Kratka historija održavanja

Translated with permission from „A Brief History of Maintenance“ by Christoph Roser on AllAboutLean.com.

U ovom članku ćemo se bolje upoznati sa održavanjem, posebno totalnim proizvodnim održavanjem (Total productive maintenance – TPM). Održavanje mašina i alata važno je za vaše poslovanje. Čini se da je održavanje na mnogim mjestima više reaktivno: ako se pokvari mašina, popravite je. Češće bi bolji pristup bio proaktivno održavanje: održavajte je tako da se uopšte ne pokvari. U ovom članku ćemo zaviriti u historijat održavanja. Naknadni postovi dublje će proučiti zašto trebamo održavati svoje stvari i kako to uraditi. Sveobuhvatna tema vođena je potpunim produktivnim održavanjem, ali neću se ustručavati dati svoje kritičko mišljenje tamo gdje je to potrebno.

Predindustrijsko korektivno održavanje

Većinu naše industrijske historije održavanje je bilo jednostavno. Kad se nešto pokvari, popravite ga. Održavanje je bilo čisto reaktivno. To se naziva korektivno održavanje ili, za drastičnije kvarove, ponekad hitno održavanje. Za većinu predindustrijskog upravljanja to je bilo u redu. Ako se nešto pokvarilo, tada je kupac jednostavno morao duže čekati na svoj proizvod. Vrlo je malo kompanija imalo išta makar i približno slično onome što danas vidimo kao održavanje. Jedna od rijetkih iznimki bile su tvornice papira Montgolfier, koje su oko 1800. uvele redovno održavanje, uključujući čišćenje alata. Trideset i pet dana godišnje koristile su za održavanje. Ova porodica je, međutim, poznatija po tome što je izumila balon.

Preventivno održavanje

Industrijskom revolucijom održavanje je postalo sve istaknutije. Problem je bio u tome što su kotlovi parnih mašina imali običaj da eksplodiraju, oskakajući ili ubijajući radnike u blizini. To je dovelo do tehničkih provjera i verifikacija kako bi se osiguralo da kotao radi u sigurnom radnom stanju. Njemački TÜV je osnovan nakon velike eksplozije kotla 1865. godine. Cilj je bio spriječiti gubitak života održavanjem. Ali sve dok nisu nikoga ubile, mašine su obično bile popravljanje tek nakon što bi se pokvarile.

Kako je proizvodnja postajala sve više povezana, lanci snabdijevanja komplikovaniji, a broj vrsta proizvoda se povećavao, kvarovi mašina su doveli do mnogih (i skupih) daljih problema. Iz toga svega se rodila ideja da se mašine popravljaju prije nego (!) se pojavi kvar, ili preventivno održavanje (PM) (ili planirano održavanje). Henry Ford ga je intenzivno koristio u svojim fabrikama, a preporučivao ga je i za svoj automobil. Na primjer, priručnik za Ford Model T iz 1919. godine savjetuje

Izazov je ovdje što postoje brojne moguće vrste kvarova. Možda je nemoguće, ili barem finansijski neizvodljivo, spriječiti ih sve. Bilo bi bolje spriječiti samo probleme koji će se vjerovatno desiti, ali tada biste trebali znati koji će se problemi vjerovatno desiti. Pitanje šta treba održavati, kako održavati, koliko često održavati, koje rezervne dijelove skladištiti i tako dalje i danas predstavlja izazov.

Održavanje je „u modi“

Rat je pokretač mnogih inovacija, a održavanje aviona i druge opreme tokom Drugog svjetskog rata postalo je istaknuto. U godinama nakon Drugog svjetskog rata pojavio se čitav niz pojmova vezanih uz održavanje. Korektivno održavanje pojavilo se 1957. godine, prevencija održavanja (ne treba ga miješati s preventivnim održavanjem) pojavila se 1959. godine, a produktivno održavanje 1961. U američkoj avionskoj industriji razvijeno je i održavanje usmjereno na pouzdanost (RCM – reliability centered maintenance), ali je danas manje poznato. Također se ponekad koristi sveobuhvatni termin proaktivno održavanje. Postoje neke manje razlike između značenja ovih izraza, ali po meni se svi predstavljaju isto, a razlika je možda više način da se konsalting proda klijentima, a ne razlike u stvarnom održavanju.

Seiichi Nakajima

Ideja o produktivnom održavanju došla je do Japana nakon Drugog svjetskog rata. U to vrijeme je mnogo industrijskih ideja iz SAD-a palo na plodno tlo u Japanu, poput Treninga kroz industriju (engl. Training within Industry) ili Demingovih krugova kvaliteta, koji su doveli do su poboljšanja. I produktivno održavanje se pretvorilo u totalno proizvodno održavanje (TPM) 1969. Ključni pokretač ovog razvoja bio je Seichi Nakajima, koji je o produktivnom održavanju naučio u SAD-u i Europi. Razvio je TPM zajedno s Japanskim institutom za održavanje pogona (JIPM). Moto je „Zaštite svoju mašinu i sami se brinite o njoj.“ Isti akronim se također ponekad zapisivao kao totalno preventivno održavanje, ali to je značilo da ovo nije drugačiji skup alata nego zabuna zbog mnogih različitih izraza.

Istovremeno, održavanje za većinu kompanija je i dalje bilo uglavnom reaktivno i ne previše organizovano. Tek između 1960. i 1980. održavanje postaje istaknutije i strukturanije. Otprilike u to vrijeme uspostavljene su norme za održavanje, zajedno s prodajom certifikata.

Prediktivno održavanje

Napokon, s industrijom 4.0 pojavilo se prediktivno održavanje (PdM 4.0) pokušavajući da ..ustvari.. predvidi problem prije nego se desi. Ideja je prikupiti mnogo podataka i imati algoritme i AI-jev obrazac za tako nešto, a što predstavlja i proaktivno održavanje, ali s idejom da se smanji pretjerano održavanje kroz bolje razumijevanje sistema.

Totalno prozivodno održavanje (TPM) je trenutno napopularnije, iako imam osjećaj da će se u budućnosti pojaviti još riječi koje su u modi. Sveukupno, postoji mnogo modernih riječi koje pokušavaju riješiti problem održavanja iz različitih uglova.

U sljedećem članku razmatraju se različiti razlozi zbog kojih biste trebali održavati svoju opremu. Ovo može biti više od samog vremena rada. Sada idite, držite svoju opremu u dobrom stanju i organizujte svoju industriju!