Maja Halilović: Želimo li zeleniji svijet, moramo preispitati ekonomski sustav i društvene norme

Facebook Twitter LinkedIn

Izgleda da je poslovna zajednica prethodnih dana o Tuzlanki Maji Halilović čula već (gotovo) sve, i samo pohvale. Podsjećanja radi, Maja je biodizajnerica nedavno nagrađena Zlatnom nagradom Južne Koreje za “Biomaterijal iz organskog otpada: Biosvijeća”.

Kako su nagrade i ordenja uvijek važan, a ipak, odveć brzo prolazan trenutak, tako je i nama ova bila samo povod za smisleniji i dublji razgovor o temama dugoročno važnim i zajedničkim svima. Za poslovno-informativni portal PIT.ba Maja je govorila o biodizajnu i njegovom rastućem značaju ali i o tome šta industrija i proizvodnja mogu i trebaju učiniti na putu ka zelenijem i vedrijem svijetu, o tome šta možemo učiniti kako bismo postali dovoljno kompetentni i makar minimalno odgovorni kao pojedinci i društvo te kako da održiva i funkcionalna rješenja postanu i masovna, kao i kako da očuvamo duh znatiželje kod dječaka i djevojčica.

Maja Halilović (1985.) je završila Akademiju likovnih umjetnosti u Sarajevu, odsjek produkt dizajn. Biodizajnom se bavi već sedam godina, a specijalizirala je u oblasti istraživanja živog organizma SCOBY i biomaterijala iz organskog otpada.

Dobitnica je prestižne zlatne nagrade Južne Koreje za kreativni izum “Biomaterijal iz organskog otpada: Biosvijeća”. Domaćin dodjele nagrada bio je Korejski ured za intelektualno vlasništvo (KIPO), a organizirala ju je Korejska asocijacija žena pronalazača (KWIA).

Od juna 2023. godine član je Udruženja inovatora Bosne i Hercegovine i aktivno doprinosi inovacijskom ekosistemu.

. . .

PIT: Prva ste i jedina biodizajnerica u Bosni i Hercegovini, a i šire. Dobitnica ste brojnih nagrada, među kojima je i nova korejska zlatna nagrada za kreativan izum „Biomaterijal iz organskog otpada: Biosvijeća.“

U svoje i u ime redakcije portala PIT iskrene i velike čestitke.

Hvala na čestitkama! Drago mi je što mogu doprinijeti inovacijama na bosanskohercegovačkom području. Zlatna nagrada u Koreji za moj izum “Biomaterijal iz organskog otpada: Biosvijeća” bila je veliko priznanje za moj rad i trud i ponosna sam na tu prepoznatljivost i podršku koju dobijam.

PIT: Kakav je osjećaj biti prvi i raditi nešto za društvo visokovrijedno? Prija li Vam ta usamljenost?

Biti prva i raditi na nečemu visokovrijednom za društvo izuzetno je inspirirajuće iskustvo. Premda usamljenost ovo iskustvo može činiti izazovnim, ali daje i dodatnu motivaciju da istrajem i nastavim svoj rad. Suosnivačica sam platforme Bio Co Culture, koja educira ljude na Balkanu o biodizajnu i bioumjetnosti stvarajući na ovaj način zajednicu koja sve bolje razumije ove discipline i potičući ljude da se uključe. Ova zajednica omogućava razmjenu ideja i podršku, čime se smanjuje osjećaj usamljenosti i potiče inovacija u biodizajnu i bioumjetnosti.

PIT: (Samo)održiva proizvodnja nužna je planiramo li se dugoročno zadržati na planeti. Zasad, Vi kreirate odjevne predmete i ukrase za dom. Šta mislite, šta tekstilna, odjevna, ako hoćete i modna industrija, već danas mogu učiniti da se približimo tome cilju?

S druge strane, šta industrija i proizvodnja općenito mogu i trebaju poduzeti?

