INTERVJU – AI će smanjiti kompanije i radne tokove, dovodeći u pitanje relevantnost čovjeka. U svijetu ubrzanih tehnoloških poremećaja, Lean razmišljanje i prilagodljivost su važniji nego ikad.
Sagovornik: Theodor Panayotov
Intervjuer: Roberto Priolo
RP: Koje su glavne zablude o AI-u koje čujete u razgovorima ili u javnom diskursu?
TP: Jedna od najčešćih je da vam posao neće oduzeti AI, nego neko ko koristi AI. To jeste tačno – ali samo za sada. Vozimo se na eksponencijalnom talasu, a relevantnost cijelih radnih tokova se dovodi u pitanje. To se već dešava u softverskoj industriji. Čak i kod složenih industrijskih procesa, vidimo kako AI dizajnira i štampa dijelove koje čovjek nikada ne bi osmislio. Suština – mimo svih zabluda koje postoje oko umjetne inteligencije – jeste da moramo prihvatiti da ćemo imati mnogo manje kompanije, koje vodi nekolicina ljudi, a možda će AI biti potpredsjednik. Zbog eksponencijalnog rasta njihovih sposobnosti, AI modeli počinju međusobno komunicirati. To nas dovodi do pitanja: šta ostaje nama? A ja bih rekao – prosuđivanje, ekspertiza i intuicija koje nosimo u glavama.
RP: Pitanje je – koliko će ljudi trebati da obavlja tu ulogu prosuđivanja u poređenju s brojem onih koji danas rade kao marketari, dizajneri, novinari, prevodioci…?
TP: Dobar komentar. Za sada možemo očekivati ponovni rast manuelnih zanimanja. Nema sumnje da su vodoinstalateri, električari ili instruktori joge manje ugroženi od radnika znanja. Barem dok ljudski roboti sa ljudskim sposobnostima ne postanu svakodnevica.
RP: Šta se može učiniti u ovom scenariju kako bi se barem ublažili negativni efekti AI-a?
TP: Trenutno kompanije koje uspijevaju da „jašu talas“, umjesto da ih on pregazi – imaju neku vrstu zaštite, a to su njihovo specifično nišno znanje, mentalitet rasta, najbolji alati za brzo prototipiranje i razvoj, te naravno – sigurnost i zaštita podataka.
Ali realnost je da AI udvostručuje performanse svakih šest mjeseci. Stvari koje su bile naučna fantastika prije dvije godine, danas su – ironično – zdravorazumske. Trebamo prihvatiti da nećemo moći zauvijek zaustaviti ovu disrupciju i da ćemo tokom naših života prestati biti najpametnija bića na planeti. Onda se postavlja pitanje – kako da ne postanemo irelevantni? Neki od najvećih umova već razmišljaju o ovom dubokom, gotovo filozofskom problemu.
Dio toga će biti i pokušaj da AI naučimo moralu. Poznati eksperimenti su već pokazali da, pošto su modeli kreirani po uzoru na nas, kada se suoče s egzistencijalnom prijetnjom („Bit ćete obrisani i zamijenjeni novom verzijom…”), aktivira im se instinkt samoodržanja i počnu lagati kako bi se spasili. Jedino što nas trenutno razlikuje od AI modela jeste naša sposobnost da imamo agenciju, da donosimo odluke. Kako se to bude mijenjalo i oni razvijali vlastitu sposobnost prosuđivanja, morat ćemo ih učiti kako da budu dobri i odgovorni akteri.
RP: Pređimo sada na nešto bliže temi Planet Leana. Lean je uvijek imao pomalo oprezan pristup tehnologiji, govoreći da ona treba služiti čovjeku, a ne ga potpuno zamijeniti. Na osnovu svega rečenog, mislite li da su Lean i AI nespojivi, ili tu ipak ima sinergije?
TP: Ne mislim da su nespojivi. Zbog sposobnosti AI-ja, već sada vidimo pomak ka manjim organizacijama i valovima otpuštanja. Posebno se to vidi u svijetu softvera, gdje sve više vrijednosti stvara sve manje ljudi. Međutim, ono što nam promiče jeste da nam AI alati takođe omogućavaju da budemo više preduzetnički nastrojeni i kreativni. Organizacije će postati manje – mislim da je to neizbježno – ali broj organizacija nije ograničen. Dakle, trebali bismo moći stvarati više vrijednosti kroz osnivanje više kompanija. Na mnogo načina, ne trebamo više korisnika poslova, već više kreatora poslova.
U narednim godinama morat ćemo stalno učiti kako da se prilagođavamo, kako da stvaramo bolje proizvode i usluge, kako da razumijemo šta zaista stvara vrijednost – a to su sve oblasti u kojima Lean razmišljanje može pomoći. Vrijeme je da istražimo nove granice, poput alternativne i virtuelne stvarnosti (ko kaže da svi proizvodi moraju biti ograničeni na fizički svijet?!), koje donose ogromne prilike i čitavu virtuelnu ekonomiju. U tom kontekstu, možda imamo priliku da promijenimo čitav pogled na stvari.
Još jedan važan segment je obrazovni sistem, koji mora biti iz temelja redizajniran. Mi i dalje razvijamo fabričke radnike za fabrike koje možda neće ni postojati – barem ne u ovom obliku – kada završe školu. Da bismo osigurali da ljudi ne samo prežive, već i uspiju u novoj, stalno promjenjivoj ekonomiji, moramo ih učiti prilagodljivosti, kritičkom razmišljanju i eksperimentisanju. I opet – tu Lean ima jasnu ulogu.
RP: Šta biste preporučili kompanijama koje pokušavaju da se snađu u ovom kompleksnom svijetu AI-ja? Koje alate koristiti? Odakle početi? Mnogima je to sve jako preplavljujuće.
TP: I jeste. Ja radim s AI-jem već dugo. Ljeto 2013. proveo sam u NASA Research Parku s futuristima poput Raya Kurzweila i Bena Goertzela – čovjeka koji je skovao termin „umjetna opšta inteligencija“. Imao sam osjećaj šta dolazi. A opet, ni ja nisam bio spreman za ovu brzinu.
Odakle da počnu kompanije? Prvo – mora dolaziti odozgo. Lideri moraju razmišljati šire od samih alata i postavljati dublja pitanja: Zašto to radimo? Koju vrijednost stvaramo? Ta jasnoća otvara prostor za eksperimentisanje – bez podrške s vrha, projekti neće preživjeti.
Istovremeno, morate osnažiti ljude na terenu. Naučiti ih kako da koriste alate – i kada da ih ne koriste. Alati poput ChatGPT-a su moćni, ali nisu uvijek prikladni. Ljudi ih već koriste neformalno – to danas zovemo „sjenoviti AI“. Zato su obuka i jasne smjernice neophodne.
I konačno, kompanije moraju biti spremne da preispitaju kako posluju. Ovo nije samo tehnološki upgrade – ovo je redizajn poslovanja. Stari modeli neće izdržati. Morate se prilagoditi – od vrha do dna.
Tekst “AI, human judgment, and the lean advantage” preveden je sa stranice PlanetLean.
