Trenutno, LinkedIn ima oko 850 miliona korisnika širom svijeta. Međutim, osim ako korisnik ne utroši vrijeme na popunjavanje formulara identifikujući lažne ili netačne informacije o lažnom računu, skoro je pa nemoguće da ova platforma odredi da li profil sadrži lažne tvrdnje o edukaciji ili zaposlenju osobe. Jedna anketa je pokazala da 34% LinkedIn profila sadrži netačne ili obmanjujuće informacije.
Binance, jedna od najvećih kripto berzi u svijetu, saznala je ovo iz prve ruke kada su otkrili da otprilike samo 50 profila od 7000 koji tvrde da su zaposlenici Binance-a na LinkedIn-u su zapravo bili stvarni zaposlenici te kompanije. Budući da je LinkedIn najpopularnija platforma za biznise, to bi trebalo biti alarmantno. Poplava lažnih zaposlenika koja prijeti brendu kompanije se može desiti svakom preduzeću – uz vrlo malo posljedica.
Milioni profesionalnih regrutera, odjela za HR, i menadžera koriste LinkedIn da traže kvalifikovane kandidate za otvorene pozicije. LinkedIn profili koji sadrže laži o zaposlenju, stepenu obrazovanja, i stečenim certifikatima mogu uzrokovati velike glavobolje za poslodavce. Zapošljavanje pogrešnih ljudi može koštati hiljade da se ispravi.
A ako se pitate zašto bi neko rizikovao da laže o svom obrazovanju na LinkedIn-u, pogledajte ekonomiju tog rizika. Osoba sa master diplomom biologije može zahtijevati duplo veću platu od nekoga ko ulazi u radnu snagu sa bachelor diplomom. I uz malu šansu da ih se uhvati, mnogi ljudi su voljni rizikovati da žrtvuju etiku za priliku da se popnu nekoliko ljestvica na korporativnoj skali.
Skoro 70% kompanija pokušava verificirati zaposlenje prije nego iznesu svoju ponudu nekome, ali do sada nije bilo streamline-ovanog načina za to. Jasno, proces verifikacije kandidata treba da pređe sa analognog na automatizirani sistem koji koristi današnju tehnologiju.
Šta kada bi postojao način da se povežete direktno na bazu podataka institucije da bi dokazali, na primjer, da je kandidat zaista diplomirao na Columbia ili Wharton Univerzitetu sa diplomom mastera finansija? U današnje doba blockchain-a i čak i nedavnih napredaka u tehnologiji baza podataka, ne bi trebalo biti tako teško otkriti folirante.
I dok će uvijek biti nekoliko individualaca koji su oprezni u vezi tehnologije za praćenje, verifikacija istine o tome šta je neko objavio na svom profilu ne mora biti invazivna i ne bi zahtijevala cookies za praćenje poput današnjeg digitalnog marketinga. Momentalna verifikacija treba biti dobrodošla stvar za nove diplomante koji započinju karijere u konkurentnim industrijama. Neko sa legitimnom naprednom diplomom (i studentskim dugom koji često ide ruku uz ruku s njom) treba biti sretan što ima mogućnost da verifikuje svoja postignuća, i da se ne porede sa ljudima čiji su profili puni laži.
Momentalna, precizna verifikacija obrazovanja ili zaposlenja je rješenje. Trenutno, postoje dva precizna načina koja nude automatizaciju verifikacije. Jedan je kroz prilagođeni API (application programming interface) koji se integriše sa kompanijskim software-om za zapošljavanje i radnim tokom. Drugi je web-bazirana platforma koja verifikuje informacije koje kandidat ponudi. Zgodno, nijedna metoda ne traži pohranjivanje podataka krajnjeg korisnika. Sve što se unese se briše kada je proces verifikacije završen.
Nema razloga zašto se ova tehnolgija ne može koristiti da se verifikuju i podaci o zaposlenju. Zamislite kada bi svi oni stvarni zaposlenici Binance-a imali verifikacijsku značku kraj svoje radne historije na svojim LinkedIn profilima. To bi bilo dovoljno da se obeshrabri bilo ko ko želi lažno predstaviti svoje zaposlenje u Binance-u. Također bi spriječilo nekoga da napravi iskrenu grešku na svom profilu.
Znanje da su tvrdnje o obrazovanju i zaposlenju istinite je win-win situacija i za kompaniju koja zapošljava, i za kandidata.
Tehnologija je već dostupna. Vrijeme je da je počnemo koristiti kako bi podržali one koji su kvalifikovani, i otkrili prevarante. Neko ko nije zaslužio tu diplomu, ne bi smio biti u mogućnosti da napiše ‘’Harvard’’ na svom LinkedIn profilu i da se izvuče s tim.
Članak “Can new technology tell if you’re lying on LinkedIn?”, autora Chris Harpera, preveden je sa portala Fast Company.
