„Zaposlenici – najbolji ambasadori kompanija!“

Facebook Twitter LinkedIn

Na generalnoj konferenciji drvne industrije „PIT DrwoCon 2023“ održanoj 16. i 17. marta imali smo zadovoljstvo ugostiti predstavnike bosanskohercegovačkih kompanija.

Prilika da uživamo u njihovim sjajnim izlaganjima, važnoj i korisnoj razmjeni mišljenja činila nam je tim veće zadovoljstvo.

Na panel-diskusiji naziva „Kako pridobiti i zadržati radnike?“ učestvovali su:

Aida Mustafić, Aptha Corp.

Suad Ećo, Ećo Company

Harun Begagić i Sabrija Kulovac, BOHA

Ernad Smajić, Malak Janj.

Moderiranje smo prepustili vještoj i upućenoj Barbari Čaušević, HR-menadžerici i specijalisti za međuljudske odnose.

Dakle, četiri različite kompanije, pet pojedinaca, različiti lični pristupi i putevi, zasebno osmišljavani brendovi – ali, saglasni u istom zaključku: „Ljudi su nam najvredniji potencijal. Ne trošimo ih uzalud! Zaposlenike ne posjedujemo. Poštujemo ih!“ Upravo su pamet i sposobnost, talent i smisao za lijepo, vještine i pristojnost naša kompetitivna snaga koju ni jedna mašina ne može mijenjati.

To je, međutim, tek početak: država i nadležni trebaju pokazati adekvatnu brigu ovom sektoru i mnogo više odlučnosti, posvećenosti i senzibiliteta u rješenjima.

Smatrali smo pravom štetom skraćivati njihova izlaganja te ih nudimo na čitanje na ovaj način.

Nastup i lični pristup uposlenicima: Ka kreiranju pozitivnih iskustava

Aida Mustafić; psiholog, NLP practitioner, zaljubljenik u segment ljudskih resursa

“Svaki radnik vrijedan je i svojstven te svako kompaniji doprinosi na svoj način.“

„Prije smo, znamo to dobro, tražili kvalitetne radnike. Sada je situacija drugačija, sada težimo samo da zadovoljimo brojke. Većini poslodavaca poznata je situacija: pokreće se nova proizvodna linija i za kratko vrijeme treba naći 50 novih radnika. S ovako izmijenjenim tržištem, to je teško pa koristimo sve raspoložive načine: društvene mreže, oglase za posao, lične preporuke. Ovdje moram naglasiti činjenicu da su zaposlenici i bivši zaposlenici najbolji ambasadori jedne kompanije! Zadovoljan zaposlenik uvijek će rado preporučiti kompaniju svojim prijateljima, poznanicima, i obratno. Programi preporuka važuća su dobra praksa u svijetu, i to svaki put ponavljam!

Naravno, uz pronalaženje jednako važno je i zadržavanje uposlenika, posebno talentiranih i onih na menadžerskim pozicijama. Ovdje također raspolažemo raznim alatima, ali mislim da je ključno aktivno se baviti ljudima, posvetiti im se. Otvoren razgovor s povjerenjem i individualan pristup imaju presudnu ulogu! Naravno, ova vrsta komunikacije počinje od prvog kontakta koji ostvarujemo s kandidatom: kad poslodavac ukazuje i zaslužuje povjerenje uz predstavljanje razvojnih prilika.

Dodala bih još da je svaki radnik vrijedan na svoj način te da svako kompaniji doprinosi na svoj način.“

Kako povezati obrazovne institucije s kompanijama?

Suad Ećo; vlasnik i direktor Ećo Company

„Mnogo je ljudi na zavodima i siguran sam da bi mnogi radili ako bi plaće bile dovoljne i adekvatne!“

„Potvrđujem da pronaći i zadržati radnike u drvnoj industriji nije nimalo jednostavno. Kao poslodavci, sigurno smo i sami dobrim dijelom tome doprinijeli. S druge strane, aktivan je trend odlaska ljudi ne samo iz Bosne i Hercegovine nego i iz regiona; pritom, najkvalitetniji odlaze. Naravno, razlozi odlaska ne mogu se svesti samo na loše poslodavce i slabe plaće nego uključuju i generalnu politiku države – navodim praktičan primjer, kako da muškarac, žena, roditelj radi i šalje dvoje ili troje djece u vrtić koji mora platiti? Ljudi su spremni raditi u inostranstvu, u boljim prilikama kako bi ostvarili bolje mogućnosti. Ovdje, međutim, ma koliko bili educirani, trebate biti član neke partije kako biste dobili posao. Usto, drvna industrija svakako ima slab imidž.

