Biti vodič ka nečijem uspjehu – (vodič, ta danas nezaobilazna i tako sumnjiva riječ koja pokriva mnoga područja, a često malo znači) – i biti konkretno izvrstan u tome velika je čast i odgovornost. Biti, međutim, vodič odraslima u poslovnom krajoliku nerijetko podrazumijeva i dodatnu zadaću: u duhu odraslih raspiriti vatru preduzimljivosti, preduzimanja i aktivnosti te osvijestiti da je preduzetnički duh ustvari duh igre i maštovitosti, neodustajanja i žarke želje za postignućem svojstvenima djeci.
Upravo to je naša sagovornica Dragana Vujović Đermanović, vodič kroz razvoj – savjetnica za rast i razvoj lidera, menadžera, preduzetnika i kompanija. Vodila je timove na različitim kontinentima, savjetovala menadžere i javne ličnosti iz oblasti finansija, medija, sporta, biznisa, startupa i politike. Mentorka je mladim preduzetnicima, studentima i startup timovima, a u dosadašnjoj karijeri doprinijela je ličnom i poslovnom razvoju preko 1000 uspješnih poslovnih ljudi.
Njezin uspjeh najbolje bi se mogao mjeriti uspjesima ljudi s kojima je radila, ali recimo da je dobitnica mnogih nagrada i priznanja te često pozvana biti u sastavu žirija za dodjele prestižnih nagrada. Uvrštena je na listu TOP 100 preduzetnica Evrope u njemačkom magazinu The Hundert, koju je prenio i čuveni američki poslovni magazin Forbs. Dobitnica je najznačajnijeg priznanja za žensko preduzetništvo u Srbiji – „Cvet uspeha za ženu zmaja″. Na Svjetskom ženskom ekonomskom forumu u Indiji proglašena je „Ženom decenije u oblasti društvenih mreža i liderstva“.
PIT: Savjetnica ste za razvoj lidera i menadžera, preduzetnika i kompanija. Iza Vas su bogato iskustvo i značajne reference. Uočavate li neke obrasce pogrešaka? Koji je najveći kamen spoticanja u radu kompanija? Od kojih bi, uvjetno rečeno, lekcija poslodavci i lideri imali najviše koristi?
Svaka se kompanija, tj. njezin menadžment, bori na tržištu za svoje zaposlene i svoje kupce najbolje što zna. Oni koji bolje znaju, bolje se bore i imaju bolje rezultate. Jedan od ključnih problema je što nismo dovoljno radoznali kako bismo radili bolje i bolje znali. Usto, nemamo dovoljno biznisa koji razumiju da je poslovanje neksus povezanih sila. Na Ženskom ekonomskom forumu u Nju Delhiju i Los Anđelesu predstavila sam poslovni model koji danas primjenjuju na stotine kompanija u svijetu. Nazvala sam ga „Bee Business Approach“, odnosno, BBA. Taj pristup sagledava biznis iz šest uglova (poput heksagona saći u ekstremno produktivnoj zajednici pčela) tako što polazi od čovjeka i razumijevanja ljudske prirode (bilo zaposlenih bilo kupaca i potrošača). Potom se bavi organizacionom strukturom koja mora biti prilagođena potrebama i očekivanjima čovjeka današnjice u sistemu takozvane „mreže timova“.
Onda dolazimo i do proizvoda kao esencijalnog aspekta biznisa: ako proizvod pravimo/osmišljavamo danas, moramo ga kreirati za potrebe sutrašnjice jer današnja je sutrašnjica mnogo brža negoli je bila jučer; slijedeći bitan dio BBA modela su inovacije kao način razmišljanja gdje u svakoj situaciju vidimo prilike i razmišljamo „izvan kutije“. U suprotnom, radimo kao i svi, a svega ionako ima previše da bismo uspjeli i ostali uspješni.
Na kraju, tu su još i bogatstvo/profit koji se mora redefinisati – uz pomoć tehnologije se može zarađivati više za manje i bolje dijeliti sa zaposlenima i zajednicom upravo zbog impakta, tj. uticaja koji je i još jedan dio moje matrice i podrazumijeva da svaki biznis treba da razmišlja i svojim poslovanjem ostvaruje pozitivan uticaj kako na zaposlene i potrošače, tako i na lokalnu zajednicu, akcionare, cijelu industriju i sveukupnu životnu sredinu.
Na ovaj način sam pojednostavila neke od najznačajnijih aspekata ekonomije novog doba – cirkularne ekonomije bazirane na ekonomiji dijeljenja i ekonomiji dobra (ne dobara). Kada prilagodite biznis i organizacionu strukturu ljudima, proizvode sutrašnjici, uz inoviranje i brigu o blagostanju svih, a ne samo akcionara, vršite uticaj koji vas čini modernim biznisom koji će ostati i izvjesno opstati.
