Obični ljudi se fokusiraju na rezultate, a izvanredni ljudi na proces

Facebook Twitter LinkedIn

U svojoj autobiografiji Bryan Cranston (Walter White iz poznate serije Breaking Bad) opisao je lekciju koju je naučio, a koja mu je pomogla da od prosječnog glumca pređe u izvanrednog. Evo što je napisao:

„Na početku karijere uvijek sam žurio. Bavio sam se reklamama, bio gostujući glumac, išao na audicije kao lud. Zarađivao sam prilično dobro… ali imao sam osjećaj da sam zaglavljen u juniorskom prvom timu. Pitao sam se da li to tako treba biti. Tada je Breck Costin [njegov mentor] predložio da se fokusiram na proces, a ne na ishod.

Nisam išao na audiciju da bih išta dobio: posao ili novac ili potvrdu. Nisam se takmičio.

Htio sam nešto dati.

Nisam bio tamo da se zaposlim. Bio sam tamo da radim posao. Bio sam tamo da izvedem predstavu. Ako sam se vezao za ishod, postavljao sam se u situaciju da očekujem, a time i da ne uspijem doći do očekivanog. Moj posao je bio uvjerljiv. Iskoristite šanse. Uživajte u procesu.“

Cranston je rekao da se nakon što je promijenio način razmišljanja osjećao mnogo opuštenije i slobodnije. Više nije bilo pritiska, jer je ishod bio nebitan. „Jednom kada sam se prebacio sa ishoda na proces, osjećao sam se moćno u bilo kojoj sobi u koju sam ušao“, napisao je. „Što je značilo da se mogu opustiti. Bio sam slobodan.”

Ubrzo nakon ove promjene, Cranstonu je ponuđena uloga u veoma popularnom Malcolm in the Middle, za koju je nominovan za 3 Emmy nagrade. Sada je jedan od najcjenjenijih i najpoznatijih glumaca na svijetu.

Šta bi vama pomoglo da možete ući u bilo koju sobu i osjećati se opušteno i slobodno?

Kakav bi bio osjećaj imati moć u bilo kojoj situaciji u kojoj se nađete?

Šta bi se dogodilo kad biste mogli živjeti svoj život bez pritiska, slobodni da postignete bilo koji cilj koji želite?

Obični ljudi fokusirani su na ishod. Ali izvanredni ljudi se fokusiraju na proces. Tako postižu veoma ogromne ciljeve.

Pritisak je zamišljen

Pritisak nije stvaran – to je samo stres koji sami sebi stvarate. Pritisak je rezultat ograničenja koja sebi postavljamo da bismo postigli ishode koje ne kontrolišemo. Kada se fokusiramo na ishod, počinjemo očekivati stvari koje su izvan naše kontrole, što nam povećava šansu za neuspjeh.

Evo ličnog primjera.

Kad sam radio kao telefonski prodavač, bio sam pod stresom svaki dan. Dnevno sam upućivao preko 250 poziva strancima (od kojih mi je većina rekla „Ne, ne želim kupiti vaše proizvode, prestanite me zvati.“). Šef mi je neprestano disao za vratom, tražeći da zna zašto nisam ostvario veću prodaju. Stalno je naglašavao da će me otpustiti.

Nakon mjeseci provedenih ovako, počeo sam vjerovati u lažnu stvarnost: da mogu natjerati ljude da nešto kupe. Kad bih barem rekao pravu stvar, na pravi način, u pravo vrijeme. Barem je tako tvrdio moj šef.

Nakon više od 2 godine napokon sam napustio taj grozni posao i ostavio svog manipulativnog šefa jer sam shvatio: „To nije istina. Ne mogu nikoga natjerati da učini bilo šta.“ Sav taj pritisak koji sam vršio na sebe je zamišljen. Sve sam to izmislio u nekom bolesnom naporu da se „motivišem“.

Ne trebate sebi stvarati pritisak da se takmičite, pobijedite ili dospijete na prvo mjesto.

Jer istina je da ne kontrolišete ishod. Ne kontrolišete ništa – osim sebe. Jedini dijelovi nad kojima istinski imate kontrolu su vaš stav, način razmišljanja i vaši postupci. Ostalo je izvan vaše kontrole.