To su generalni problemi i izazovi na koje nastojimo ponuditi rješenja.

Nedavno smo uputili dva zahtjeva upravi Zavoda za zapošljavanje Kantona Sarajevo:

da nam ustupe broj evidentiranih solarnih tehničara koji bi radili
da nam ustupe imena 50-100 evidentiranih na Zavodu koji su motivirani da uče i tokom edukacije zarađuju (edukacije za, naprimjer, CNC tehničara, operatera, stolara, lakirera).

To je duži, ali neophodan i nezaobilazan put – obuke, edukacije i zapošljavanja. Mnogo je ljudi na zavodima i siguran sam da bi mnogi radili ako bi plaće bile dovoljne i adekvatne. Obrazovni sistem, naravno, može biti dobar suradnik – da se uvežemo i osmislimo programe, naprimjer, obuke srednjoškolaca: da dvaput sedmično pohađaju praktičnu nastavu. Treba aktivirati i programe stipendiranja, a naravno i bolju promociju same branše.“

Razočarani maćehinskim odnosom države!

Harun Begagić i Sabrija Kulovac, vlasnici kompanije BOHA

“Rješenje je jednostavno: hajde da budemo zajedno, hajde da budemo jaki!“

„Odavno ukazujemo na problem nedostatka radne snage i sad je evo on postao gorući!

Možemo prenijeti naše iskustvo: BOHA je od male proizvodnje postala firma koja zapošljava skoro 100 radnika. Kad je korona počela a s njom i sve teškoće za poslodavce i radnike, poslali smo više od 50 mailova na službene adrese – ni jedan odgovor nismo primili! Razočaran sam odnosom države, koji slobodno mogu nazvati maćehinskim!

Radnike smo stekli i zadržali jednostavnim obećanjem – da ćemo biti najbolja firma! – i njegovim ispunjenjem.

Svima nama nedostaje vjere i motivacije, ali rješenje je jednostavno: hajde da budemo zajedno, hajde da budemo jaki!“

Briga o zaposlenicima u kompaniji

Ernad Smajić, generalni direktor kompanije Malak Janj:

„Mi moramo isticati naše posebnosti – naše ljude i njihove vještine.“

„Na našu sreću, nemamo problem s radnicima: trenutno imamo više od 200 aplikacija za posao.

Veoma je važno biti iskren prema sebi i ne zaobilaziti istinu: dugo smo, naime, radnike nazivali pogrdnim nazivima, robljem, radnom snagom. Sada ih najčešće zovemo resursom i očigledno je da smo taj resurs potrošili. Usto, izuzetno je važno biti načisto s time zašto pokrećemo proizvodnju: činimo li to da steknemo vile, bogatstvo, pravo na luksuzan život ili da na određen način pomognemo okolini i ljudima?

Smatram važnom mogućnost da se zadrži strast prema poslu. Ovdje je korisno zamisliti da napustite svoj posao: šta bi se u tom slučaju promijenilo?, koliku bi štetu to napravilo?, koliko ljudi bi ispaštalo zbog te odluke? Ako niko neće osjetiti vaš odlazak, vi u sebi nemate strast prema tome poslu. Nikome ne pomažete, niste zadovoljili suštinsku potrebu da budete na usluzi.

Potom, često govorimo o mašinama i strojevima, brojanju i mjerenju, zaradi i novcu i gubimo iz vida da je najsavršenija mašina upravo ljudski mozak. A mi firme, nažalost, opremamo s mišlju da ljude mijenjamo CNC-mašinama. Ovdje naglašavam – nisam protivnik industrijalizacije; industrija treba da razvija državu a država treba da čuva industriju. Ali drvna industrija treba da biti stepenik ka višem nivou razvoja – metalske industrije, industrije prerade.

Pritom, mi moramo isticati naše posebnosti – naše ljude i njihove vještine, sposobnosti i pamet, inteligenciju i smisao za lijepo. To je naša konkurentna snaga!

Konačno, nipošto ne smijemo zanemariti pravednost, mogućnost napredovanja, slobodnu subotu i zakonom propisane praznike i odmor. Sve to zaista predstavlja minimum kojeg poslodavac i država trebaju omogućiti.“