Živimo u svijetu kada, kao nikad, imamo mnogo podataka, alata za komunikaciju, mail, viber, whatsapp, grupe, …, ERP sisteme i baze podataka CMMS sistema, a ipak nikada nismo bili više usamljeni i da tako kažem ne timski nastrojeni.
Jedna prosječna organizacija ima npr. proizvodnju i održavanje, kontrolu i razvoj. I jedni I drugi i treći rade na istoj opremi, ali u pravilu nikad zajedno. Ovo je također vidjivo i na podacima: proizvodnja ima svoje planove, održavanje svoje, razvoj i kontrola u svom svijetu, a menadžement u svom. Dakle, najmanje 5 politika, 5 vrsta podataka i 5 planova. Možemo zaključiti da niko normalan ne može biti zadovoljan sa ovakvim postavkama, a ipak ih živimo tako dugo.
Postavljanje ciljeva koristeći urnek od prošle godine uz manje izmjene je zaista dugoročno neodrživo. Zbog svega navedenog često smo u začaranoj petlji gdje održavanje ne dobija prave informacije, što uzrokuje da se proizvodnji šalju neprecizni podaci, kupci u zadnji tren traže ovo i ono, i plus uz sve to treba iskoordinirati proizvodnju i razvoj novih proizvoda uz obaveznu miskomunikaciju i rad pod velikim pritiskom u velikom nedostatku vremena. Ovako gledano, stvari nisu baš vedre.
Međutim sada ću navesti nekoliko pravaca u kojima bi bilo dobro početi razmišljati i mijenjati ove rutine koje imamo već nekoliko decenija..
“Napredak se ne može postići kada smo zadovoljni postojećim stanjem.”
Taichi Ohno
Jedan od pravaca ka prevazilaženju ove podijeljenosti vidim u redifinisanju KPI-ja koji će favorizirati timski rad, npr. da KPI održavanja bude direktno povezano sa produktivnosti, a KPI proizvodnje sa preventivnim održavanjem i čistoćom radnog mjesta. Ovdje zaista treba pustiti mašti na volju, tako da se kreiraju takvi KPI-jevi koji prevazilaze bilo koji silos i granicu. Ovo je po meni prvi početni korak.
Drugi pravac jeste rušenje silosa u kojima se nalazimo, kako bi imali širu sliku. Ili za početak, postavljati bajpase između silosa, uspostavljati i kreirati sve vrste komunikacijskih kanala i dijeljenja informacija dok ne dođemo u trenutak kada više neće biti silosa. Znam da zvuči daleko i nemoguće međutim to vrijeme dolazi. Silose treba rušiti i učiniti ih prozirnim i od stakla, kako bi što prije mogli da puknu i da se sruše. Gledati širu sliku i usmjeravati aktivnosti u zajedničke ciljeve je po mom mišljenu nova tranzicija.
Treći pravac je da se uspjeh mjeri po učinku, a ne prema provedenom vremenu na lokaciji, a to je itekako bitno. Ovo je posebno važno zbog nove realnosti u kojoj živimo i svijeta koji se do sada opisivao kao VUCA. Kada mu dodamo Lanac snabdjevanja + COVID + Ukrajina onda je to baš tek pravi šou. Ljudi nisu više kao što su nekada bili. Ovaj nivo informacija i stresa koji se proživljava svakodnevno doveo je do toga da se npr. u SAD samo u 2021. godini desila “Great Resignation” gdje je 47 miliona ljudi dalo otkaz i promjenilo posao. Mislim da je izuzetno mjeriti učinak po rezultatima kako bi ljudi imali više slobode i živjeli život koji postoji i nakon posla. Sve vrste ograničenja dugoročno će donijeti više štete nego koristi i na kraju.
Četvrti pravac i najvažniji resurs su vještine komunikacija i ljudi. Bez obzira koje ćemo CMMS sisteme, programe, aplikacije, baze podataka, senzore i slično imati, ipak će to koristiti ljudi koji su socijalna bića koja komuniciraju. Voditi računa o ljudima i komunikaciji će uvijek biti najvažniji faktor uspjeha.
Vjerujem da nam dolazi nova tranzicija na svim nivoima i da trebamo biti spremni da vodimo i predvodimo ono što sada mnogi i ne vide.
Ne možemo pogoditi metu koju ne vidimo. Ja vjerujem da će nas nova tranzicija dovesti na najviši stepen produktivnosti ikada u historiji, ali isto tako će da nas uputi na nas same. Jer ništa ne možemo postići kao pojedinac, ali kao zadovljna i motivisana grupa možemo puno.