PIT: Kako se povećava univerzum informacija i znanja, tako i ispravnost procesa mišljenja postaje presudna u odlučivanju i življenju. Nekoć ste ustvrdili da je slab proces mišljenja svojstven direktorima, vlasnicima i menadžerima, uslijed kojeg se ulazi u začarani krug ponavljanja uvijek iste greške. Svakako, ovo nije ugodno čuti, ali vjerujem da je nužno. Koje su ozbiljne posljedice nestrukturiranog mišljenja u preduzetništvu, poslovanju i, s ovim kontekstom povezanim, međuljudskim odnosima?
Vjerujem da ćemo bolje raditi kada budemo bolje mislili. Međutim, mi dosta slabo mislimo. Imamo mišljenje – ima ga svako gotovo o svemu. Ali misliti i imati mišljenje sasvim je različito. Mišljenje je pasivna radnja i podrazumijeva da pokupimo manje ili više razrađenu ideju na nekom kursu, podkastu, statusu na internetu i samo ga tako već „spakovanog“ ubacimo u sistem naših uvjerenja. Misliti je nešto posve drugo. Misliti je divna produktivna istraživačka misija u kojoj se pitamo, tragamo, zapinjemo, zaključujemo i potom formiramo misli koje možda i nisu uvijek najbolji ili najistinitiji zaključak, ali su naše, svjesno smo do njih došli i samim tim imaju vrijednost originalnosti. Koliko mišljenja posjedujemo, a koliko kroz nas prođe originalnih misli je pitanje o kojem bi valjalo promišljati. Za sagledavanje situacije, donošenje odluka, prioritetiziranje i upravljanje ljudima moramo pametno raditi te mudro misliti. Potrebno je da mislimo lateralno i kritički, konvergentno i inovativno.
Ako mislimo i radimo kao svi, imat ćemo kao i svi – ne samo uspjeha, već ćemo imati iste ideje, iste proizvode i biti isto zamjenjivi. Nas takve, istovjetne – firme i pojedince, lako će zamijeniti automatizovani proces ili vještačka inteligencija. O tome malo mislimo i zato se mnogo plašimo i pravimo mnoge bespotrebne greške u poslovanju
Podijelila bih s vama jedan zanimljiv primjer iz knjige Faktologija, autora Hansa Roslinga. Autor opisuje kompaniju Rivopharm, osnovanu u Luganu u Švajcarskoj. Rivopharm je na upit UNICEF-a za isporuku godišnjih zaliha pilula protiv malarije poslao ponudu koja je niža od nabavne cijene sirovina potrebnih za proizvodnju tolikog kontingenta medikamenata. I dobili su posao. Kako je to moguće? Vlasnik kompanije objašnjava to ovako: “Evo kako to radimo. Prije nekoliko godina razumjeli smo da će roboti promijeniti našu industriju. Sagradili smo malu fabriku, s najbržom mašinom za proizvodnju pilula, koju smo uzgred budi rečeno, mi izumili. Također, svi ostali naši procesi (uz izradu pilula) su također maksimalno automatizovani. Velike kompanije, u odnosu na nas, malene su radionice s obzirom na količine i brzine koje mi postižemo. Tako da smo u konkretnom slučaju iz Budimpešte poručili sirovine. U ponedjeljak u 6 ujutro su nam aktivni sastojci stigli vozom. Do srijede popodne je cjelokupni kontingent s godišnjim zalihama pilula protiv malarije za Angolu bio spakovan u kutije i spreman za isporuku. U četvrtak ujutro pilule su već u angolskoj luci u Genoi. UNICEF vrši inspekciju i potpisuje prijem, a tog je dana novac prebačen na naš račun u Cirihu. Mađari nam daju grejs period od 30 dana, a UNICEF vrši uplatu četvrtog, tako da imamo još cijela 26 dana sa novcem na računu koji reinvestiramo na različitim tržištima kapitala.”
Treba da razmislimo gdje zarađujemo, da li još negdje možemo da zarađujemo, da li moramo toliko da zarađujemo baš na toj strani i na račun jedne strane ili je moguće ponuditi bolji kvalitet po boljoj cijeni posmatrajući sve poslovne prilike od proizvodnje, preko prodaje do inoviranja poslovnih procesa. Ako pošteno promislimo, vidjet ćemo prilike tamo gdje ih drugi ne vide i rješenja tamo gdje drugi vide probleme. Imamo čime, ali svoj um ne koristimo.
