Stubovi TPM-a &#8211; autonomno održavanje

Translated with permission from “The Pillars of TPM-Autonomous Maintenance” by Christoph Roser on AllAboutLean.com.

Ova serija o totalnom proizvodnom održavanju (engl. Total Productive Mainenance – TPM) razmatra stubove TPM okvira. Ovaj članak je fokusiran na temu autonomnog održavanja, što predstavlja valjan i koristan stub TPM-a. To je jedan od stubova okvira u kojem TPM zaista blista i dodaje veliku vrijednost industriji. Ponekad se čak navodi kao prvi stub kako bi se podvukla njegova važnost za održavanje. Ideje autonomnog održavanja mogu se primijeniti u gotovo svakom pogonu, poboljšavajući ukupne performanse sistema i smanjujući troškove.

Osam stubova TPM-a

Za brzu referencu, navodimo osam stubova TPM-a. Podebljani predstavlja fokus ovog članka.

Fokusirano poboljšanje (kontinuirano poboljšanje)
Autonomno održavanje
Planirano održavanje
Rano upravljanje opremom (dizajn održavanja)
Održavanje kvaliteta (što se u leanu naziva Jidoka)
Edukacije i treninzi (što u leanu predstavlja dio standardizacije)
Adminstrativno i kancelarijsko održavanje
Sigurnost, zdravlje i okolina

Pregled autonomnog održavanja

Sljedeći stub predstavlja važan stub, a to je autonomno održavanje. Na japanskom se to naziva Jishu Hozen (保全保全 za nezavisnost; autonomiju; samooslonac i očuvanje; integritet; očuvanje; održavanje). “Potpuno” u potpunom proizvodnom održavanju odnosi se na uključivanje svih u poduhvate održavanja. Ukratko, ideja je da operateri koji rade na mašinama preuzmu dio održavanja. Ovo je vrlo razumno i korisno. Niko ne poznaje mašinu kao radnik koji s njom provodi osam sati dnevno. Implementacija autonomnog održavanja često uključuje vremenski interval za svaku smjenu usmjerenu na održavanje.

Kako se obavlja autonomno održavanje

Postoji nekoliko važnih aspekata autonomnog održavanja. Prvo, radnik sam može obavljati jednostavne zadatke održavanja. To može uključivati čišćenje, podmazivanje, popravljanje manjih kvarova, zatezanje matica i vijaka i druge jednostavne zadatke. To također može uključivati sigurnosne provjere. Za mašine kojima se računarski upravlja to također može uključivati brigu o manjim porukama greške ili jednostavno pritiskanje tipke za potvrdu digitalnog upozorenja. Tome pomaže i činjenica da obično 70% –80% posla koje obavlja kadar za održavanje ne zahtijeva napredne tehničke vještine. (Izvor: Baudin, Michel. Working with Machines: The Nuts and Bolts of Lean Operations with Jidoka. 1st ed. New York, USA: Productivity Press, 2007. ISBN 978-1-56327-329-2. Pg. 305)

Drugo, radnik će prvi primijetiti promjene u ponašanju mašine. Vjerovatno poznaje mašinu bolje od svih ostalih i puno je vjerovatnije da će primijetiti manji problem prije nego se pretvori u veći. Ako upozori održavanje na takav problem, može se popraviti prije nego što se mašina pokvari. Primjeri bi mogli biti neobični zvečeći zvukovi, miris nečega što se počinje zagrijavati ili općenito neobično ponašanje sistema. Oni su također odgovorni za eskalaciju ako se nešto učini neobično.

U autonomnom održavanju radnik može obavljati manje zadatke provjere, poput očitavanja mjera, mjerenje pritiska ili napona, i tako dalje. To također može uključivati i neku dokumentaciju. To također smanjuje opterećenje kadra za održavanje i čini ove provjere efikasnijim.

