5 navika hronično nesretnih ljudi

„Izašao sam u dvorište kako bih pokušao pobjeći od svoje patnje, ali naravno da od patnje koja je u nama nikad ne možemo pobjeći.“ – Arthur Golden, Sjećanja jedne gejše

Život je težak.

Svi to znamo. Osjetljivi smo na njegove preokrete i promjene; svi imamo svoje patnje – naše okolnosti nas mogu dovesti do veoma mračnog, nesretnog puta.

Ali nije sve u okolnostima – ili genetici. Dijelić naše nesreće – za neke ljude veoma veliki dio – dolazi iz našeg razmišljanja i ponašanja – i iz navika koje upravljaju našim danima.

I kada to postane učestalo, može diktirati smjer naših života, čuvajući nas na nesretnom mjestu.

Hronična nesreća ili depresija?

Hroničnu nesreću i kliničku depresiju može biti teško razlikovati. Depresija ima mnogo formi. Uključuje jednu pojedinačnu epizodu, broj epizoda pa i kontinuirano loše raspoloženje – ili se može pojaviti kao Bipolarni poremećaj.

Depresija se može povezati sa brojem varijabli uključujući teške životne okolnosti ili hemijske promjene u mozgu, a simptomi se mogu kretati od blagih pa sve do ozbiljnih.

Osoba koja je klinički depresivna treba podršku i empatiju (kao i ispravan tretman). Zato svi trebamo da se protivimo navikama koje ohrabruju hroničnu – kontinuiranu ili ekstremnu – nesreću i, čak i bolje, trebamo probati razviti nove zdrave navike.

Nabrajamo ključne navike hronično nesretnih ljudi – koje trebamo pokušati poboljšati kad god je to moguće.

5 navika hronično nesretnih ljudi

1. Brinu se (prekomjerno) šta drugi misle o njima.

Svima je stalo do mišljenja drugih, pa čak i više nego što to sebi želimo priznati. Ipak, hronično nesretni ljudi vode svoje brige predaleko; neprekidno razmišljaju o riječima/akcijama drugih, pokušavajući shvatiti šta je neki mali čin zaista značio. Problem je u pridržavanju za uvjerenja da se ne dopadate drugima ili da ste uradili nešto loše, što kasnije dovodi do anekcioznosti i nesreće.

U realnosti, uvijek će biti ljudi kojima se dopadate i onima kojima se ne dopadate. Postojati će ljudi koji će se prema vama odnositi dobro – i oni koji neće. Kapacitet da prihvatite ovu istinu pravi život – odnosno sve – lakšim. Sve što možemo uraditi je biti najbolji sa onim što je ispred nas, odgovarati za svoje greške i pustiti sve ostalo.

2. Oštro kritikuju druge.

Hronično nesretni ljudi se često sebi ne dopadaju. To ih može odvesti do projektiranja svoje nesreće na druge; tako što kritiziraju kilažu, izgled, odjeću, osobnosti, stil života i izbore drugih. Negativne riječi često izađu iz njihovih usta prije nego i shvate koliko su bolne – za druge i za njih.

Svi smo mi rad-u-progresu kada dolazi do osuđivanja drugih, ali ako vam se ne dopada ta težnja ka brzom i oštrom osuđivanju drugih, razmislite o ovom: svijet ne postaje bolje mjesto jer vi kritikujete – nećete tako dobiti prijatelje, a pomaže u održavanju vaše nesreće.

3. Prosipaju hladnu vodu na sve.

Drugim riječima, uvijek se kreću ka negativnim mislima; razmišljaju zašto nešto može biti loša ideja ili zašto nešto ne funkcioniše ili šta može ili će ili je krenulo po zlu. Imao sam mnogo klijenata koji su mi priznali tu tendenciju – većinom kada ih partner opomene na nešto što utječe na njihov odnos.

Budite svjesni da je teško biti pod kontinuiranom negativnosti. Zaustavite se prije nego krenete pričati. Nekada ljudi samo žele vidjeti dobru stranu plana, žele osjetiti uzbuđenje, žele misliti o stvarima koje mogu bit dobre. Pustite ih da dožive taj moment.

4. Predugo ostaju povrijeđeni i ljuti.

Apsolutno je normalno osjetiti bol kada vas neko povrijedi ili iznervira. Ako su to uradili namjerno ili ako je to ponovljeno ponašanje, trebali bi se odmaknuti od takvih osoba. Ali kada ste ljuti dugi period, ne možete zacijeliti rane – niti biti mirni. Ne morate se tjerati da oprostite (to svakako neće raditi) – samo se opustite kada su u pitanju ljudi koju su vas povrijedili i investirajte više u svoj sopstveni život, aktivnosti i ljude do kojih vam je stalo.

5. Intezivno su fokusirani na sebe.

Nesretni ljudi imaju tendenciju da sve projektuju na sebe, pogotovo ako im je nesreća uzrok anekcioznosti. Misle da drugi razgovaraju o njima, da ih osuđuju, da će im se desiti nešto loše i da se svijet okrenuo protiv njih.

Zapamtite da ljudi razmišljaju mnogo manje o nama nego što mi to mislimo. To je zato što se ljudi više interesuju o sebi. Najbolji lijek je da izađete izvan sebe i da uradite nešto lijepo za sebe. A onda dopustite sebi da osjetite dobrobit koju ste stvorili i zadovoljstvo koje vam to donosi.

Originalan članak možete pročitati na linku.