PIT: Naučna je tvrdnja da su u 99,99 procenata ljudi međusobno slični. Onaj preostali manji dio statistička je greška koja djelimično objašnjava jedinstvenost čovjeka te se potom koristi kao marketinška deviza koja se može i treba kapitalizirati. Pritom, istinska jedinstvenost, osobenost, osebujnost ličnosti suvišna je i teška kolektivu pa ne dospijevamo, ni kao pojedinci ni kao kolektiv, do (samo)ostvarenja. Kako se oduprijeti ovim diktatima tržišta i ostati običan pojedinac (u najboljem značenju riječi) u procesu, u potrazi?
U istu zamku prilagođavanja upada i pojedinac, ali i kompanije. Svi pokušavamo da izgledamo dobro, da izgledamo uspješno, konkurentno.
Ulažemo vrijeme i novac da nekako izgledamo umjesto iste te resurse da investiramo da nešto budemo. Da li je važnije da izgledam uspješno ili da sam uspješna; da izgledam srećno ili da jesam srećna, te da izgledam konkurentno ili da to jesam? U oba moramo ulagati, ali prvo ne traje, a drugo opstaje. Problem nastaje jer je prvo, iako jednako skupo, lakše
Onda kada prestanemo da se prilagođavamo svetu i budemo ono što jesmo – svet se prilagodi nama. Tada mi, u svakom smislu jedinstveni – bilo firma bilo pojedinac, stičemo konkurentsku prednost diverzifikovani od mase. Za to nam treba hrabrost, koje nerijetko fali; ludost – koju imamo ali pogrešno kanališemo i strpljenje koje ne uočavamo da podrazumijeva i trpljenje (strpljenje) kako me je moj mentor davno naučio. Ako nisi hrabar, malo lud i ludo strpljiv nisi original. U ovom je svijetu previše kopija. To je naš veliki problem.
PIT: Pristup koji integrira znanje i fokus na ljude i empatiju, odnosno, razumijevanje potreba, stanja i izazova drugih pokreće sjajne inovacije. Bez zluradosti, međutim, često se u javnom diskursu o empatiji govori kao o poslovnoj, ekonomskoj jednadžbi koja treba povećati produktivnost i donijeti profit, pri čemu istinska, živa empatija izostaje. Kako ne podleći lijepo spakiranim idejama agresivnog kapitalizma? Možda konkretnije, kako da poslodavci zadrže kurs ekonomski isplativog poslovanja, ali i minimalne korektnosti u odnosu na zaposlene, i obratno? Zvuči staromodno: može li se biti uspješan i pošten jednovremeno?
Moguće je i veoma održivo biti uspješan i pošten. Mnoge su naše kompanije časne i bore se kvalitetom, ali nerijetko to rade staromodno, ne koristeći ni tehnološke ni spoznajne alate da svoje poslovanje skaliraju. Ekonomski ambijent preplavljuju uspješni primjeri kompanija iz takozvanog segmenta „društvenog preduzetništva“ (social enterprise) poput Warby Parker-a, Lemonade osiguranja, Thank you pokreta ili Toms-a. To su firme koje brinu o cjelini po BBA modelu – od čovjeka, preko impakta do ravnomjernije raspodjele profita. Krediti na tržištu se nude po veoma sličnim uslovima; kvalitet vode ili ovsenih pahuljica nije bitno drugačiji u istom cjenovnom razredu; firme nude slične uslove zaposlenima. U takvom svetu u kojem je previše sličnih izbora a premalo smisla, ljudi se okreću ka svetlu i ka onima koji svojim radom nude više kvaliteta za manje (novca, emisije CO2, za manje vremena ili za manje habanja prirode i radnika). Ako sami ne stavimo u poslovnu agendu modulaciju našeg biznisa u smjeru većeg dobra za više ljudi, tržište će nas na to naterati. Možda djeluje kao daleka budućnost, ali setit ću vas da su mnogi giganti ispali iz poslovne igre jer im je slično drastičan scenario delovao daleko (Nokia, Blokbaster da navedem samo dva).
PIT: Znanje je svakako osnov, polazišna tačka svakog uspjeha, pri čemu je kolektivno znanje uzrok velikih društvenih promjena. Na koji način da društva regiona osvijeste ovu moćnu činjenicu?
Najveće ekonomije svijeta poput SAD, Kine, Njemačke baziraju svoj razvoj na ekonomiji znanja. Mi mislimo da znamo sve što treba, da nova ili tuđa znanja ne mogu da nam pomognu, te da će se problemi, jer ne znamo najbolje, desiti nekom drugom – ne nama.
