Radni dan od 9 do 17 je prošlost. Evo i zašto

Facebook Twitter LinkedIn

Možda ste vidjeli nedavne vijesti o uspjehu probne 4-dnevne radne sedmice u Ujedinjenom Kraljevstvu. Nakon šest mjeseci, zaključili su da nije mnogo izgubljeno time što su zaposlenima dali još jedan slobodan dan. A sada, progresivni zakonodavci u SAD-u uvode u Kongres nacrt zakona kojim se ograničava rad na 32 sata sedmično uz plaćanje prekovremenog za sve preko 32 sata.

To je glupost. Iako pozdravljam napore da se poboljša ravnoteža između poslovnog i privatnog života za zaposlene, zaista je promašena poenta. Moramo razumjeti porijeklo naše trenutne radne kulture i šta zapravo pokreće sve to.

Pitanje: Zašto imamo radnu sedmicu od 40 sati?

Odgovor: Henry Ford.

Prošlo je skoro 100 godina otkako je Ford popularizirao 40-satnu radnu sedmicu. Prije toga, većina radnika je radila 10-16 sati dnevno, 6 dana u sedmici.

Hvala, gospodine Ford.

Ali Henry Ford nije bio vođen altruizmom. Daleko od toga. On je imao najviše koristi od ovog novog rasporeda rada. Jednostavno, Ford je uveo 40-satnu radnu sedmicu iz dva razloga:

Da zadovolji potražnju — 8 sati je djeljivo na 24 što znači da možete imati 3 jednake smjene. Ovo omogućava neprekidnu proizvodnju Fordovih automobila koji se „vruće“ prodaju.
Da stvori potražnju — Ford je želio promovisati više slobodnog vremena za obične radnike što bi stimuliralo potražnju za automobilima.

Sjajno, g. Ford.

I zadnjih 100 godina živimo pod ovim Fordovim sistemom. Imalo je smisla za proizvodnju automobila – 8-satna smjena je jednako oko 1000 automobila i to bi bilo dosljedno u smjenama i među zaposlenima.

Ali šta je sa današnjicom? Rade li sve računovođe istom brzinom? Da li svi menadžeri društvenih medija moraju da rade 40 sati?

60% današnje radne snage se smatra uslužnim radnicima ili radnicima znanja i pokušavaju se uklopiti u kalup koji nije stvoren za njih.

Zbog toga volimo komedije kao što su Office Space i The Office — to je ismijavanje rasipničke stvarnosti tolikog broja kancelarijskih poslova.

Dakle, šta je rješenje?

Jesu li to 4-dnevne radne sedmice? Kraće radno vreme?

Mislim da ne.

Henry Ford kreirao je 40-satnu radnu sedmicu fokusiranu na jednu stvar…

Rezultate.

Rezultati su primjenjivi na sve poslove u svim sektorima. Svi se zapošljavaju da bi postigli određene rezultate, inače zašto bi bili angažovani? Količina odrađenog vremena zaista ne bi trebala biti važna – sve je u rezultatima.

Kao menadžera, nikad me nije bilo briga šta neko radi u srijedu popodne – zašto bi? Imam konkretna očekivanja i ishode za svaku ulogu i ako se to ostvari, svi bi trebali biti sretni.

Ovo što opisujem donijeti će veliku kulturnu promjenu. Ova promjena je već bila u pokretu i ubrzana je pandemijom. Ali hajde da ne raspravljamo o kancelariji ili radu na daljinu, 30 sati ili 50 sati… to je poređenje jabuka i narandži. Umjesto toga, fokusirajte se na rezultate.

Lideri bi trebali oblikovati svoje organizacije oko rezultata. Ako sastanci ne daju rezultate, otkažite ih. Ako zaposleni mogu postići rezultate dok preskaču petak, odlično.

Henry Ford je genijalno izgradio našu modernu radnu sedmicu, ali njeno vrijeme je došlo i prošlo. Budućnost rada je tu. Hajde da gradimo.

. . .

Konačna napomena: Ima li ikakvih prednosti u terminu od 9-5?

Da, na jedan specifičan način.

Komunikacija.

To je zato što 99% ljudi ne želi da ih šef kontaktira u ponoć ili 6 ujutro – to je samo zdrav razum. Stoga, mislim da granica komunikacije 9-5 ima smisla za većinu profesija.

Članak „The 9-5 workday is dead. Here's why.“, autora Travisa Nicholsona, preveden je sa portala Medium.