Pitanje iz naslova nosi laskavu titulu najizlizanije fraze u procesu zapošljavanja. Ikad.
Nedavno sam računao, do sad u karijeri sam zaposlio otprilike 450 kandidata. Garant se bar 50 preznojavalo razmišljajući gdje će biti za 5 godina.
Sa ovim pitanjem na intervjuu sam prestao prije nekoliko godina, i da vam kažem, potpuno je ok što ne znam gdje će mi zaposleni biti recimo 2028. godine.
Recimo, moja baba kad je zapošljavala na dnevnicu komšijinog malog, nije razmišljala gdje će mali Milan biti za 5 godina. Nije baba malog Milana zamarala strategijom, kompanijskom kulturom, Multi-Year planom ili čime sve ne. Trik pitanja takođe nije bilo.
Dakle, u dijelu poslova, pogotovo na entry pozicijama, jasno je šta očekuješ, šta daješ za to, i matematika je poprilično jasna.
Ipak, dio poslova nije takav, većina poslodavaca nije takva, pa onda svi malo komplikujemo.
Nemojte da se gazimo nogama ispod stola
Kad god smo išli u goste, recimo kod kuma Blaže u Mišin Han na slavu, i tata i ja smo od babe dobijali istu instrukciju: „nemojte da se gazimo nogama ispod stola“.
Ta instrukcija je značila da se u gostima lijepo ponašamo i ne lupetamo, pa da nas baba kao regulator ne gazi nogama da prestanemo sa neprijatnim temama.
I morali smo imati čarape u paru, ali to je tema za neki drugi tekst.
Identična logika se može primijeniti i na korporativne intervjue.
Skoro svi znamo bar jednu čudnu ili neprijatnu priču sa intervjua, bila to neprijatna pitanja ili neprijatni odgovori kandidata.
Ali da pojednostavimo, neprijatna pitanja možemo eliminisati poprilično lako. Samo se zapitajte šta ne biste voljeli da vas pitaju na intervjuu, i to je otprilike to.
Pitanja vezana za bračni status, broj djece, privatne stvari i slično su za početak nepristojna, a realno i poprilično nepotrebna. Svaki put kada kandidata pitate da li je u braku i planira li djecu je isto kao kad vas pijani tetak na nekoj proslavi pita radite li na djetetu i šta čekate pobogu?!
Tetak, nema potrebe za tim.
Kandidatu je svakako frka i iščekuje stotinu nekih pitanja, nema potrebe da kopamo po privatnom. Uostalom, ne biramo sebi najboljeg prijatelja ili kuma, nego zaposlenika.
Nemojte da se gazimo ispod stola.
Alisa u zemlji čuda
Na intervjuima skoro imamo uvijek Alisu u zemlji čuda. Ili sa jedne ili sa druge strane stola.
Kandidat Alisa ne zna gdje (ili zašto) je došao na razgovor, nije pripremljen, priča o mnogo stvari koje nisu tema današnje emisije. Jednostavno je zalutao/la. Siti se ispričamo. I ništa.
Poslodavac Alisa isto ne zna gdje je i zašto došao. Postavlja neprimjerena ili besmislena pitanja, gura neku svoju priču ili gura sve kandidate u isti kalup. Na pola intervjua mijenja fokuse, ili „pila“ po nekom kandidatu bez ikakve potrebe.
Treba naći mjeru u svemu, i u pitanjima i u odgovorima.
Intervju služi da upoznate kandidata, utvrdite nivo funkcionalnog znanja i neke karakterne osobine.
U suštini, na intervjuu trebate provjeriti dvije stvari:
1. Zna li kandidat raditi navedeni posao?
2. Mogu li ga ostali u timu trpjeti dok radi taj posao (i može li on trpjeti vas)?
Sve ostalo je bonus ili višak, vama na izbor.
I da, da odgovorimo na famozno pitanje iz naslova.
Za 5 godina se kandidat vidi na vašoj poziciji ili na godišnjem odmoru, ali neće da vam kaže.
