McDonald's je upravo otvorio svoj prvi potpuno automatizirani restoran. Zbogom ljudi, zdravo, roboti! Na ovoj jednoj lokaciji u Teksasu, kupci mogu naručiti i preuzeti svoju hranu bez ikakvog kontakta s čovjekom.
(N.B. McDonald’s kaže da je ovaj novi koncept u usluživanju hrane samo eksperiment. Oni guraju okvire da vide šta je moguće, i može, ali ne mora se proširiti. Vrijeme će pokazati.)
Zanimljiva stvar nije toliko sama priča, već kako se želi formulisati.
The Guardian, na primjer, vidi to kao izgovor za menadžment da zamijeni skupe radnike jeftinijim mašinama – to Southparkian “Uzeli su nam poslove” pogled. Ovo je standardni pogled na svijet.
Problem sa ovim pogledom je, da bi mašina ukrala vaš posao, vaš posao mora postojati na prvom mjestu, a da bi vaš posao postojao, morate postojati i vi. Ali u budućnosti globalnog kolapsa demografije, neki kažu da to ne činite. Nikada niste bili začeti. tj. Ovi roboti nisu stvoreni da zamijene ljude, jer ti ljudi uopće nisu ni postojali.
Većina onoga što smo nazvali napretkom u prošlom stoljeću bile su priče o većoj efikasnosti, odnosno o mašinama koje zamjenjuju ljude, poput priče o McDonald's-u iznad.
Ali to ne mora uvijek biti slučaj. Neki dan je izašla priča iz Holandije o tome kako je holandski lanac supermarketa uveo spore naplate za ljude „koji uživaju u ćaskanju, pomažući mnogim ljudima, posebno starijima, da se izbore sa usamljenošću“. Ovo je potpuno suprotna inovacija od McDonald's-a.
Ono što treba zapamtiti je da nijedna od ovih gore navedenih inovacija neće utjecati na to koliko kalorija unosimo ili koliko plaćamo za hranu, promjena će biti u načinu na koji komuniciramo sa našim bližnjima.
Drugim riječima, mašine nisu priča, mi smo priča. Kao što je uvijek i bilo.
Članak „ Machines vs. Humans“, preveden je sa portala Gapingvoid.