Postoji citat koji sam čuo tokom mnogih godina terapije i savjetovanja:

„Moja vedrina je obrnuto proporcionalna mojim očekivanjima. Što su moja očekivanja od drugih veća, to je moja vedrina niža.“

Što su vaša očekivanja veća – od vašeg posla, ljudi oko vas, ishoda – to je vaša vedrina niža. Što više očekujete da će se stvari dogoditi na načine koje ne kontrolišete, to ćete više stresa i pritiska doživjeti.

Ovo je teška lekcija. Ne očekujem da će je mnogi ljudi odmah shvatiti. Godinama čujem tu frazu i još uvijek mi je nekada teško razumijeti.

U redu je. Za ovakve temeljne promjene načina razmišljanja treba vremena. Ako vam to sada nema smisla, ne brinite. Ako postoji nešto na šta vas želim potaknuti da razmislite, to je: pritisak je zamišljen. Niste vi oni koji kontrolišu ishod, pa nemojte ni pokušavati. Umjesto toga, fokusirajte se na ono što možete kontrolisati: sebe, svoj stav i svoje postupke.

Jednom kada shvatite da je pritisak zamišljen, ništa vas više ne može zaustaviti na putu ka majstorstvu. Ogromne ciljeve možete postići jednostavnom lahkoćom.

„Zanemarite šta drugi ljudi rade. Zanemarite što se događa oko vas. Nema konkurencije. Ne postoji objektivno mjerilo koje bi trebali ispuniti. Jednostavno trebate uraditi sve i to najbolje što možete – to je sve što je važno.“ -Ryan Holiday

Prava oznaka šampiona je posvećenost zanatu

„Šampioni se ne prave u ringu, već ih tamo samo prepoznaju.“ -Joe Frazier, svjetski prvak u teškoj kategoriji

Svako ko se oslanja samo na sreću, talent ili prestiž ne razumije ovu lekciju i zbog nje će patiti.

Najbolji profesionalci su u jednom trenutku također bili prilično loši. Sve je teško prije nego što postane lahko.

Istinski prvaci, međutim, ne oslanjaju se na sreću. Ne čekaju inspiraciju da bi trenirali ili odradili posao. Oni to jednostavno rade. Fokusirajući se na proces – radeći posao iz dana u dan – postaju jači, brži, fokusiraniji i vještiji. Pada mi na pamet citat britanskog pisca Somerseta Maughama:

„Pišem samo kad sam nadahnut. Srećom, nadahnut sam svako jutro u devet sati.“

Kada se fokusirate na ishod, zaustavljate svoj rast. Gubite fokus na ovdje i sada. Pravi prvaci se fokusiraju na proces. Znaju da se prvaci ne prave u ringu – prave se vježbom, svakog dana mjesecima prije.

Boston Globe je jednom proučavao tipičan dan za olimpijske snowboardere. Sportisti su „budni u zoru, istežu se, pogledaju videozapis prethodnog dana, rade i vježbaju do ručka, odu na nastavu, grade više kondicije, večeraju, a zatim uče sat i po. Dnevno dobiju oko sat vremena ‘slobodnog vremena’, ali to se obično koristi za domaću zadaću.“

Ovi sportisti su postali najbolji na svijetu u svom zanatu. Postali su prvaci mnogo prije nego što su započeli prvo olimpijsko takmičenje; oni su prvaci jer su vježbali svaki dan.

Ova motivacija je ono što ih održava u dosadnom ponavljanju, iz dana u dan. U poznatoj knjizi Andersa Ericcsona Vrhunac: Tajne nove nauke o ekspertizi, Ericcson kaže:

„U osnovi je praksa usamljena potraga.“

Predanost zanatu može biti usamljena, dosadna i zamorna. Često i jeste.

Ali to je razlika između dobrih i loših pisaca, snowboardera, izvršnih direktora, pjevača i žonglera – oni dobri dosljedno vježbaju. Fokusiraju se na proces poboljšanja, svakog dana.

Loši to ne rade.

Obični ljudi fokusirani su na ishod. Izvanredni ljudi fokusirani su na ono što mogu kontrolisati – na proces.

„Svakog dana trebate odgovoriti DA na ovo pitanje: Da li sam se poboljšao 1% fizički, emocionalno, mentalno i duhovno zdravlje?“ -James Altucher

Zašto većina ljudi neće postići svoje ciljeve

„Mnogi ljudi razmišljaju u smislu: Moram raditi ono što radi moj kolega/komšija/član porodice, a ne: Moram učiniti ono što je najbolje za mene.“ -Grant Cardone

Mnogi ljudi su danas na svojim poslovima s jednim ciljem: pobijediti drugog.

