Ljetos sam kupovao auto.

Shodno budžetu i očekivanjima, odluka je pala da to bude polovnjak koji nije prešao puno, da je automatik, i da lijepo izgleda.

Dodatno, ako još ima neku fora elektroniku, senzore, kamere, touch screenove i ostalo, bomba, kupljeno.

Problem predstavlja što ja o autima ne znam ama baš ništa.

Recimo, naučio sam promijeniti gumu sa 35 godina. Ostale intervenvencije su mi i dalje rocket science.

E tu na scenu stupaju svi stručnjaci ovoga svijeta.

Nemoj taj motor, pokvari mu se ovo, crkne mu ovo, ne valja mu ovo.

Ovome ti pada cijena brzo, ovaj truli brzo, ovaj je neudoban…

Koje god auto da sam pogledao, čuo sam u prosjeku 5-7 fatalnih grešaka koje baš taj model ima, i kako će zaviti u crno moje već načete finansije.

Tri mjeseca sam tražio, naučio sve o bregastim, o turbinama, lancima, poklopcima, glavama motora.

I onda jedno jutro ustao i odlučio da kupim auto.

Kakvo?

Crveno. Lijepo.

Auto došlo.

Znate onu priču, vozila ga baba u Njemačkoj.

Baba imala desnu nogu kraću, nikad gas do kraja nije stisnut.

Ma bombona, znate kakav je.

Crveni.

Ali ima taj lanac bregaste koji mu je rak rana i ima da crkne kad tad.

Svi stručnjaci se slažu.

Propast mi je iza ćoška.

A znate kakav je.

Crven. Lijep.

Ima i touch screen.

Ležem i budim se u znoju.

Čekam kvar.

Čekam da mi se sruše mladalački snovi mladog vlasnika crvenog terenca.

Deseti dan, auto se kvari, ali ne zbog prethodno najavljene greške, nego nešto potpuno random crkava.

Nisu me stručnjaci na to upozorili.

Popravi, vozi dalje.

Nikakav problem.

Stručnjaci, razgulite.

O autu više ne razmišljam, lijep mi je, lijepo ide.

Ej, ima i senzore i kameru za parkiranje.

To je to.

Stručnjaci, razgulite.

Tako ti je i u životu.

Sto babica, kilavo dijete.

Neke odluke treba donijeti eto tako, presjeći.

Prihvati rizik i piči.

Ne treba ići skroz na blef, ali znate onu staru: analiza=paraliza?

Nekad sve pripreme i analize ovoga svijeta ne vrijede ničemu, jer eto, univerzum se odlučio da će biti drugačije.

Nekad svi pregledani oglasi ovog svijeta neće pomoći.

Davno je veliki Meša rekao:

“Boj se ovna, boj se *ovna , a kada ću živjeti?”

Ajd uzdravlje!

Autor

Dejan Matijević

View all posts

“Boj se ovna, boj se *ovna, a kad ću živjeti?”

Ljetos sam kupovao auto. Shodno budžetu i očekivanjima, odluka je pala da to bude polovnjak koji nije prešao puno, da je automatik, i da lijepo izgleda...

Related Posts

Svašta lola umije, u sve se razumije

Osvježi Dragoljuba!

Holandski sindrom u BiH

Međunarodna konferencija "Otpad kao resurs za razvoj cirkularne ekonomije"

Od teorije do prakse: Razvoj Industrije 4.0 kroz istraživačko - razvojne aktivnosti

Deceuninck predstavio inovacije za održivu gradnju na konferenciji SFERA u Sarajevu

Kategorije

Tel. +387 33 846 213
E-mail: info@www.pit.ba
| O nama | Oglašavajte se na PIT.ba