Hidrogen nije gorivo, to je kult

Facebook Twitter LinkedIn

Prodajne ponude za hidrogen se zagrijavaju, iako ne onoliko koliko se zagrijao Hindenburg 1937. godine. U Ujedinjenom Kraljevstvu, čak postoje i reklame u londonskom metrou, što je vrlo čudno vidjeti pored postera za najnoviji Iphone i vitaminske suplemente. Nije baš kao da prosječni radnik na svom putu do posla žuri da kupi malo H₂ prije nego dođe do kancelarije. Ne, ovo je više znak da postoji PR kampanja da se umetne hidrogen u maštu javnosti kao spasioc našeg načina života suočenog sa klimatskim promjenama.

Eksplozija njemačkog hidrogenskog cepelina ‘Hindenburg’, Lakehurst, New Jersey, SAD, 6. maj 1937.

Za određeni tip čitaoca tabloida to funkcioniše, mnogi tvrde da neće kupiti električna vozila jer ”čekaju hidrogen”. Veći problem je to što i vlade ovo slušaju, i to ne mora nužno biti dobra stvar. Nedavno, EU se obavezala da pređe na 2,6% obnovljivih goriva kao što je zeleni hidrogen (proizveden iz obnovljivih izvora energije poput energije vjetra i Sunca) i da zamijeni 50% sivog hidrogena (dobijenog iz metana) sa zelenim hidrogenom. Sve bi ovo bilo sjajno kada bi imali obilje obnovljive energije na koju se možemo osloniti, ali nemamo. Istraživačka organizacija Transport & Environment je otkrila da bi ovo stvorilo nepotreban pritisak na izvore energije od vjetra i Sunca, kada su prijeko potrebni za neke druge primjene.

Vlada UK također stavlja velik naglasak na hidrogen, sa nekim dramatičnim brojevima o tome koliko bi se radnih mjesta napravilo i koliko bi industrija mogla vrijediti do 2050. (100 000 radnih mjesta i 13-17 milijardi funti). UK je već veliki dio svoje proizvodne mreže prebacila na obnovljive izvore, posebno vjetar, koji ponekad snabdijeva preko pola potreba države za električnom energijom. Ali to i dalje ne znači da će biti dovoljno viška energije za proizvodnju hidrogena. Čini se da predviđanja tržišnih vrijednosti kriju neke velike prepreke.

Zakoni fizike se protive hidrogenu, koji u stvari pati od niske efikasnosti u poređenju sa baterijama

Ovo više prijeti da našu dekarbonizaciju izbaci iz kolosijeka, nego da je olakša. Argumenti protiv hidrogena kao našeg spasioca su sve više poznati, i uglavnom se vrte oko zakona fizike. Hidrogena možda ima u izobilju u svemiru, ali ukrotiti ga za naše potrebe nije lako. Iako postoje neki načini prikupljanja hidrogena kao nusproizvoda nekih drugih procesa, uglavnom se mora izvlačiti iz fosilnih goriva ili elektrolizom vode. Potonje je zaista zelena opcija ali zahtijeva mnogo energije i gubi se oko trećine ulazne energije u poređenju sa slanjem električne energije putem mreže. Gubi se još više upotrebom gorivnih ćelija da se hidrogen pretvori nazad u električnu energiju, i još više sa sintetičkim gorivima na bazi hidrogena. Također, u narednim decenijama očekuju se samo blaga poboljšanja efikasnosti.

Glavna stvar koju hidrogen ima na svojoj strani je pogodnost i čini se da je to glavno načelo kulta koji ga okružuje. Fanovi hidrogena su fiksirani na činjenicu da je potrebno 5 minuta da se napuni vozilo pogonjeno sa H₂, baš kao što je slučaj i sa vozilima na fosilna goriva. Što je još više primamljivo, propovjednicima se servira priča kako će uskoro moći koristiti sintetička goriva na bazi hidrogena u svojim autima koja sada voze, bez uvođenja ikakvih promjena.

Čini se da se ove ideje šire s ciljem odgode stupanja na snagu električnih vozila. Barem u Evropi, ne izgleda da djeluju još, budući da je svaki naredni mjesec bolji od prethodnog u pogledu prodaje električnih vozila. U UK, prodaja električnih vozila u novembru je duplo veća nego u novembru 2020, koja je opet bila duplo veća nego u novembru 2019. godine. U kontrastu, postoji samo nekoliko stotina hidrogenskih auta u cijeloj Britaniji. Zaista, barem u autoindustriji, ako hidrogen dolazi da nas sve spasi, bolje mu je da požuri prije nego bude kasno.

Hidrogen ima neke primjene gdje će biti ključan, i fokus treba biti na tome – ne na transportu

Problem sa svom nerealno pozitivnom retorikom u vezi hidrogena za auta je to što taj tip goriva ima svoje mjesto u ekonomiji dekarbonizirane energije. Ali njegova neefikasnost se mora izvagati sa njegovim pogodnostima. Michael Liebreich iz BloombergNEF-a je kreirao pogodnu piramidu relativnih vrijednosti različitih scenarija upotrebe hidrogena, sa ključnim primjenama poput đubriva, ali za bilo kakav vid transporta kamionima, autobusima, i kratkodometnom avijacijom je bolje ako se koriste baterije, ili neki drugi oblik elektrifikacije. Esencijalne primjene hidrogena se zovu scenariji ”bez kajanja”, fraza kreirana od strane mislilaca iz Agora Energiewende-a, jer je potreba za takvim primjenama bez kontroverzi, dok se transport već pokazao efikasnijim kroz upotrebu baterija.

Ideja da je kult hidrogena budućnost je izazvala vrlo negativnu reakciju kod onih koji već voze električna vozila i shvataju da nisu samo budućnost, već i sadašnjost. To oduzima od upotreba u kojim hidrogen ima svoje prednosti, na primjer kao prenosivi izvor energije za područja gdje nema eletrične mreže. Extreme E trkačka serija koristi hidrogenske generatore kao čist način stvaranja električne energije za punjenje svojih trkačkih auta pogonjenih baterijama.

Problem je to što se temeljna borba odvija između dva tipa dobavljača energije – dobavljači putem električne mreže protiv naftnih i gasnih kompanija. Potonji su uglavnom zagovarači hidrogena jer se trenutno većina hidrogena proizvodi iz njihovog metana ili uglja. Također žele održati svoj finansijski model prisiljavanja kupaca da odu negdje da bi kupili gorivo, a ne da im se gorivo dostavlja domovima i preduzećima. Električni dobavljači, u kontrastu, žele da prodaju više električne energije gdje god je dostupna.

Prodaja vozila sa gorivnim ćeiljama trenutno kaska za prodajom električnih vozila

Pitanje bi trebalo biti ”koje je zelenije?” Glavna komponenta ovoga je to da vlada shvati gdje je hidrogen najkorisniji i da investira u skladu s tim. EU refokusira upotrebu hidrogena što dalje od upotrebe za ličnu mobilnost, ali ne i od transporta u potpunosti. Postoje neke validne mogućnosti ovdje, ali samo u nekim vrlo specijaliziranim situacijama ima uopšte razloga za korištenjem hidrogena. Auta su jedna od tih validnih mogućnosti, zbog čega oni koji to i dalje promovišu počinju da zvuče kao kult. Kao što izvještaj Agora Energiewende-a zaključuje, ”Prije samo deset godina, električna vozila sa gorivnom ćelijom su izgledala kao budućnost autoindustrije. Danas, taj san je završen.”

Članak ”Hydrogen Is Not A Fuel, It's A Cult”, autora James-a Morris-a, preveden je sa portala Forbes.