Ženio mi se drugar prije nekoliko godina.
Odlučim ja da se picnem, cipele, crne hlače, leptir mašna.
Ma lijep ko slika, ljubi ga majka.
Moje samopouzdanje i vjera u moj apolonski izgled su nestali već nakon sat vremena svadbe, kad me random brkati tetak treći put rukom zovnuo da mu donesem špricer, i slučajno da na njegovom tanjiru ne bude masnog mesa.
Podera ga holesterol, ne smije.
A ja kao neko ko liči na konobara bih trebao da pripazim na taj momenat.
Kad smo bili klinci, uvijek smo se sprdali kad neko obuče trenerku i cipele.
Seljak.
Isto tako, ko god je u školu došao obučen „raspar“, odnosno kao da je sastavljen iz dva različita Kinder jajeta, momentalno je bio predmet sprdnje taj dan u školi.
Djevojčice koje su dolazile oskudno obučene, dobijale su pitanje od nastavnika: jel ti bio iko od starijih kući kad si krenula takva u školu?
Drugačija neka vremena.
A možda i nisu.
Kad sam dobio vijest da prvi put počinjem raditi u banci, petak je bio.
Znam jako dobro, jer smo taj vikend proveli po prodavnicama i kopajući po tatinom ormaru, da vidimo šta i kako da obučem u ponedjeljak.
Plata 1000 maraka, a ja potrošio 500 prije prvog radnog dana, da bih bar ličio na bankara.
Na Youtube gledao kako se kravata veže u Windsor čvor.
Jer mi iz Bihaća samo po Windsoru deremo, eto.
Čemu služi dress code?
Historijski, neki vid dress code-a se spominje još u starom Egiptu. Znalo se šta nose faraoni, a šta obični smrtnici. U Rimu su postojale toge koje su nosili imućniji ljudi, posebne uniforme za pretorijance i različite vodove vojske. Ako vas interesuje malo više o ovoj temi, guglajte „sumptuarni zakoni“, dosta je zanimljivo štivo.
U suštini, regulisan način oblačenja je služio da se razdvoje, kako vizualno, tako i suštinski različite klase ljudi.
U 21. vijeku to baš i nema smisla. Dešava se, ali nema nekog smisla.
ALI!
U dijelu poslovanja, uniforma treba da postoji.
Dominantno, uniforma bi trebala da postoji za zaposlene koji imaju direktan kontakt sa klijentima.
Na taj način se odaje utisak ozbiljnosti, može da posluži i da vi kao poslodavac izgledate ozbiljnije i profesionalnije.
Da li dress code oduzima dio ličnosti i jedinstvenosti svakog od nas?
Da.
Isto tako, u nekim zanimanjima je neophodna uniforma.
Zamislite recimo da vas legitimiše policajac u Crocs papučama, i iz pederuše vadi lisice da vas privede?
Na nekim mjestima jednostavno očekujemo uniformu kao neki vid prepoznavanja, i sigurnosti ili navike.
Opet, u vremenima u kojim živimo, gdje je individualnost jako bitna i izražena, ne treba biti krut.
Smjernice, a ne pravila.
Preporuke, a ne zabrane.
Za kraj, ako iz istog dijela ormara vadite odjeću za subotnji izlazak, kumovu svadbu, roštilj sa ekipom i osam sati negdje na poslu, vjerovatno ste negdje otišli neprimjereno obučeni.
O papučama na poslu nemojmo.
Prosto, nemojmo.