Zato, umjesto da kao mala i fleksibilna tržišta cio region gori od poslovnih prilika, davimo se da preživimo sutra, još jednu isplatu plata ili penzija. Profesor Porter je na jednom predavanju, kojem sam imala čast da prisustvujem, rekao da ako želite da vidite kako će izgledati sutrašnjica neke zemlje, pogledajte kako izgleda obrazovni sistem te zemlje danas
Opet, tržište će nas natjerati da poštujemo i usvajamo znanje. Ne vidim da će se neke druge, sistemske i proaktivne promjene u tom smjeru desiti. Mi kao pojedinci ipak možemo nešto uraditi i evo nekoliko prijedloga. Prvo idite na informacionu dijetu – prestanimo da jedemo smeće i đubre od informativnog sadržaja! Onda uvedite malo zdrave informacione hrane – vaš portal je takvo mjesto; onda preporučujem besplatni sajt s divnim vežbama za um mog divnog kolege Adnana Misimovića zaradoznale.com. I za kraj, postavljajte pitanja. Pitajte, pitajte razne ljude, pitajte se i pažljivo slušajte ono što čujete. Slušajte ušima, očima, otvorenim srcem i uz nepodijeljenu pažnju.
PIT: S druge strane, u eri klikabilne dostupnosti – svijet nam je blizu na jedan klik – često su zamagljeni pojmovi uticaja i popularnosti. Imajući u vidu da se poslovna dešavanja odvijaju u javnom prostoru, važno je pitanje koliko su znanje, stručnost i profesionalizam daleko iznad, kako ste prikladno nazvali, internetskog evangelizma? U tom smislu, koliko su važni smisleni i svrhoviti privatni i poslovni odnosi?
Uticaj pojedinca mjerim dosegom njegovih djela na druge ljude u smjeru inspirisanja i održavanja pozitivnih promjena. Nema mnogo ljudi s velikim dosegom, a još je manje onih koji taj doseg koriste za pozitivne promjene. Umjesto toga češća je manipulacija; manipulacija je glasnija od inspiracije. Uticaj o kojem ja govorim je nemjerljiv – ne možemo ga mjeriti pa je stoga mnogima nezanimljiv, ali je i toliko značajan da je nemjerljivo važan
Posao radite onako kako živite – nema nevidljive granice između toga kakav ste menadžer i prijatelj; kakav ste pregovarač i roditelj. Dobar čovjek lakše postaje dobar menadžer. Razmišljajte tako da sve što danas radimo, sve čime manipulišemo ili čime inspirišemo – bespovratno mijenja ne samo živote ljudi oko nas već i nas same. Nema veze ako je takvo ponašanje nepopularno, a bučni i nametljivi vidljiviji. Biti dobar čovjek je tiha pobjeda koja glasno mijenja sve nivoe društva – od našeg poslovnog ambijenta pa sve do susjedskih odnosa. Našem svijetu treba više Prometeja, da svjetlo i vatru dijeli sa svima. Kada je svima bolje, i nama je bolje. Ni čovjek ni njegov biznis nisu ostrva u tihom društvenom i ekonomskom moru.
PIT: Kratko čitamo, kratko slušamo, nedostatkom vremena i značajnijim prioritetima pravdamo sve ozbiljnije odsustvo usmjerene pažnje. Kao nekog ko je posvećen rastu i razvoju drugih (a to neminovno u konačnici znači i djece), moram pitati: šta mislite o ovome? Ima li učenja i napretka bez čitanja, stanke, usmjerenosti?
Učimo na razne načine, tako što posmatramo, igramo se, te tako što radimo iznova i iznova ono što ne znamo. Mnogih stvari koje znamo i koje smo naučili nismo ni svjesni.
