Proizvodnja i dalje predstavlja procvat industrije. U stvari, isti je broj Amerikanaca koji rade u proizvodnji 2019. godine kao i u vrijeme industrijskog procvata kasnih 40-ih. Međutim, danas se industrija mijenja brže nego možda u bilo kojem vremenskom razdoblju od industrijske revolucije. Kako proizvodnja postaje sve više tehnološka, jasno je da će i radnici u budućnosti morati biti spremni da rade s novim alatima.
Kad zamislimo idealnog proizvodnog radnika 2030. godine i kasnije, koje će mu vještine biti potrebne? Kako bi naše obrazovne ustanove sutra trebale pripremiti proizvodnu radnu snagu da postanu osposobljeni i produktivni zaposlenici? Ne možemo predvidjeti budućnost – ali ovih šest vještina biti će neprocjenjive bez obzira na to što slijedi.
Kritičko razmišljanje
S toliko mnogo poslova usmjerenih ka automatizaciji važno je usredotočiti se na stjecanje vještina koje je teško automatizirati. Na vrhu popisa nalazi se sposobnost korištenja kritičkog razmišljanja da bi se shvatili i riješili složeni problemi. To uključuje vještine poput toga da se slike vide u podacima, da se izvrši procjena prednosti i nedostataka različitih opcija te sposobnost prepoznavanja i ublažavanja vlastitih slabosti kroz saradnju.
Kvalificirani poslovi nove ekonomije zahtijevaju gotovo stalno kritičko razmišljanje. To je takva temeljna vještina u okviru koje osoba kad jednom shvati osnovne pojmove kritičkog razmišljanja (poput procjene argumenta, donošenja sudova na temelju poznatih činjenica i koordiniranja više sistema za rješavanje problema), razumije osnovu gotovo svakog poslovanja u praksi 21. stoljeća. Štaviše, to je važna vještina koja pomaže pojedincima da prave adekvatne izbore u karijeri.
Osnovne računarske vještine
Upotreba poslovnog mail-a ili osnove rada u Excel-u će se očekivati od gotovo svakog zaposlenika uopšte, ne samo u uredskim poslovima. Računari su sada među najosnovnijim alatima za obavljanje bilo koje vrste posla, pa će se očekivati da pri ulasku na vrata vladate osnovnim računarskim vještinama, čak i ako kanite raditi na najnižim pozicijama u okviru jedne fabrike.
Radna mjesta u proizvodnji se sve više oslanjaju na aplikacije, ERP sisteme (sistemi koji kompaniji omogućavaju da upravlja poslovnim procesima i vrši koordinaciju pojedinačnih poslovnih jedinica) i druge softverske proizvode kako bi pojednostavili svoje poslovanje. Radna mjesta u proizvodnji zahtjevat će rad na računaru.
Poslovi u proizvodnji 21. stoljeća neće se temeljiti na ponavljanju radova iz proizvodnje 20. stoljeća i više će se usredotočiti na kontinuirano učenje korištenja novih alata kako bi se upravljalo vlastitom produktivnošću.U tom okruženju alati poput Dropbox-a , Outlook-a i Excel-a mogli bi biti novi čekić, ključevi i odvijači.
Programiranje i automatizacija
Nova radna mjesta u 21. stoljeću često su ona koja uključuju programiranje ili manipulisanje automatiziranim sistemima, a to znači da će novi proizvodni radnik biti nešto bliže menadžeru koji nadzire procese, a ne standardnom radniku na kojeg smo ranije navikli. Konkurentan radnik 21. stoljeća mora biti u stanju kreirati i upravljati, te na osnovnoj razini implementirati automatizirana rješenja i rješenja u okviru umjetne inteligencije.
Za različite oblasti potrebne su različite vrste programskih i tehnoloških vještina. Na primjer, radnici na mašinama moraju biti vrlo vješti u korištenju tehnologija poput prilagođene CNC mašine koja će biti automatizirana. U međuvremenu, nadzornici u proizvodnji automatiziranih vozila morat će ponekad imati hardverske vještine koje uključuju otvaranja kućišta za elektroniku da bi izvršili popravku na programskom logičkom kontroloru. Jasno je da će učenje širokog raspona vještina koje se odnose na automatizaciju i umjetnu inteligenciju dobro doći radnicima u sve automatiziranijem proizvodnom okruženju.
Tehnološka prilagodljivost
Tehnologija i automatizacija već su drastično promijenile gotovo svaki kutak proizvodnog sektora i niko od njih neće moći pobjeći zauvijek. To znači da će formiran proizvodni radnik 21. stoljeća biti sposoban odgovoriti visini zadatka i prihvatiti nove tehnologije – čak i kad te tehnologije stvaraju neke probleme.
Na primjer, aditivna proizvodnja i 3D printanje ne tako davno su munjevitom brzinom zauzele svijet proizvodnje. Druge tehnologije kao što je “blockchain” mogle bi dobro revolucionarati lance snadbjevanja i sisteme vođenja evidencija koji omogućavaju pokretanje proizvodnih operacija. Radnici koji su u stanju brzo svladati i primijeniti ove tehnologije imaju jasnu prednost u odnosu na one koji ih sporije prihvaćaju.
Empatija i vještine komunikacije
Vještine međuljudske komunikacije i razumijevanja najčešće se nazivaju “soft skills”, ali ta fraza ne govori tačno koliko su te vještine važne. Vještine komunikacije omogućavaju zaposlenicima da rade zajedno, prevazilaze razlike i stvaraju snažne radne odnose. I usprkos povećanoj snazi i produktivnosti koje nude nove tehnologije, dobra saradnja među zaposlenicima i dalje je tajna koja stvara velike kompanije u kojima ljudi žele da rade.
Empatija je ključ za razvoj komunikacijskih vještina na radnom mjestu, a posebno je važna za menadžment.
Sposobnost da se stavite u cipele druge osobe znači da razumijete njegove odgovornosti, da se međusobno povezujete i da možete učinkovitije raditi zajedno – bilo da se privatno slažete ili ne. Dakle, kombinacijom empatije s kritičkim razmišljanjem zaposlenici na svim razinama mogu bolje razumjeti svoje uloge i uloge svojih saradnika, i nije im teško da napornije rade da bi sve savrseno funkcionisalo unutar kompanije.
Vođenje i donošenje odluka
U današnjem proizvodnom okruženju prosječan radnik posjeduje snažnije alate za rad nego ikad. To znači da vođenje mora da obuhvata mnogo više od samog menadžmenta. Svaki radnik mora biti odgovorniji, bolje prosuđivati i biti sposoban da bude vođa svojih saradnika. Besprijekorna saradnja koja je potreba konkurentnog proizvođača 21. stoljeća znači da postoji vrlo malo prostora za „to nije moj posao“, a odgovorno korištenje moćnih novih alata čini zaposlenike odgovornijim i transparentnijim u svakoj fazi poslovanja.
Za dvadeset godina proizvodnja sigurno neće ni ličiti na ovu današnju.
To znači prepoznati da su ljudski resursi i dalje najvrijednija stvar i da će ulaganje u ljudske vještine i razvoj zaposlenika pomoći u stvaranju dugoročne stabilnosti koju svaka kompanija želi u vrijeme promjenjive ekonomije.
Originalan članak možete pročitati na linku.