Možda je to radi pobjede konkurencije. Možda je to zbog preuhitrenje vašeg kolege Richarda za unapređenje. Možda je to radi pobjede vašeg uspješnijeg brata ili sestre. Možda je to radi imanja nešto cool za reći kad dođe vaše okupljanje u srednjoj školi.

Vrlo je malo ljudi fokusirano na pobjedu u jedinoj igri vrijednoj pobjede: pobjeđivanju bivšeg sebe.

Ernest Hemingway jednom je napisao:

„Nema ništa plemenito u tome što ste superiorniji od svojih bližnjih. Istinska plemenitost leži u tome da budete superiorniji od svog bivšeg sebe.“

Kada se fokusirate na ishod, spriječavate se da u potpunosti uronite u proces – proučavajući svoj zanat, usavršavajući svoje vještine, usavršavajući formu. Ako sve što želite jest pobijediti drugog tipa, dopuštate sebi samo djelić svojih sposobnosti.

Ovo sam bio dugo vremena. U srednjoj školi želio sam pobijediti svakog drugog momka u trci za naklonost slatkice Kimberly Romero (nisam pobijedio). A potom sve što sam želio je da pobijedim Bryana Cardozu za startno mjesto u košarkaškom timu (nikada nisam uspio). Na fakultetu sam želio diplomirati brže od svoje sestre. (Diplomirali smo istovremeno.)

Ali fokusiranje na ishod značilo je da rijetko usavršavam svoj zanat. Gotovo nikad nisam zaglavio glavu i samo radio. Uvijek sam razmišljao o onome šta radi „onaj drugi“. Bio sam više fokusirana na to koliko bolje izgledaju svi ostali nego na to kako ja zapravo napredujem.

Prošle godine napokon sam se počeo potpuno fokusirati na proces: moje pisanje. Prestao sam ljubomorno gledati druge pisce i njihove sljedbenike. Prestao sam gledati svoje preglede stranica i samo sam pisao.

Pisao sam svaki dan mjesec dana. Proučavao sam vrhunske pisce – njihov broj riječi, citate po članku, naslov, strukturu članka, itd. Postao sam student svog zanata. Postao sam fanatičan učenik.

Tada se moj kvalitet pisanja zapravo povećao sa osrednjeg na pristojan. Ljudi su počeli redovno čitati moje stvari. Imam sljedbenike. Ubrzo sam svakog mjeseca dobivao 1000 pretplatnika. Počeo sam u prosjeku dobijati 10 000 pregleda svakog mjeseca. Zatim više od 100.000 svakog mjeseca. Od tada je broj konstantan.

To je bilo moguće samo zato što sam prestao da brinem o ishodu i okrenuo se svom fokusu ka procesu.

Zbog toga većina ljudi neće postići svoje ciljeve – jer su previše fokusirani na pobjeđivanje konkurencije, umjesto da zapravo rade na usavršavanju svog zanata i postaju elitni u onome što rade. Ako ste to vi, u redu je. Svi smo bili tamo. Ali na vama je da skrenete pažnju s drugih i fokusirate se u potpunosti na jedinu stvar koja je istinski važna: biti bolji vi nego što ste bili jučer.

Zaključak

Puno je lakše fokusirati se na ishod.

Lakše je. To znamo svi. Svi znamo i kako se to radi. Mnogo je teže zanemariti konkurenciju, zadržati živce i zagledati se u mogući neuspjeh dok radite na sebi.

Ali ishod je van vaše kontrole. Sve dok je to vaš fokus, i dalje ćete trošiti dragocjenu energiju na ishod koji ne možete kontrolisati.

Zbog toga većina ljudi neće ispuniti svoje snove; previše su iscrpljeni od pokušaja da izgledaju bolje od drugog tipa. Njihov fokus je na pogrešnom prioritetu.

Nije lahko. Ali kada se odlučite fokusirati na proces – na svoj stav, svoje postupke, svoje razmišljanje – fokus preusmjeravate na stvari koje možete kontrolisati. To je ono što će vas nadograditi iz običnog u izvanrednog.

Članak „Ordinary People Focus on the Outcome. Extraordinary People Focus On the Process.“ autora Anthony Moore-a preveden je sa News Break.