zaglavljeno a nismo za svoj životni dio prikovani silama izvan naše kontrole. Umjesto toga, to je zato što se sami trudimo da suptilno i podsvjesno ojačamo postojeće obrasce ponašanja.

Problem nije u tome što nismo sposobni za promjene.

Tvoj mozak je plastičan. Čak i nakon što prođe kroz svoj konačni rast u mlađoj dobi, to je i dalje prilagodljivi mehanizam koji reagira. Sa svakom mišlju koju imate i svakim ponašanjem, kujete nove neuronske puteve i jačate one koji već postoje.

Mozak je izuzetan po tome što je prilagodljiv i samoafirmativan.

Kad napokon dođemo do dana kada smo spremni za promjenu, suočavamo se sa brdom prepreka koji sami stvaramo. Moramo raspetljati duboke asocijacije koje uništavaju naše odnose. Moramo se suočiti sa tim strahovima, a zatim izabrati drugačije. Moramo priznati da nismo bili toliko uspješni kao što smo se nekada nadali, da možemo učiniti više i postati više. Moramo pomiriti lažna uvjerenja koja imamo o ljudima koji su ono što mi potajno želimo biti, i poduzeti sve da se više ne bojimo postati takvi kakvi ustvari želimo biti.

Mozak je izuzetan po tome što je prilagodljiv i samoafirmativan. Većinu svog vremena provodimo nesvjesno razvrstavajući iskustva i podražaje kako bismo se usredotočili isključivo na informacije koje pojačavaju ono u što već vjerujemo.

Želimo dobiti potvrdu. Želimo biti validitirani. Želimo biti u pravu. Želimo se vratiti udobnosti i kontroli onoga što smo znali dok smo se još uspinjali do sreće koju još nismo iskusili.

Okrutni trik života je u tome da dokle god se lebdimo blizu drveta za koje smo nekada bili svezani (da ponovo upotrijebimo metaforu), uvijek će postojati osjećaj da propuštamo i ne radimo baš sve što bi trebali uraditi. Svi se tako osjećaju. Većinu ljudi guši osjećaj jer bi slušanje značilo izlazak iz njihove zone komfora, a ponekad je i jedina koje su ikad poznavali.

Ali znajte ovo:

Ne sabotirate svoj život jer ste glupi.

Ne sabotirate svoj život jer ne znate šta želite.

Ne sabotirate svoj život jer ste nesposobni.

Sabotirate svoj život kada se toliko naviknete na vlastite poznate obrasce da ne uspijevate pronaći snagu da podnesete nelagodu njihovoga kršenja.

Originalan članak možete pročitati na linku.