Implementacija PFEP-a (engl. Plan for Every Part) omogućava proizvođačima da koriste svoje podatke za kontinuiranu optimizaciju lanca snabdijevanja.

Nijedan proizvođač posljednjih godinu dana nije imao manjak lekcija kada je u pitanju izgradnja otpornijih lanaca snabdijevanja: važnost planiranja prilagođavanja promjenama ponude i potražnje, ključna uloga izvora nabave u smanjenju rizika i opseg kojima napredne tehnologije mogu omogućiti veću vidljivost i agilnost lanca snabdijevanja samo su neka od takvih područja. Ali, timovi lidera koji žele dodatno ojačati stabilnost svojih proizvodnih lanaca snabdijevanja trebali bi razmisliti o kreiranju onoga što je poznato kao „plan za svaki dio“ ili PFEP (engl. Plan for Every Part), pristup koji razvija duboke politike za svaki od relevantnih procesa kroz koje dio prolazi na putu od sirovine do gotovog proizvoda. Takvi planovi trebaju identifikovati sigurnosne nivoe zaliha, količine proizvodnih naloga, nivoe zaliha sirovina, mjesta skladištenja i tačke ponovne narudžbe.

Nivo detalja uključenih u izradu takvog plana može se činiti zastrašujućim, posebno za kompanije koje nude širok asortiman proizvoda. Ali, većina proizvođača već ima dostupne podatke koji će im pomoći u mapiranju ovih planova; samo je pitanje raščlanjivanja tih podataka na ciljani način.

Prekidi lanaca snabdijevanja u posljednjih godinu dana jasno su pokazali da su decenije globalizacije i rasipanje komponenti lanaca snabdijevanja širom svijeta rezultovali složenim sistemima koji se ne mogu brzo transformisati. Kreiranje plana za svaki dio ključni je način na koji se kompanije mogu pripremiti za promjene, očekivane i neočekivane. Takvi planovi također bi se mogli pokazati posebno važnima upravo sada.

Kako mapirati plan za svaki dio

Iako ideja o planiranju svakog dijela nije nova, još uvijek postoji mnogo proizvođača koji takvo planiranje nisu integrisali u svoje poslovanje. Prikupljanje detaljnih informacija o svakom dijelu u danom lancu snabdijevanja dobro je mjesto za početak; ove informacije o sličnostima i razlikama između pojedinih dijelova, vrijednosti svakog dijela, kao i varijabilnosti potražnje na nivou svakog dijela mogu pomoći kompanijama u razvoju strategija za efikasnijim zadovoljavanjem potreba tržišta čak i usred nepredviđenih promjena.

Podaci i upotreba naprednih tehnologija za analizu tih podataka moraju biti u fokusu ovih napora pri planiranju. Sistemi planiranja resursa preduzeća i sistemi planiranja lanca snabdijevanja mogu uzeti u obzir niz parametara koji se razlikuju po dijelovima, ali kompanije moraju ovo ciljano iskoristiti kao prednost. Prečesto viđamo klijente koji su implementirali tehnologiju, ali nisu optimizovali sve relevantne parametre kako bi iskoristili punu potencijalnu vrijednost.

Kreiranje plana za svaki dio trebalo bi započeti što je moguće tačnijim signalom potražnje. PFEP u konačnici nastoji uskladiti ponudu s potražnjom na najefikasniji mogući način. Zalihe gotovih proizvoda treba analizirati i segmentirati na temelju vrijednosti i varijabilnosti potražnje. Većina kompanija se obično fokusira na segmentiranje gotovih proizvoda u tri kategorije: reprezenti (koriste se stalno), repetitori (koriste se redovito) i stranci (koriste se rijetko). Segmenti na visokom nivou odlično su mjesto za početak, ali neke kompanije PFEP podižu na detaljniji nivo.

S jasnim uvidom u sigurnosne zalihe potrebne za ispunjavanje nivoa korisničke podrške za svaki dio, praktičari su tada krenuli analizirati i optimizovati parametre za svaki korak u lancu vrijednosti koji mogu kontrolisati.

Ključna razmatranja i prednosti

Proizvođači koji odluče krenuti u izradu „plana za svaki dio“ trebaju ga posmatrati kao holističko i kontinuirano nastojanje poboljšanja. Važno je da se na PFEP ne gleda kao na jednokratni napor. Potražnja se mijenja, a tako bi se i plan trebao koristiti za zadovoljavanje te potražnje. Samo dovršavanje segmentacije zaliha može pomoći u značajnom smanjenju troškova prenosa i poboljšanju nivoa usluga korisnicima, ali implementacija PFEP-a može pomoći u smanjenju troškova prodate robe, što u konačnici poboljšava profitabilnost.

Evo nekoliko pitanja koja bi si timovi lidera mogli postaviti prije nego što počnu djelimično razvijati strategiju:

Imamo li tačan signal potražnje?
Jesmo li optimizovali sve relevantne parametre u našim rješenjima za planiranje ERP-a i lanca snabdijevanja?
Postoje li mogućnosti za racionalizaciju SKU-ova (šifre proizvoda – engl. stock keeping unit)?
Imamo li talenta neophodnog za potrebnu analizu za razvoj PFEP-a?

Kako proizvođači mijenjaju svoje strategije lanca snabdijevanja za budućnost nakon poremećaja pandemije, održive nabavke vjerovatno će se također više razmatrati. Interes dionika za održivost već je bio u porastu prije 2020. godine, a sada je još jasnije da kompanije svoje odluke o dobavljačima ne mogu temeljiti samo na „najnižim troškovima“. Dobavljači će morati voditi računa o ekološkim, društvenim i upravljačkim praksama dok stvaraju svoju strategiju PFEP-a.

Agilnost lanca snabdijevanja više se ne smije smatrati konkurentnom prednošću; nego temeljom za relevantnost u današnjem okruženju. U konačnici, proizvođači bi trebali razumjeti i iskoristiti bogatstvo podataka koje imaju te raditi na optimizaciji procesa i sistema potrebnih za efikasno usklađivanje ponude s potražnjom.

Članak „Moving Toward a ‘Plan for Every Part’“ autora Bart-a Huthwaite-a i Jason-a Alexander-a preveden je sa bloga Industrytoday.