>
Zadnji puta kada je neko kročio na Mjesec, 1972. godine, astronauti su postavili metalne cijevi u lunarno tlo. Uzeli su uzorke tla i kamenja, te potom zapečatili te dragocjene vanzemaljske materijale.
Jedan od uzoraka, 73001, je bio zapečaćen pola vijeka. Ali u prethodnim sedmicama, naučnici su probili metalnu cijevi da otkriju šta se nalazi unutra. Mashable je razgovarao sa ovim istraživačima, obučenim u njihove bijele odore, preko video chat-a nedugo nakon što su prikupili rijetke Mjesečeve gasove iz uzorka 73001. To je jedan od posljednjih neotvorenih Mjesečevih primjeraka.
Apollo astronauti Eugene Cernan i Harrison ”Jack” Schmitt, koji su prikupili 73001 iz drevne doline Taurus-Littrow, nisu mogli znati da će NASA uskladištiti ovaj primjerak za period od 10 predsjedničkih mandata unutar specijalizirane laboratorije u NASA-inom Johnson Space Centre-u. Agencija je sačekala da tehnologija za ispitivanje neukaljanog sadržaja cijevi uznapreduje.
”Čekali smo da instrumenti postanu bolji,” rekao je za Mashable, Ryan Zeigler, NASA-in kustos uzoraka. Prije nego što smo razgovarali 8. marta, Zeigler je radio sa na prikupljanju lunarnih gasova sa Juliane Gross, planetarnom naučnicom na Rutgers Univerzitetu, i Ritom Parani, geohemičarkom na Washington Univerzitetu.
”Ovo nam daje najbolju šansu da saznamo koji gas curi iz Mjeseca.”
Međutim odluka za otvaranje ovog rijetkog uzorka je potaknuta ne samo naučnom radoznalošću i tehnološkim napretkom. NASA gradi novu mega raketu, snažni Space Launch System, i ima dizajne za povratak na Mjesec, tačnije sjenoviti južni pol, kasnije u ovoj deceniji. Svi lunarni uzorci prikupljeni između 1969. i 1972. – svih 382 kg – su sa osunčane strane mjeseca, negdje oko Mjesečevog ekvatora. Ali prije nego se NASA vrati na južni region da pretraži područje u potrazi za vrijednim resursima (vodik, kisik i led), agencija želi da zna koji gas curi iz Mjeseca, i šta se tačno nalazi u ekvatorijalnom kamenju prikupljenom od strane Apollo astronauta. NASA mora odmjeriti šta to mogu pronaći na južnom polu, i uporediti koliko su to različiti, ili vrijedni, resursi u ovoj novoj regiji.
Tu gasovi iz uzorka 73001 ulaze u igru. ”Ovo nam daje najbolju šansu da saznamo koji gas curi iz Mjeseca,” kaže Zeigler.
Da bi prikupili ove vanzemaljske gasove, istraživači koriste uređaj nazvan ”razdjelnik”. Samo prije nekoliko sedmica, pažljivo je probušena 50 godina stara cijev, i sada se prikupljaju gasovi očuvani u njenoj unutrašnjosti. Kada sam razgovarao sa timom za ekstrakciju, upravo su bili napunili 11. bocu sa lunarnim gasom.
Nakon toga, naučnici će pažljivo ispitati lunarno kamenje i tlo. ”Postoji mnogo toga što će se desiti,” objašnjava Zeigler. Razni planetarni naučnici i geolozi sa raznim specijalnostima će ispitati kompoziciju ovih Mjesečevih fragmenata. Neki od glavnih ciljeva uključuju bolje razumijevanje resursa na Mjesecu (poput vodenog leda), i porijekla raznih elemenata.
Kada budući astronauti, možda kasnije u ovoj deceniji, prikupe lunarne uzorke, raditi će u značajno drugačijem okruženju u odnosu na lunarne ekspedicije prije pola vijeka. Apollo astronauti su se kretali po Mjesecu po jarkoj svjetlosti, ali na lunarnom južnom polu, Sunce jedva da nazire preko horizonta. To je jezivo, mračno, i sjenovito mjesto.
I ako sve prođe po planu, astronauti će vratiti nove, dragocjene lunarne uzorke u trezor u NASA Johnson Space Center.
Članak ”NASA waited 50 years to unseal these precious moon rocks”, autora Mark Kaufman, preveden je sa portala Mashable.
