Znate li tačan odgovor: „Ko je kriv?“

Facebook Twitter LinkedIn

Ako se krećete u poslovnom okruženju sigurno neće proći niti jedan dan da ne čujete kako je nemoguće naći radnika, jer traži se upravo „nemoguće“, radnik „da hoće raditi“.

Ne mora znati, naučićemo ga, samo da hoće…

Jer radnika nema, ne onih koji nešto znaju, nema nikakvih…

I onda dolazimo do neizostavnog pitanja, ko je kriv?

Država, poslodavci, nezahvalni radnici, globalizacija ili nešto sasvim drugo?

Znate li vi tačan odgovor?

Na nedavno održanom PIT Adria Summit-u, završnoj konferenciji PIT konferencija, ugostili smo preko dvije stotine zaposlenika i poslodavaca. Na jednom mjestu, zajedno sa svima njima, u proizvodnoj hali, došli smo do odgovora. Ali ne na pitanje iz naslova, nego do rješenja, šta kompanije mogu uraditi da zaustave odlazak radnika.

Da li smo dobili odgovor? I je li tačan? Pa krenimo redom…

U panelu “Šta kompanije trebaju učiniti da zaustave egzodus radnika” na PIT Adria Summit-u 2022. u ulozi moderatora bio je Đorđe Maričić, panelisti su bili direktori i vlasnici vodećih kompanija u Bosni i Hercegovini, Izudin Ahmetlić, Lejla Kraljević, Saša Petrović te Mahmut Galijašević, a aktivno učešće uzeli su i učesnici na konferenciji, zaposlenici u komapnijama ali i predstavnici akademske zajednice i privrednih komora.

Generalno je mišljenje da obrazovanje ne slijedi tržište rada i da na samom početku nastane jaz između kadrova koje je proizvelo školstvo i onih koji su potrebni kompanijama. Postavlja se pitanje kako ovaj problem riješiti obzirom da je stalno aktuelan i da se jako dugo priča o istom ali ne vidimo prijedloge za rješenje.

Gospodin Ahmetlić navodi da nema dileme da školstvo zaostaje za privredom i da imamo zadatak reobrazovanja kadrova jer smo u tržišnoj utakmici, utrkujemo se sa Njemačkom, Austrijom itd., a za to je potreban obrazovan kadar. Dalje, gospođa Kraljević ističe nezadovoljstvo na školstvo koje ništa ne čini da se ukaže na to da danas nije pogrešno biti stolar, poljoprivrednik, limar, ili neki drugi zanatlija. Danas se ide ka tome da svi trebamo biti fakultetski obrazovani, ali školstvo ne radi ništa po pitanju popularizacija struke.

Veliki broj bosanskohercegovačkih kompanija svoju cjelokupnu proizvodnju izvoze na evropsko i svjetsko tržište te su pod uticajem svojih kupaca kada su uslovi i odnos prema radnicima u pitanju. Mnoge prakse se već primjenjuju u našim kompanijama iz kojih se može čuti dobar glas ali radnici ipak odlaze. Zašto je to tako i šta kompanije mogu uraditi?

Gospodin Galijašević navodi kako se praksa zapošljavanja „porodica“, odnosno više članova iz jedne porodica, pokazala dobrom i da je ovo jedan od načina kako kompanije mogu zaustaviti odlazak radnika. Kada je jedan član porodice zaposlen u dobroj kompaniji a drugi traga za poslom, potrebno je djelovati. Bitno je da zadržimo radnike i razvijamo se, dio naše strategije je da budemo najpoželjnije mjesto za rad.

Gospodin Petrović je iznio pokušaje njegove kompanije da otvore edukativne škole kao i činjenice da u kompanijama imate jako malo tehničara a to je struka koja se ustvari traži. Ovakve razmjere odlaska niko nije očekivao i potrebno je sistemski djelovati.

Ahmetlić nas još jednom sve poziva da budemo kritični i otvoreni. Moramo se svi mobilisati da bi bar dijelom smanjili i ublažili ono što se dešava. Nije lako voditi kompanije, imati 1000 uposlenih, boriti se da sve funkcioniše, sačuvati kadrove, svi znamo da nije u pitanju samo ekonomski dio.

Fluktuacija će biti uzrokovana ne samo migracijama van granica BiH, nego između pojedinih kompanija. Ne treba ugrožavati one koji ostaju zbog onih koji odlaze. Ako npr. od 730 zaposlenika ode 10, ostalih 720 ne treba da ispašta niti da bude ugroženo, naglašavaju naši panelisti te nam daju zadatak, gdje god budete u prilici, uvijek otvarajte ovu problematiku. Neke će grane industrije postepeno nestajati zbog nemogućnosti povećanja plata, biznis modeli za praćenje rasta plata su neophodni i nešto je na čemu se intenzivno treba raditi.

I na kraju pitanje, ima li država interes za rješavanje ovog problema? Da li se razredi u školama usklađuju sa nastavnim kadrom koji škole imaju ili sa potrebama tržišta rada?

Plaši li vas odgovor na ova pitanja?

Država mora biti intenzivno uključena kao i privrednici, smatraju naši panelisti. To je trokut koji mora funkcionisati na sve tri strane, smatra gospodin Petrović, umjesto da pričamo o potencijalima, mi moramo da razmišljamo o tome da li ćemo imati dovoljno kadra.

I da li smo došli do rješenja? Kompanije koje primjenjuju europske prakse u odnosu prema radnicima? Plate koje su na nivou europskih? Da li je to moguće, ili bolje pitanje, kada će to biti moguće? Gdje leži novac koji je neophodan za povećanje plata? Poslodavac koji se brine o svom radniku? Ljudski resursi kao poseban odijel u kompanijama?

Istraživanje koje smo radili u pripremi PIT Adria Summit-a donijelo je moguće odgovore na ova pitanja. Pitali smo kompanije koje su učestvovale u istaživanju, šta oni misle, na koji način možemo spriječiti egzodus radne snage, na narednoj slici možemo vidjeti odgovore.

Na pitanje koji su im trenutno najveći izazovi, čak 56% kompanija je označilo da im je najveći izazov nedostatak stručnog kadra što dovoljno kazuje o važnosti hitnog rješenja ovog pitanja i traženja načina za prevazilaženje trenutne situacije.

Zaključujemo, goruće pitanje za bosanskohercegovačku industriju je pitanje radne snage a o njemu ćemo pričati na svim sljedećim PIT konferencijama i davati svoj doprinos kroz aktuelizaciju ovog pitanja.

Ali ćemo pomoći i na druge načine:

proizvodnjama da optimizuju procese i dođu do novca koji je potreban za povećanje plata,
radnicima i poslodavcima edukacijom o pravima ali i obavezama i mogućnostima,
cijelom sistemu uticanjem na proces stvaranja drugačijih odnosa unutar kompanija,
menadžerima ljudskih resursa konstantnom edukacijom i prenošenjem dobrih praksi iz svjetskih kompanija
promocijom dobrih praksi i dobrih kompanija kroz ovaj i naše druge stručne portale.
bredniranjem poslodovca

Cilj je da fabrika bude ugodno mejsto za rad. Drugi dom. Druga porodica. Da se ljudi osjećaju sigurno, poštovano, da im se omogući razvoj karijere i ostalih životnih aspekata. Jer ako nećemo to uraditi mi zato što „više nema dobrih radnika“, onda će te „loše radnike“ znati upotrijebiti jedna Njemačka npr. Zato je bitno da na ovoj problematici radimo svi zajedno, zajednički je zaključak svih panelista.