U masi statistika koje se bave ličnom produktivnošću, jednu smatram zaista uzemirujućom: prosječna osoba je ometena ili prekinuta svakih 40 sekundi kada radi za računarom. Drugim riječima, ne možemo raditi ni jednu jedinu minutu prije nego nam fokus ne skrene na nešto drugo. Naravno, nekada je jednostavno vratiti se u tok. Ali kada potpuno izgubimo pažnju, istraživanja pokazuju da nam treba preko 20 minuta da ponovo nađemo fokus.
Zašto? Ljudi su magnet za distrakcije. Sistem pažnje našeg mozga je isprogramiran tako da odgovara na sve što smatramo zanimljivim, prijetećim ili novim. Čak imamo i naklonost prema nečemu novom, jer se naš mozak ispuni hormonom sreće – dopaminom kada god se fokusiramo na nešto novo.
Kada pogledamo našu historiju evolucije, to je jasno. Umjesto da se fokusiraju ekskluzivno na npr. kako da zapale vatru, naši predaci su bili ometeni novim prijetnjama – nekim sabljastim tigrom, na primjer – gdje su fokus morali da preusmjere na tog tigra da bi doživjeli naredni dan.
Vaša situacija može biti drugačija, ja se lično ne susrećem više sa sabljastim tigrovima u svom životu. Distrakcije koje su nove, zadovoljavajuće ili prijeteće više ne služe našem preživljavanju – umjesto toga, odvlače našu pozornost od onog što je produktivno i značajno. Facebook će uvijek biti više privlačan objekat od Excel-ovih tabela; provjeravanje e-maila će uvijek donositi veću dozu dopamina od izvještaja kojeg pišemo.
Pa kako ponovo možete preuzeti kontrolu? Nakon čitanja stotina studija, razgovaranja sa desetinama stručnjaka i pokretanja eksperimenta na samom sebi (uključujući meditaciju i provlačenja kroz višemjesečni period samoincirane dosade) naučio samo da nekoliko strategija može pomoći da ublažimo distrakcije. Ovdje predstavljam svoje 4 najdraže:
Napravite rutinu bez distrakcija. Sa toliko distrakcija koje se takmiče da dobiju našu pažnju, moramo se truditi da ih što više unaprijed blokiramo. Režim bez distrakcija – idealno okruženje gdje se treba fokusirati i završiti vaše najbitnije, najsloženije zadatke – će pomoći. Za moj režim bez distrakcija uključim bloker distrakcija na računaru (koristim aplikaciju Freedom), stavim slušalice koje uklanjanju buku, ostavim mobitel i tablet u drugoj sobi, napravim kafu i odredim namjeru – odnosno šta trebam završiti. Nakon 45-minutnog fokusiranja, počastim se sa pauzom od 10 minuta i distrakcijom koju nazivam pojedi šta možeš i stigneš.
Većinom radim od kuće; oni koji rade u otvorenom uredu možda će se morati ustati da promjene svoje okruženje kako bi došli do režima bez distrakcija. Na kraju, distrakcije se dešavaju 64% više u otvorenim uredima, a i češće nas drugi prekidaju.
Odredite 3 dnevne namjere. Kada radite sa velikom namjerom, fokusirate se na ono što je zaista bitno. Kako bi ovo postigli, predstavljam vam svoj najdraži ritual koji nazivam pravilo 3 stvari. Prva stvar ujutro, zapitajte se; Koje to stvari želim završiti do kraja dana? Ostale zadatke koji su manje bitni stavite u drugu to-do listu. Jedna stvar koja čini ovo pravilo tako moćnim jeste što se te tri stvari odmah ugodno uklapaju u našu pažnju, a njihovo prioritiziranje osigurava da se ti zadaci ističu sa spiska zadataka koji i nisu toliko bitni.
Na primjer, danas sam odredio 3 namjere: da završim prvu verziju ovog članka, da se zabavim u dva medijska intervjua koja imam zakazana i da završim prezetnaicju za razgovor koji imam iduće sedmice. Ostale stvari ću završavati usput, ali ovo su jednostavno tri najbitnije stvari na koje ću se fokusirati.
Radite na teškim stvarima i povećajte njihov obim. Naši zadaci se znaju širiti kako bi popunili dostupno vrijeme za njihovo završavanje, a svaki višak vremena je potrošen na distrakcije. U ciklusu produktivnosti ovaj fenomen se naziva Parkinsonov zakon. Nekada distrakcije dolaze zbog internih i eksternih faktora, a nekada dolaze jer nam posao nije dovoljno izazovan. Procijenite nivo napornosti zadatka. Ako je nivo visok to često znači da imate kapacitet da radite na još izazovnijim projektima, a nekada čak i više zadataka generalno.
Primijetio sam ovaj fenomen iz prve ruke kada sam se počeo baviti znatno napornijim poslom nakon završetka svoje prethodne knjige; provodio sam više vremena na svom mobitelu i na društvenim medijama, e-mail-u i bezumnim aplikacijama. Tada sam shvatio da se moji zadaci jednostavno šire kako bi se uklopili u vrijeme koje imam za njih. U tom trenutku; počeo sam izazovniji zadatak i više projekata općenito. Distrakcije su bile znak da imam mjesta za to.
Odredite svoj rok za projekte. Na vama je da uvedete novi i prijeteći faktor za dugoročne projekte kojima nedostaje hitnost. Imate čitavo popodne da pišete monotoni izvještaj? Dajte sebi samo 50 minuta. Pretvaranje zadatka u igru tjera vas da potrošite više pažnje i energije na te projekte jer vam više ne okupiraju sate vašeg ličnog vremena.
Ovo radim za mnogo članaka koje pišem. Umjesto da dam sebi čitavo popodne za neki tekst, na primjer, upalim timer i dam sebi 60 minuta. S obzirom da sam si dao tako malo vremena, natjerao sam se da se fokusiram na zadatak – umjesto da se fokusiram na zadovoljavajuće, prijeteće i nove distrakcije koje su mi dostupne.
Ne možemo izbjeći pojavu gdje naš mozak žudi za distrakcijama. Ali ono što možemo uraditi jeste da se odlučimo za uspjeh tako što ćemo se adaptirati na ove strategije za blokiranje distrakcija, tako što ćemo raditi sa većom željom i tako što ćemo preuzeti kontrolu nad našom pažnjom zauvijek.
Originalan članak možete pronaći na linku.
