ELT – Novi standard u astronomiji
Evropska južna opservatorija (ESO) gradi na čileanskoj planini Cerro Armazones Extremely Large Telescope (ELT). To će biti najveći optički i infracrveni teleskop na svijetu. Njegova primarna ogledalska površina od 39 metara sastoji se od 798 šesterougaonih segmenata – svaki veličine stola za ručavanje – i osmišljena je da prikupi 100 miliona puta više svjetlosti nego ljudsko oko. ELT bi trebao davati slike 15 puta oštrije od današnjih najvećih teleskopa i prikupljati više svjetlosti nego svi postojeći teleskopi od 8 do 10 metara zajedno. ESO planira najmanje 30 godina rada, a troškovi gradnje prema ESO-u iznose oko 1,45 milijardi eura (cijene iz 2023).
Od vizije do gradnje
San o gigantskom teleskopu u Evropi se razvija još od 1990-ih. 2012. ESO je odobrio program ELT-a, a dvije godine kasnije Cerro Armazones u pustinji Atacama dobio je status lokacije. Izbor je pao na planinu visoku 3046 m zbog ekstremno suhe klime: prosječno 100 mm kiše godišnje, vlažnost zraka 15%, a noćno „seeing“ (mjera atmosferskog nemira) samo 0,67 lučnih sekundi. Temeljni kamen postavljen je 2017, a u aprilu 2025. obilježeno je „topping-out“, kada je kupola dosegla svoju najveću visinu. Do sredine 2025. projekt je bio završen 60%.
Izgrađena je rotunda visoka 80 m i široka 86 m, u kojoj će se teleskop okretati ispod kupole teške 6100 tona. Prvi instrumenti i segmenti ogledala se već proizvode u Evropi, a montaža u Čileu planirana je do 2027. Prvo svjetlo očekuje se 2028.
Tehnologija superlativa
Primarno ogledalo sastoji se od 798 segmenata. Njemačka firma Schott AG iz Mainza proizvodi ukupno 949 komada od posebne glaskeramike Zerodur, koja se gotovo ne širi pri promjeni temperature. Schott izrađuje i sirovine za sekundarno, tercijarno i kvartarno ogledalo – pri čemu će M2 biti najveće konveksno ogledalo na svijetu. U Francuskoj se segmenti bruse i poliraju, a u Čileu dobijaju reflektirajući sloj srebra koji se obnavlja svakih 18 mjeseci.
Da bi ogledala savršeno radila zajedno, ugrađuje se visoka tehnologija: 4500 senzorskih parova (Micro-Epsilon iz Njemačke i Fogale Nanotech iz Francuske) mjere položaj segmenata s tačnošću od nekoliko nanometara – osjetljivost je tolika da bi registrirali težinu skakavca. Njemačka firma PI (Physik Instrumente) upravlja sa 2394 aktuatora koji precizno pomjeraju segmente. Lasertrack sistemi firme Hexagon pomažu u podešavanju, a laserske vodilje za adaptivnu optiku dolaze od bavarske kompanije Toptica Projects.
ELT ima pet ogledala, uključujući adaptivno ogledalo M4 sa preko 5000 aktuatora koje u realnom vremenu ispravlja turbulencije atmosfere. Osam lasera stvara umjetne zvijezde u visini od 90 km, čime se omogućava kompenzacija atmosferskog izobličenja. Tako se dobijaju slike oštre gotovo kao one iz svemira.
Naučni ciljevi: od egzoplaneta do kosmologije
Zašto toliko truda? ELT će pokušati odgovoriti na ključna pitanja: Postoje li Zemlji slični planeti u Mliječnom putu? Kako su izgledale prve zvijezde i galaksije? Kako tamna materija utiče na stvaranje galaksija i je li tamna energija konstantna?
Instrumenti poput spektrometra ANDES će tražiti znakove života u atmosferama egzoplaneta i mjeriti kosmičku ekspanziju. MICADO, kamera visoke rezolucije u bliskom infracrvenom spektru, pružit će najfinije slike do sada. METIS će istraživati emisije toplote i mlade planetarne sisteme. MOSAIC će omogućiti simultanu analizu svjetlosti mnogih objekata i mapirati raspodjelu materije u svemiru.
Značaj i pogled u budućnost
ELT je prekretnica za astronomiju. Obećava odgovore na pitanja koja su decenijama bila nedostižna. Pored naučnih otkrića, projekt unapređuje i industrijsku tehnologiju – od materijala i senzora do aktuatora – što se može primijeniti i u drugim oblastima.
Od ceremonije „topping-out“ u aprilu 2025, radovi se ubrzano nastavljaju: montirana je prva polovina vratnih vrata kupole, ogledala će se transportovati od 2026. godine, a prvo svjetlo očekuje se 2028. Predviđeno je da ELT bude operativan 30–40 godina, uz mogućnost stalnog dograđivanja.
Riječ je o projektu za generacije – i simbolu toga kako međunarodna saradnja pomiče granice nauke.