Obično je u najboljem interesu radnika imati mašinu koja dobro funkcioniše. Prema tome, radnik se može bolje brinuti o mašini od tehnologa za održavanje koji je udaljen od pogona i rjeđe ga posjećuje. Također, on se već nalazi za mašinom, pa nije potrebno dodatno hodanje. Za jednostavne kvarove, popravak može biti i puno brži nego da radnik izdaje zahtjev za održavanje i čeka održavanje. Radnik također može primijetiti nadolazeće probleme mnogo ranije, dok ga tehnolog za održavanje može primijetiti tek nakon što se pokvari. Sve u svemu, većina održavanja može biti brža i jeftinija nego ako tehnolog za održavanje mora doći i brinuti se o mašini. Visoko obučen kadar za održavanje može biti oslobođen za bolju brigu o složenijim zadacima. Povećavanje efikasnosti održavanja i prebacivanje zadataka s visokoobrazovanog i potencijalno plaćenijeg kadra za održavanje na operatere mašina također smanjuje troškove rada.

Davanje radniku više kontrole nad njegovom mašinom način je za osnaživanje zaposlenika i njegovo veće učestvovanje. Operateru daje više “vlasništva” nad opremom. Ne uvijek, ali često ovo pomaže u motivaciji. Prema tome, autonomno održavanje obično ima puno prednosti, što često rezultira uštedom na troškovima održavanja, kao i boljim performansama mašina i manje kvarova.

Napori kod uspostavljanja autonomnog održavanja

Negativna strana ovoga je to što se opterećenje radnika povećava. Možda će biti potrebno osloboditi radnikovo vrijeme da obavi održavanje. Međutim, ako se pravilno uspostavi, dodatno opterećenje radnika će biti manje od slobodnog vremena (ponekad skupljeg) kadra za održavanje. Ipak, budući da se odgovornost prebacuje sa održavanja na proizvodnju, prirodno je očekivati prepucavanja sudionika procesa.

Uz to, trebate osposobiti operatere za obavljanje jednostavnih zadataka održavanja. To se može učiniti u učionici, ali obično je bolje praktično osposobljavanje na licu mjesta. Idealno bi bilo da radnik ima standard kako obavljati održavanje. Ovo bi mogao biti popis kojih vijaka treba zategnuti i koja mjesta za podmazivanje kada i kako, što gdje i kada pregledati, i tako dalje. To također može uključivati elemente koji se odnose na čistoću (5S). Kao i svaki standard, neko također mora povremeno provjeriti je li se slijedi i treba li postojati postupak kako poboljšati standard. Ova obuka i rezultirajući standard trebali bi također uključivati korake za upozoravanje kadra za održavanje ako radnik primijeti nešto neobično. Trenutno stanje također To također može uključivati elemente koji se odnose na čistoću (5S). Kao i svaki standard, netko također mora povremeno provjeriti je li se slijedi i treba li postojati postupak kako poboljšati standard. Ova obuka i rezultirajući standard trebali bi također uključivati korake za upozoravanje osoblja za održavanje ako radnik primijeti nešto neobično. Trenutno stanje također može biti dio sastanka ili primopredaje smjene u proizvodnji. Također bi mogla postojati dokumentacija o izvršenim koracima održavanja.

Kada uspostavljate novi standard autonomnog održavanja, dobra je praksa to uraditi za funkcionalnu i čistu mašinu. Dajte odgovornosti radniku da održava mašinu u perfektnim radnim uslovima, a ne jedva funkcionalan komad smeća. Ovisno o situaciji, možda čak i napravite promjene na mašini kako biste olakšali ili uopće omogućili autonomno održavanje. U isto vrijeme, ne očekujte čuda. Ako mašina ima većih problema, još uvijek trebate pravilno obučenog radnika za održavanje. Isto vrijedi i za kritično-sigurnosne popravke. Ne želite da amater dira vaše plinovode ili visokonaponske dalekovode. Jasno razlučite šta radnik može i smije raditi, a šta ne.

Sve u svemu, autonomno održavanje je veoma važan i validan alat za održavanje. Može se koristiti u gotovo svim vrstama proizvodnje, a u korist cijelog Sistema. Sada otiđite, i naučite svoje ljude kako da brinu o svojoj opremi I organizujte svoju industriju!