Bosna i Hercegovina svjedoči jednoj od najznačajnijih industrijskih promjena u posljednjoj deceniji – kompanija Pavgord iz Foče preuzela je ArcelorMittal Zenica, najveću čeličanu u zemlji, te rudnik željezne rude u Prijedoru. Ova transakcija obuhvata više od 2.700 radnika, ali i čitav niz strateških izazova i očekivanja.
Nakon godina upravljanja pod okriljem multinacionalnog giganta ArcelorMittal, odluka o prodaji dolazi kao rezultat sve slabije profitabilnosti i rastućih ekoloških i tržišnih pritisaka. Za razliku od stranih akcionara koji su povukli kočnicu, Pavgord – domaći investitor sa sve većim prisustvom u privredi BiH – odlučio je stati iza jednog od najvažnijih industrijskih lanaca u zemlji.
Nova vizija za staru industriju
Pavgord najavljuje modernizaciju pogona, ulaganja u energetsku efikasnost i korak-po-korak revitalizaciju proizvodnje čelika – grane koja je decenijama bila okosnica razvoja BiH, posebno u Zenici. Cilj nije samo očuvanje radnih mjesta, već i stvaranje održivog modela poslovanja koji će kombinovati industrijsku tradiciju sa savremenim tehnologijama.
Poseban izazov predstavlja i stanje zagađenja, zastarjela oprema i konkurencija iz Azije i EU. No, uz pametno investiranje i efikasno upravljanje, moguće je vratiti Zenici industrijski zamah – ali ovaj put vođen domaćom strategijom, a ne diktatom globalnog profita.
Radnici između opreza i nade
Za više od dvije hiljade radnika u Zenici i Prijedoru, ova promjena nosi dozu neizvjesnosti, ali i opreznog optimizma. Sindikati traže garancije za očuvanje prava, dok nova uprava obećava transparentan proces i dijalog.
Industrijska proizvodnja u BiH posljednjih godina trpi pod pritiscima – od rasta cijena energenata, preko nedostatka kvalifikovane radne snage, do sve strožijih zahtjeva za održivost. Upravo zato je ova akvizicija mnogima znak da domaći kapital može i treba preuzeti odgovornost za ključne sektore.
Simbol šire promjene?
Ova prekretnica možda nadilazi i samu Zenicu. Ona otvara pitanje budućnosti domaće industrije: hoće li BiH konačno početi graditi sistemski pristup reindustrijalizaciji, s većim oslanjanjem na vlastite kapacitete, vizije i rukovodstvo?
Vrijeme će pokazati hoće li Pavgord uspjeti u ambicioznom poduhvatu. No jedno je sigurno – industrijska karta BiH više nije ista.
