Pet načina na koje toksično radno okruženje u obrazovanju uništava vlastitu misiju

Facebook Twitter LinkedIn

Dok pauziramo od školskih obaveza, djeca, roditelji i prosjvetni radnici, možda je vrijeme za da promislimo o dubljim pitanjima.

Prije skoro dvije godine pokrio sam ovu nadolazeću krizu epskih razmjera. I dok mislim da još ne osjećamo pune efekte, sigurno smo vidjeli neke posljedice. Ranije ove godine, USA Today je izvestio da fluktuacija nastavnika dostiže nove maksimume, što naravno ima negativan uticaj na postignuća učenika. Novo istraživanje McKinseya pokazuje da gotovo trećina K-12 edukatora u SAD-u planira napustiti posao.

I problem nije ograničen samo na nastavno osoblje. Izvještaj EAB-a za 2023. u kojem je utvrđeno da skoro polovina (46%) okružnih nadzornika planira otići u roku od dvije ili tri godine, a RAND Corporation izvještava o povećanju fluktuacija i za nastavnike i za direktore. Osim toga, studija Univerziteta Brown otkrila je da je “profesija nastavnika na ili blizu najnižeg nivoa u posljednjih 50 godina”. Krećemo u pogrešnom smjeru.

Ubijanje preživjelih

Kao govornik i konsultant za obrazovanje, zapošljavanje i ekonomski razvoj širom Amerike, vidim krizu koja se približava. Čini se da je svake godine sve manje nastavnika, savjetnika, edukatora za djecu sa posebnim potrebama, paraprofesionalaca i klasificiranog osoblja, ali oni opslužuju isti broj učenika. Zamislite školu koja ima 1.200 učenika i 100 zaposlenih. Sljedeće godine (ako bude dobra) imaju 95 zaposlenih, ali istih 1.200 studenata. Naredne ima 90 zaposlenih — i dalje 1.200 studenata.

U isto vrijeme kada se smanjuje broj savjetnika, nastavnika za rad sa djecom sa posebnim potrebama i psihologa, sve više učenika ima potrebu za tim uslugama i podrškom. Ovo može oporezovati one profesionalce koji ostaju skoro do krajnje tačke.

Obrazovanje je postalo ratna zona, puna žrtava, a oni koji odluče da ostanu na terenu i dalje bivaju pokošeni. Sistem ubija preživjele. To je udžbenička definicija toksičnog radnog okruženja, jer iako većina školskih lidera želi učiniti ono što je najbolje za nastavnike i učenike, sistem čini gotovo nemogućim implementaciju drastičnih promjena koje bi napravile razliku.

Imperativ ljudske veze

U srži naših obrazovnih problema je jednostavan nedostatak ljudske veze sa učenicima. Kao generacija, generacija Z odbija ići naprijed ako ne osjete pravi odnos s autoritetima u svom životu. Ovo se definiše kao osjećaj da se vidi, čuje i cijeni – uvjerenje da su važni na ljudskom nivou ljudima oko njih.

Iako većina prosvjetnih radnika zaista želi da uspostavi tu značajnu vezu sa učenicima, većina njih više nema kapacitet za to. Često kada neko da otkaz, škole sa nedostatkom osoblja dijele te odgovornosti na preostalo osoblje. Ovo stavlja svakoga u režim preživljavanja – i teško je prijeći više od toga kada svaki dan nosite sve teže terete.

Dakle, učenici mrzovoljno prolaze kroz svoje obrazovanje, postižući ispod svojih sposobnosti – a nastavnici imaju zadatak da intenziviraju akademske nauke, čime dodatno smanjuju njihovu propusnost za stvaranje trenutaka ljudske veze. Nedostatak povezanosti gura učenike dublje u statičnu svrhu, gdje je učenje zastalo. Kako se pristupa nastanvicima da ih se motiviše da to poprave? Podučavajte jače. Stvorili smo začarani krug.

