Recikliranje plastike je nemoguće! &#8211; a postaje još alarmantnije

Facebook Twitter LinkedIn

Ogromna većina plastike koju ljudi koriste, a u mnogim slučajevima i bacaju u plave kante za reciklažu, odlazi na deponije, ili još gore, prema izvještaju Greenpeacea o stanju recikliranja plastike u SAD-u.

Izvještaj citira različite podatke objavljene u maju koji su otkrili da je količina plastike koja je zapravo pretvorena u nove stvari pala na novi minimum od oko 5%. Očekuje se da će se taj broj dodatno smanjiti kako se više plastike proizvodi.

Greenpeace je otkrio da nikakva plastika — čak ni boce od gaziranih pića, jedan od najčešćih predmeta koji se bacaju u kante za reciklažu — ne ispunjava prag koji se može nazvati “reciklabilnim” prema standardima koje je postavila Ellen MacArthur Foundation New Plastic Economy Initiative. Plastika mora imati stopu recikliranja od 30% da bi dostigla taj standard; nijedna plastika nikada nije reciklirana i ponovno korištena blizu te stope.

Neželjena korištena plastika ispred Garten Services, postrojenja za reciklažu u Oregonu

„Proizvodi se sve više plastike, a još manji procenat se reciklira“, kaže Lisa Ramsden, viši aktivist za pitanja plastike za Greenpeace USA. “Kriza postaje sve gora i gora, a bez drastičnih promjena nastaviti će se pogoršavati jer industrija planira utrostručiti proizvodnju plastike do 2050. godine.”

Stručnjaci za upravljanje otpadom kažu da je problem plastike to što ju je skupo skupljati i sortirati. Sada postoje hiljade različitih vrsta plastike, a nijedna se ne može rastopiti zajedno sa nekom drugom. Plastika se također degradira nakon jedne ili dvije upotrebe. Greenpeace je otkrio da što se više plastika ponovo koristi to postaje toksičnija.

Nova plastika je, s druge strane, jeftina i jednostavna za proizvodnju. Rezultat je da plastično smeće ima malo tržište – što je realnost koju javnost nije željela čuti.

Trent Carpenter, generalni direktor Southern Oregon Sanitation, kaže da su ljudi bili uznemireni kada su prije nekoliko godina kupcima rekli da više ne mogu primati nikakvo plastično smeće osim boca i vrčeva sa sodom – poput posuda za mlijeko i deterdženta. Htjeli su svoje posude za jagode, vrećice, čaše za jogurt i sve vrste plastičnog smeća staviti u svoju kantu za reciklažu.

“Morali smo podučiti pojedince da veliki dio tog materijala završava na deponiji”, rekao je Carpenter. “Ne ide u postrojenje za reciklažu i na recikliranje. Ta plastika ide u postrojenje za reciklažu i odlaže se negdje drugdje jer ne možete ništa učiniti s tim materijalom.”

Javnost je teško prihvatila tu poruku s toliko različitih kanti u javnim prostorima i njihovim zajednicama koje im govore da svoju plastiku stave u kontejnere za reciklažu.

Carpenter kaže da su željeli biti transparentni sa svojim kupcima i reći im istinu, za razliku od kompanija koje i dalje govore kupcima da se plastika, poput vreća i ambalaža, pretvara u nove stvari.

„Politički je lakše reći ‘Sve ćemo uzeti i mislimo da možemo reciklirati’, a zatim okrenuti glavu” rekao je Carpenter o drugim kompanijama. “To je greenwashing u svom najboljem izdanju.”

Greenpeace je otkrio da nekoliko pogona pokušava ponovo obraditi čaše i posude – ponekad se nazivaju “petice” zbog oznaka na ambalaži. Ali brojke su male. Dok 52% postrojenja za reciklažu u SAD-u prihvata tu vrstu plastike, izveštaj je otkrio da je manje od 5% iste zapravo prenamijenjeno – a ostatak se odlaže na deponiju.

Slično, Nacionalna asocijacija za resurse PET ambalaža, industrijska trgovačka grupa, otkrila je 2017. da je samo 21 posto plastičnih boca prikupljenih za reciklažu pretvoreno u nove stvari.

Niske stope prerade su u suprotnosti s planovima industrije nafte i plina. Industrijski lobisti kažu da planiraju reciklirati svaki komad plastike od kojeg naprave nešto novo do 2040. U intervjuima za NPR, zvaničnici industrije nisu bili u mogućnosti da objasne kako su planirali postići stopu recikliranja od 100%.

Istraživački izvještaj NPR-a otkrio je 2020. da su zvaničnici industrije obmanuli javnost o recikliranju plastike iako su njihovi vlastiti izvještaji pokazali da su još 1970-ih i 1980-ih znali da se plastika ne može reciklirati, a da to bude ekonomski isplativo.

Američko vijeće za hemiju, industrijska lobistička grupa, u početku nije odgovorila na zahtjev NPR-a za komentar na izvještaj Greenpeacea. Nakon objavljivanja, Joshua Baca, potpredsjednik za plastiku te grupacije, poslao je e-mail NPR-u u kojem je stavove Greenpeacea nazvao “obmanjujućim, van dodira s realnošću i pogrešnim”.

Rekao je da industrija vjeruje da je “na pragu kružne revolucije” kada je u pitanju recikliranje plastike “povećanjem sortiranja, naprednog recikliranja i novim partnerstvima koja omogućavaju da se korištena plastika iznova i iznova koristi”.

Ekolozi i zakonodavci u nekim državama sada se zalažu za zakon koji zabranjuje plastiku za jednokratnu upotrebu, kao i za “račune za flaše” koji plaćaju kupcima da vrate svoje plastične boce. Računi su doveli do uspješnih stopa recikliranja plastičnih boca u mjestima kao što su Oregon i Michigan, ali su se suočili sa velikim otporom lobista plastične i naftne industrije.

“Pravo rješenje je prebaciti se na sisteme ponovne upotrebe i dopune”, rekao je Ramsden. “Nalazimo se na tački odluke o zagađenju plastikom. Vrijeme je da korporacije zatvore plastičnu slavinu.”

Nakon godina prihvaćanja recikliranja plastike, mnoge ekološke grupe kažu da se nadaju da će javnost konačno vidjeti plastiku za ono za što kažu da jeste – smeće – i da će se ljudi zapitati postoji li nešto drugo što bi mogli koristiti umjesto toga.

Članak „Recycling plastic is practically impossible — and the problem is getting worse“, autorice Laura Sullivan, preveden je sa portala NPR.