Lopta je eventualno stigla u svemir, ali ne tokom svoje originalne misije.
Dok je inženjerstvo nevjerovatno zahvalna karijera ili hobi, ono ima mogućnost da rezultira neuspjehom. Dok taj neuspjeh nekad znači gubitak novaca ili garancije, nekada može biti i katastrofalan. Priče o neuspjesima inženjera dopuštaju nam da učimo iz grešaka i na kraju bolje dizajniramo. Ipak mnogi neuspjesi imaju teške posljedice.
Katastrofa Challengera
Tog 28. januara 1986. godine zapalilo se nebo iznad Floride. Svemirski brod Challenger je eksplodirao, samo 73 sekunde nakon polijetanja, ubivši odmah 7 članova posade.
Mnogi se sjećaju tog dana. Što se tiče razloga koji je doveo do eksplozije, istraživanje ovog događaja uvidjelo je nekoliko problematičnih faktora. Lansiranje je prvobitno planirano 22. januara 1986. godine, ali zbog lošeg vremena, datum se promijenio nekoliko puta prije nego se odlučilo da dan lansiranja bude 28. januar. Čak i na dan lansiranja, satnica je bila pomjerena za 2 sata zbog neočekivano hladnog vremena. Posljednji zvanični razlog neuspjeha je bio kvar o-prstena u desnom krutom raketnom povišenju, ali istraga je zatim utvrdila da je hladno vrijeme igralo ulogu u unutrašnjem kvaru.
Šta je preživjelo eksploziju
Sve u svemu, eksplozija Challenger-a rasula je 14 tona krhotine po obali Floride i Atlantskom okeanu.
Dok je mnogo objekata preživjelo eksploziju, jedan od najupamćenijih je istrošena fudbalska lopta prekrivena porukama djece iz Texasa.
Elisson Onziuka je bio jedan od austronauta na letu i njegova kćerla Janelle mu je dala tu loptu kao znak sreće prije lansiranja. Lopta sama po sebi nije bila ništa više no lopta koju je koristio Janellein tim da vježba, ali bila je potpisana od strane njenog tima i pisalo je: „Sretno posadi broda,“ velikim plavim slovima.
Istu tu fudbalsku loptu je pronašla, samo nekoliko sati nakon što je Janelle predala posadi, američka obalna straža kako pluta Atlantikom.
Iako se čini da ova priča o teškom neuspjehu inženjerstva tu završava, tek započinje inspirativno putovanje.
Janelle Onizuka kaže da je trenutak kada je zagrlila oca i predala mu tu kobnu fudbalsku loptu posljednja uspomena na lice-u-lice s ocem.
Nakon istrage eksplozije koju je provela NASA, svi lični predmeti pronađeni u nesreći vraćeni su porodicama kojima su pripadali članovi posade. Janelleina mama Lorna primila je poziv od NASA-e oko lopte i ona je odlučila pokloniti srednjoj školi Clear Lake, gdje je lopta potom stajala u ormariću skoro 30 godina u znak sjećanja na ekipu Challenger.
Sama lopta nikada nije stigla u svemir na Challengeru, ali dani sjedenja u vitrini na Zemlji bili su joj ograničeni.
2016. godine, Shane Kimbrough, astronaut određen za još jednan boravak u Internacionalnoj svemirskoj stanici, pripremao se za svoje drugo putovanje daleko od Zemlje. Pitao je direktoricu srednje škole u Clear Lake-u da li nešto škola želi da pošalje u svemir i njene misli odmah su se okrenule prema vitrini sa loptom.
Lopta je stigla u svemir
19. oktobra 2016. godine lopta se ukrcala na Expedition 49 sa Kimbrough-om i provela je 173 dana u svemiru.
Astronauti su se fotografisali sa loptom na ISS-u cementirajući svoj luk otkupljenja u historiji svemira.
Nakon povrtka iz Internacionalne svemirske stanice, lopta se sada nalazi u svojoj staklenoj vitrini na kojoj piše: Space Shuttle Challenger – 28. januar 1986. godine, Internacionalna svemirska stanica – 19. oktobar 2016. godine, Clear Lake srednja škola – 3. novembar 2017. godine.
Originalni članak možete pronaći na linku.