Toksično radno okruženje

Svakodnevno radim sa obrazovnim organizacijama širom zemlje, i iz prve ruke vidim i čujem probleme sa kojima se suočavaju, ali čak ni ta perspektiva ne može ni približno izraziti sve bolne tačke koje osjećaju ovi profesionalci koji svaki dan daju najbolje od sebe. Evo toksičnosti koju vidim:

Divlji studenti

Da, koristio sam riječ “divlji”. Pandemija je odnijela toliko toga od svih nas, ali za studente je pogodila u posebno ranjivo vrijeme. Ogroman gubitak učenja koji se dogodio nije bio samo akademski. Učenici svih uzrasta su također propustili barem cijelu godinu, često i više, kritične ljudske veze potrebne za napredak. A izazovi u ponašanju koji su rezultat ovog gubitka imaju ogromne implikacije na svakodnevno iskustvo nastavnika.

Slomljeno povjerenje

Povjerenje je temelj zdravog radnog okruženja: povjerenje između menadžera i pojedinačnih saradnika, kao i povjerenje između potrošača i dobavljača. U obrazovanju, mnogi od ovih odnosa su narušeni. Narušeno povjerenje dovodi do stresa, neizvjesnosti i negativnog utjecaja na sve uključene – među kojima su i sami učenici. Nijedna ljudska veza ne može se izgraditi bez povjerenja.

Plata

Koliko nastavnici zarađuju uvelike varira u različitim državama, okruzima i različitim tipovima institucija, ali općenito je prihvaćeno da ono što im plaćamo nije dovoljno. Ja lično poznajem jednu savjetnicu koja se vratila u školski sistem nakon 14 godina pauze – uz potpuno istu platu koju je ranije primala. Međutim, niske plate nisu univerzalni izazov, jer neki odgajatelji zapravo navode dobru naknadu kao razlog da ostanu na toj poziciji.

Opterećenje posla

Ljeto po strani, ne poznajem nijednog stalnog edukatora koji radi samo 40 sati sedmično. Prema ovoj anketi, to je otprilike 54 sata sedmično, s manje od polovine tog vremena zapravo provedenog u podučavanju. Ovo je savršen primjer ubijanja preživjelih. Kada ćemo olakšati ovaj porazni teret?

Nastava za test

Teško da mogu sam reći da je standardizirano testiranje postalo cilj umjesto alata. Nastavnici, osjećajući ovaj pritisak, posvećuju ogromnu količinu vremena predavanju za test, ali da li testiranje s visokim ulozima zapravo pomaže učenicima da zadrže informacije? Ili im ovaj model daje dozvolu da zaborave sve čim završe svoj test? Ne znam ni jednog nastavnika koji vjeruje da standardizirano testiranje na bilo koji način jača postignuća učenika. Sve što radi je popunjavanje kapaciteta nastavnika, što otežava izgradnju ljudske veze neophodne za pokretanje učenika naprijed u aktivnoj svrsi.

Zašto vaspitači ostaju

Ako je slika tako sumorna, zašto prosvjetni radnici ostaju na terenu? McKinsey je pronašao tri vitalna razloga:

Značajan rad

U poređenju sa zaposlenima u privatnom sektoru, prosvjetni radnici imaju skoro 20% veću vjerovatnoću da identificiraju značajan rad kao glavni razlog da ostanu na svojoj poziciji. Oni vide pozitivan uticaj svog rada, usklađeni su sa misijom škole i zaista žele da pomognu učenicima da napreduju.

Na kraju krajeva, to je razlog zašto većinu ljudi prvenstveno privlači obrazovanje: da se napravi pozitivna razlika u svijetu. Moramo da pojačamo njihovu sposobnost da ostvare ovaj uticaj — a to znači da im skinemo višak stvari sa tanjira. Također moramo prestati koristiti njihov osjećaj svrhe da ih natjeramo da rade više bez dodatne plate.

Kvalitetne kolege

Ljudi sa kojima radite mogu da vam donesu ili pokvare iskustvo na radnom mjestu. Odgajatelji koji ostaju zbog svojih saradnika kažu da pokazuju iskrenu brigu, pomažu jedni drugima u postizanju radnih ciljeva, uklapaju se u organizacionu kulturu i osjećaju da mogu biti svoji na radnom mjestu.

