>
Kako se kompanije prilagođavaju razvoju i često složenim zdravstvenim i sigurnosnim mjerama i propisima kako bi zaštitile svoje radnike, kompanije i zajednice, moraju osigurati da im svi zaposlenici budu brzi. To uključuje nezavisne dobavljače i proizvođače na koje se sve više oslanjanju. Osiguranje njihove spremnosti i usklađenosti neophodno je za upravljanje i smanjenje rizika u cijelom lancu opskrbe, ali to nije jednostavan zadatak.
Mnoge organizacije se bore s administrativnim opterećenjem identifikacije i upravljanjem sigurnosnim ciljevima i zahtjevima u projektima i geografskim područjima, što je postalo izuzetno komplikovano kako lanci opskrbe postaju globaliziraniji i razrađeniji.
Ustvari, polovina organizacija koje su sudjelovale u anketi prije pandemije nije imala efikacan način za procjenu sigurnosnih kvalifikacija i usklađenosti svojih dobavljača i proizvođača (poput formalnog programa pretkvalifikacije sigurnosti dobavljača) prije zapošljavanja. To direktno utiče na centar rizika koji potencijalno vodi do grešaka, poremećaja i štete radnog proizvoda, reputacije, sigurnosti i rezultata.
Dodavanje složenosti upravljanja rizicima često je osnovni posao politike održavanja i postupaka u skladu s razvojem propisa, te osiguranje da svi radnici, na svim lokacijama, održavaju potrebnu obuku, osiguranje i potvrde za sigurno obavljanje svojih poslova.
Bez sumnje, menadžeri za sigurnost i usklađenost trebaju efikasan, sveobuhvatan pristup smanjenju rizika u lancu opskrbe, uz podršku moderne tehnologije i sigurnosne stručnosti. Bilo da stvaraju interno rješenje ili ga prenose vanjskim fabrikama, fabrike moraju maksimizirati svoju učinkovitost tako što će sebi prvo postaviti tri ključna pitanja:
1. Kako osigurati da naše poslovanje i lanac opskrbe budu sigurni za sve radnike?
Ovo je pitanje uvijek zabrinjavalo organizacije, ipak to je ekaliralo globalizacijom i složenošću opskrbnih lanaca i kako se organizacije trude riješiti nove probleme koje je donio COVID-19. Odgovori se razlikuju ovisno o djelatnosti i organizaciji i mogu se odražavati na jedinstvene okolnosti povezane, na primjer, s uslužnim vodama, fizičkim postrojenjima, lokacijama i složenošću opskrbnih lanaca, ali u osnovi imaju važno zajedništvo u svojoj jezgri – programi se moraju odnositi na kompanije, radilišta i nivo rizika radnika.
Dok organizacije definiraju i ažuriraju svoje sigurnosne mjere, ključno za njihovu provedbu je objediniti ih u sveobuhvatan program upravljanja rizikom koji štiti do razine radnika. To članovima tima daje jedan resurs koji može poslužiti kao konačni vodič za svako sigurnosno pitanje i zahtjev, od tehničkih specifikacija i zahtjeva za postavljanje fizičkih barijera oko radnih stanica, do protokola za sanaciju i drugi postupaka. Aplikacije su gotovo bezbrojne, a prava tehnologija može ih sve obuhvatiti i upravljati njima.
2. Kako će naš program povećati ukupnu efikasnost i nesmetano poslovanje?
Neuspješno poštivanje zdravstvenih i sigurnosnih pravila može rezultirati bolešću, ozljedom ili smrću, donijeti skupe novčane kazne ili sudske sporove, a također naštetiti ugledu i poslovnim odnosima kompanije. S toliko toga na kocki, ima smisla smanjiti mogućnost ljudske pogreške koristeći se tehnologijom.
Korištenje platformi za upravljanje rizikom može pojednostaviti administrativne zadatke, a istovremeno pruža zaposlenim i trećim stranama sistemsku podršku za ublažavanje rizika. Ključne stvari kao što su alati za pretkvalifikaciju dobavljača mogu pružiti bezbrižnost kompaniji koja je ažurna u vezi obuke o osiguranju, zdravlju i sigurnosti. S vremenom taj isti softver može prikupiti podatke o sigurnosti dobavljača za analizu i voditi organizacije da neprestano poboljšavaju svoj sigurnosni program. Neki davatelji usluga upravljanja rizikom nude i usluge poput obuke, stručnih savjeta i analitike kako bi identificirali sigurnosne praznine i pomogli ih ispuniti.
3. Pokriva li naš program širenje u nove geografske krajeve i industrije?
Kako se lanci opskrbe šire po cijelom svijetu, a firme šire svoje poslovanje kako bi zadržale konkurentsku prednost i iskoristile nove prilike, njihova platforma za upravljanje rizicima mora ostati “budna”. Neke platforme za upravljanje imaju globalne mreže organizacije i dobavaljača, nudeći alate i usluge na više jezika za upravljanje rizicima lanca opskrbe i širenje poslovanja u svijetu. Ispravna platforma za upravljanje rizikom trebala bi se moći razvijati i skalirati za rast, služeći kao važan partner.
Vrijeme i trud utrošeni na stvaranje holističkog pristupa upravljanju rizicima lanca opskrbe iskorištavanjem podudrane platforme za sigurnost i usklađenost podrške omogućava kompanijama da identificiraju, odrede prioritete, upravljaju i ublažavaju rizike, uključujući one koji se odnosne na njihove nezavisne dobavljače, zadržavajući pritom ugled svoh brenda. To je ulaganje koje se isplati u obliku optimalnog poslovanja i sigurnijeg radnog mjesta za sve.
Članak „Three Important Questions to Mitigate Supply Chain Risks“ autora Jeff Muto-a preveden je sa Industry Today.
