Morate govoriti javno, ali koljena vam klecaju i prije nego što stignete do podijuma. Želite da proširite svoju mrežu poznanika, ali radije biste jeli eksere nego razgovarali sa strancima. Govorenje na sastancima unaprijedilo bi vašu reputaciju na poslu, ali se bojite reći pogrešnu stvar. Situacije poput ovih — one koje su profesionalno važne, ali lično zastrašujuće — su, nažalost, sveprisutne. Lak odgovor na ove situacije je izbjegavanje. Ko želi da se oseća anksiozno kada vi ne morate?
Ali problem je, naravno, što ti zadaci nisu samo neugodni; takođe su neophodni. Kako rastemo i učimo u svom poslu i u karijeri, stalno se suočavamo sa situacijama u kojima moramo prilagoditi svoje ponašanje. To je jednostavno realnost svijeta u kojem danas radimo. A bez vještine i hrabrosti da napravimo iskorak, možemo propustiti važne prilike za napredak. Kako mi kao profesionalci možemo prestati graditi svoje živote oko izbjegavanja ovih neugodnih, ali profesionalno korisnih zadataka?
Prvo, budi iskren prema sebi. Kada ste odbili tu priliku da govorite na velikoj industrijskoj konferenciji, da li je to zaista bilo zato što niste imali vremena ili ste se uplašili da stanete na binu i predstavite se? A kada se niste suočili sa tim kolegom koji vas je potkopavao, da li je to zaista bilo zato što ste osjećali da će on na kraju prestati ili zato što ste se plašili sukoba? Napravite popis izgovora koje ste skloni da izmišljate o izbjegavanju situacija izvan vaše zone udobnosti i zapitajte se jesu li oni zaista legitimni. Ako bi vam neko drugi ponudio iste izgovore za svoje ponašanje, da li biste to vidjeli kao izgovore ili legitimne razloge za odbijanje? Odgovor nije uvijek jasan, ali nikada nećete moći prevladati nedjelovanje bez da budete iskreni o svojim motivima.
Zatim učinite ponašanje svojim. Vrlo malo ljudi se bori u svakoj pojedinačnoj verziji zastrašujuće radne situacije. Možda će vam biti teško da vodite razgovore općenito, ali lakše će vam biti ako je tema nešto o čemu znate mnogo. Ili vam je možda teško umrežavanje, osim kada je to u stvarno malom okruženju.
Prepoznajte ove prilike i iskoristite ih – nemojte ovu varijabilnost pripisati slučajnosti. Dugi niz godina radio sam s ljudima koji se bore da izađu iz svojih zona udobnosti na poslu i u svakodnevnom životu, i ono što sam otkrio je da često imamo mnogo više slobode nego što vjerujemo da bi ovi zadaci bili manje odvratni. Često možemo pronaći način da prilagodimo ono što moramo da uradimo kako bismo ga učinili dovoljno ukusnim za izvođenje tako što ćemo oblikovati situacije na način koji smanjuje nelagodu. Na primjer, ako ste poput mene pa vam je neugodno razgovarati s velikim grupama tokom velikih, bučnih okruženja, pronađite miran kutak tog okruženja za razgovor,izađite u hodnik ili odmah izvan zgrade. Ako mrzite javne nastupe i događaje umrežavanja, ali se osjećate malo ugodnije u malim grupama, potražite prilike za razgovor s manjim grupama ili organizirajte intimne sastanke na kafi s onima s kojima želite da se povežete.
Konačno, odvažite se. Da biste izašli iz svoje zone udobnosti, morate to učiniti, čak i ako vam je neprijatno. Postavite mehanizme koji će vas natjerati da zaronite i možda ćete otkriti da ono čega ste se u početku plašili nije tako loše kao što ste mislili.
Na primjer, u prošlosti mi je bilo neprijatno da govorim u javnosti. Na postdiplomskim studijama išao sam na čas javnog govora i profesor nas je tjerao da držimo govore – koristeći bilješke – na svakom času. Zatim, nakon trećeg ili četvrtog časa, rečeno nam je da predamo svoje bilješke i da govorimo ekstemporno. Bio sam prestravljen, kao i svi ostali na kursu, ali znate šta? U stvari je upalilo. Ja sam se dobro snašao, kao i svi ostali. U stvari, govor bez nota je na kraju bio mnogo efikasniji, što je moje govorenje učinilo prirodnijim i autentičnijim. Ali bez ovog mehanizma koji me tjera na akciju, možda se nikada ne bih odlučio.
Počnite malim koracima. Umjesto da skočite odmah u govor na industrijskom događaju, prijavite se za čas javnog govora. Umjesto da govorite u sali za sastanke, pred vašim starijim kolegama, počnite tako što ćete govoriti na manjim sastancima sa kolegama da vidite kakav je to osjećaj. I dok ste već kod toga, provjerite možete li angažirati bliskog prijatelja ili kolegu da vam ponudi savjet i ohrabrenje prije izazovne situacije.
Možete se spotaknuti, ali to je u redu. Zapravo, to je jedini način na koji ćete naučiti, posebno ako možete shvatiti da su pogrešni koraci neizbježni – i zapravo suštinski – dio procesa učenja. Na kraju, iako se možda osjećamo nemoćno u situacijama izvan naše zone udobnosti, imamo više moći nego što mislimo. Dakle, probaj. Budite iskreni prema sebi, učinite ponašanje svojim i odlučite se. Pretpostavljam da ćete biti zadovoljni što ste sebi dali priliku da rastete, učite i proširite svoj profesionalni repertoar.
Članak “If You’re Not Outside Your Comfort Zone, You Won’t Learn Anything” autora Andy Molinsky-a preveden je sa portala Harward Business Review.