Stoga je jedan od važnih koraka u razvoju pametnih i odraslih ljudi odučavanje od beskorisnog i nepotrebnog znanja (i ponašanja). Kod dece je to lakše jer su radoznali i u njima je toliko mjesta za nove stvari. Što se tiče već afirmisanih ljudi, oni najčešće uče na dva načina ili tako što rade nešto novo ili tako što griješe. A oni ne bi da griješe i smatraju da nemaju vremena da uče nešto novo (ili da im uopšte nije potrebno)
Zato se mali broj pojedinaca istinski ističe, a mali broj kompanija privlači regionalnu i svjetsku pažnju. Radimo ono što znamo. Znamo isto (ili slično) kao drugi. Isti smo (ili veoma slični) drugima. Takvi su nam i rezultati. E sada, problem nastaje jer ne znamo kako da učimo; mnogi to nisu znali ni kada su morali a sada ni ne moraju. Onda, ne znamo od koga da učimo, a najvažnije je – ne razumijemo zašto je učiti i griješiti važno. Ako krajnje pojednostavimo „spisak“ onoga što nam treba da bismo postigli uspjeh, on se svodi na tri stvari: znanje, iskustvo, ili novac. Osoba sa znanjem i iskustvom bez previše muke dolazi do novca. Znati za mene podrazumijeva znanja iz oblasti kojom se bavimo, znanja u interpersonalnim odnosima, šira znanja iz oblasti koje naizgled nisu povezane s našom, ali i to da znamo ljude – prave ljude. Kada imate ovakva znanja – iskustvo i novac su sredstva do kojih dolazite lakše i brže od drugih. Tako i postajete brži i bolji od drugih, konkurentnji ali konkurentni i ostajete. Ne znamo koliko je znati bitno. Steći to znanje bi bila moja prva preporuka vašim čitaocima. Pošto ima i onih koji vjeruju da se novcem sve može kupiti, ako sve i može iskustvo ne može. Bez znanja i iskustva nema kontinuiranog uspjeha.
PIT: Kako da se pojedinci i kompanije odupru trendovima pozitivne toksičnosti? Kako da jačaju kapacitete da čuju i neugodne, neželjene glasove?
Moraju odgovoriti na pitanje zašto su im uopšte neželjeni glasovi neugodni. To je ili jer su ti glasovi netačni ili jer su tačni. Ako su netačni – kompanije se, kao i svaki pojedinac, moraju založiti za sebe, zaštiti i odbraniti. Ući u smisleni javni dijalog, koristiti komunikacijska i pravna sredstva da zaštite svoje interese i boriti se za svoju istinu. S druge strane, ako su ti neugodni glasovi tačni – time što ih ignorišemo sam problem na koji ukazuju ne čini manjim. Ukoliko nam je cilj razvoj nema kritike i komentara, bilo da dolazi iznutra ili spolja – koji ne služe razvoju. Čim nas nervira neki glas, dobili smo priliku da budemo bolji. Glasam da je uvek koristimo.
PIT: Radite s izuzetnim ličnostima: sportistima, menadžerima, političarima. Šta je vanserijsko u izuzetnosti, kakvom je zlatnom prašinom posut, naprimjer, Novak Đoković? S druge strane, za većinu je ljudi možda upravo oslobađujuća spoznaja da nikad neće biti novi Đoković. Svejedno, kako (p)ostati taj jednostavan i samoostvaren čovjek, kojemu je u vlastitoj koži sasvim ugodno i zadržati živ i preduzetan duh?
Iz mog iskustva, tri su elementa nužna da uspijete i ostanete uspješni, mada nisu dovoljni, a zovem ih DOR formula uspjeha. Disciplina je prvi element – da posvećeno i beskompromisno iz dana u dan radimo na svojim ciljevima, koliko god da nam nekada djeluje da su koraci mali a cilj prevelik. Nema malog koraka na putu do velikog cilja, svaki je korak velik! Ovdje zaboravimo da voda samo proključa na sto stepeni, ali da je svaki stepen – i devetnaesti, trideset i osmi i onaj četvrti jednako ključan da voda proključa. Uspešni ljudi ovo razumiju. Okolina je drugi element – ljudi kojima ste okruženi, od kojih učite, koji vas propituju; pa onda vaša mreža i teme, te događaji koje posećujete. Okolina je tlo u kojem rastete, a najbolja sjemenka neće dati svoj pun potencijal u bijednoj zemlji. Mnogo toga u vezi s okolinom ne možemo birati, to je dodatni razlog da svim silama utičemo na sve što možemo i svoju okolinu učinimo što pogodnijom za svoj razvoj. Radoznalost je treći element i podrazumijeva da rado znamo i spoznajemo, ali da onda radimo ono što znamo i što smo naučili. Često viđam i one koji mahnito uče, pa im treba još neka škola, još neka knjiga, još neki seminar. Ne! Radite! Rado znajte, ali i odmah radite to što ste spoznali i naučili. Disciplinovan čovjek, koji maksimalno utiče na svoje lično okruženje i okolinu i radoznalo doživljava i život i svijet, postaje i ostaje uspješan. To sam vidjela na hiljade puta. Voljela bih da poručim vašim čitaocima da imamo sve što nam je potrebno da sijamo, da uspijemo, da ostanemo uspješni. Vidjela sam toliko svijeta i sjajnih ljudi i ne fali nama ništa posebno u odnosu na njih. Vjerujte u sebe, u ono što radite i u svoju borbu. Vaša vjera je svjetionik razvoja i hvala vam što nećete odustati.