Ovo je slično radnim mjestima u privatnom sektoru, gdje je toksična kultura često glavni razlog zašto ljudi odlaze, ali je zdrava kultura vrlo značajan razlog za ostanak. Rukovodioci škola treba da učine sve što je u njihovoj moći da neguju zdrave odnose sa kolegama unutar organizacije; to su veze koje povezuju.

Pravična kompenzacija

Kompenzacija je, kao što McKinsey studija priznaje, pomalo zagonetka s nastavnicima koji je rangiraju kao glavni razlog da ostanu u svojoj profesiji i da je napuste. Za škole u kojima je kompenzacija niska, studija predlaže da postanu kreativni u načinu na koji kompenzuju nastavnike, kao što je ciljanje na uloge sa visokim odlivom finansijskim podsticajima.

Kompenzacija se u osnovi svodi na pravičnost. Ako se možemo složiti da je posao prosvjetnog radnika zahtjevan, njihova plata treba da bude srazmjerna tim zahtjevima. To će izgledati drugačije u svakoj školi i regiji, ali pravičnost bi trebala biti vodeći princip.

Na kraju, briga o studentima znači brigu o nastavnicima koji su svoju karijeru posvetili služenju sljedećoj generaciji. Ako je obrazovanje rat između neznanja i znanja, prosvjetni radnici su ti koji su u rovovima – i oni moraju učiniti više od pukog preživljavanja. Potrebno im je vrijeme da prodube svoju ljudsku vezu sa studentima koji su očajnički željni toga.

Ako su naše škole postale toksična radna mjesta, mi u zajednici imamo ulogu u pomaganju detoksikacije te kulture. Niko ne može sve, ali svi možemo nešto. Hajdemo.

Članak „ 5 Ways The Toxic Workplace In Education Is Destroying Its Own Mission “, autora Mark C. Perna, preveden je sa portala Forbes.

. . .

Preporučujemo i Kako bi škola mogla izgledati 2050. godine?

Autor

Pit.ba Redakcija

View all posts

Pet načina na koje toksično radno okruženje u obrazovanju uništava vlastitu misiju

Obrazovanje kao profesija palo je na najniži nivo u posljednjih 50 godina, sa rekordnim brojem prosvjetnih radnika koji daju otkaz – ili to žele. Da li sistem ubija preživjele?

Related Posts

Sretni Lean: Stavljanje ljudi u centar naše transformacije

Povezivanje strategije i izvršenja: Kako svakodnevni menadžment i hoshin kanri djeluju zajedno

Lean komercijalna kuhinja

Način razmišljanja uposlenika, supermoć za promjenu ili samo uteg? (II dio)

Ledenev: Transformacija kompanija na Balkanu put je ka efikasnosti i konkurentnosti

Mehić: Kompanije mijenjaju poslovne modele; uz profit, moraju osigurati poštovanje drugih vrijednosti

Kategorije

Tel. +387 33 846 213
E-mail: info@www.pit.ba
| O nama | Oglašavajte se na PIT.ba

Pet načina na koje toksično radno okruženje u obrazovanju uništava vlastitu misiju

Obrazovanje kao profesija palo je na najniži nivo u posljednjih 50 godina, sa rekordnim brojem prosvjetnih radnika koji daju otkaz – ili to žele. Da li sistem ubija preživjele?

Autor

Related Posts

Sretni Lean: Stavljanje ljudi u centar naše transformacije

Povezivanje strategije i izvršenja: Kako svakodnevni menadžment i hoshin kanri djeluju zajedno

Lean komercijalna kuhinja

Način razmišljanja uposlenika, supermoć za promjenu ili samo uteg? (II dio)

Ledenev: Transformacija kompanija na Balkanu put je ka efikasnosti i konkurentnosti

Mehić: Kompanije mijenjaju poslovne modele; uz profit, moraju osigurati poštovanje drugih vrijednosti

Kategorije

Tel. +387 33 846 213 E-mail: info@www.pit.ba | O nama | Oglašavajte se na PIT.ba

Pratite nas

Tel. +387 33 846 213
E-mail: info@www.pit.ba
| O nama | Oglašavajte se na PIT.ba