Razvoj održive proizvodnje ključan je za dugoročnu održivost planeta. U svom radu, stvaram odjevne predmete i ukrase za dom s naglaskom na bio i ekološki prihvatljive materijale i procese. Modna industrija već danas može postići održivost kroz upotrebu prirodnih i recikliranih materijala, smanjenje otpada, poticanje recikliranja i ponovne upotrebe. Dizajniranje trajnih komada odjeće umjesto brze mode također je ključno.

Industrija i proizvodnja općenito trebaju težiti smanjenju negativnih utjecaja na okoliš, primjenom čistih proizvodnih procesa i energetske učinkovitosti. Transparentnost u proizvodnji i lanac opskrbe također je od suštinskog značaja kako bi potrošači mogli donositi informirane odluke. Edukacija potrošača o održivosti i poticanje na odgovornu potrošnju također su neophodni koraci ka stvaranju održivijeg svijeta. Usto, važno je istraživati i implementirati nove tehnologije koje podržavaju održivost u proizvodnji.

Vlade bi trebale donositi strože zakone i regulacije kako bi potaknule industriju da postane održivija, uključujući porezne olakšice za održive proizvode ili kazne za ekološki štetne prakse.

Konačno, suradnja i partnerstva između industrije, vladinih agencija, nevladinih organizacija i drugih sektora mogu biti ključni za rješavanje ekoloških problema i promicanje održivosti u proizvodnji.

No, recimo i to, da je naš jedini spas cjelokupannovi ekonomski sistem. Kapitalizam nas i je doveo ovdje.

PIT: U tome smislu, mogu li ova održiva i funkcionalna rješenja postati i masovna?

Održiva i funkcionalna rješenja svakako imaju potencijal postati masovna i dostupna širem krugu ljudi. Ključno je da industrija i proizvodnja prepoznaju potražnju potrošača za održivim proizvodima i prilagode svoje prakse kako bi te proizvode učinili dostupnima široj javnosti.

Postoji rastuća svijest među potrošačima o važnosti održivosti i ekoloških problema, što potiče potražnju za proizvodima koji su prijateljski prema okolišu. Kako bi održiva rješenja postala masovna, proizvođači trebaju ulagati u istraživanje i razvoj s ciljem poboljšanja održivosti svojih proizvoda, smanjenja troškova proizvodnje i cijena te s ciljem ostvarenja veće konkurentnosti na tržištu.

Svjesna sam da je promocija biomaterijala od organskog otpada i drugih održivih izvora ključna za postizanje masovne upotrebe ovih rješenja. Moja predanost i inovacije u ovom području imaju potencijal da postanu široko rasprostranjena i masovno korištena. Biomaterijali iz organskog otpada, kao i oni koji se temelje na jednoćelijskim organizmima, pružaju održive alternative tradicionalnim materijalima.

Da bi se ovi biomaterijali dalje razvijali i optimizirali za različite primjene, potrebna su ulaganja i podrška. Kroz suradnju s industrijom, istraživačkim sektorom i vladinim agencijama, moja inovativna rješenja mogu postati standard u proizvodnji i doprinijeti očuvanju okoliša.

Moja vizija je da se biomaterijali od organskog otpada i drugi ekološki prihvatljivi materijali masovno koriste, što je ključno za stvaranje održivije budućnosti i smanjenje ekološkog otiska industrije.

PIT: Navodite da ste samostalno proučavali, istraživali, razvijali se, još od ranog uzrasta. S druge strane, Vaše radionice danas posjećuju i odrasli i djeca. Imajući ovo u vidu, kako da u odgoj i obrazovanje, u naše porodice i sistem školstva vratimo duh dječije znatiželje i žudnju za istraživanjem i eksperimentiranjem?

S obzirom na moj vlastiti put u istraživanju i razvoju, smatram da je ključ povratka duha dječije znatiželje i žudnje za istraživanjem i eksperimentiranjem pružiti djeci i mladima priliku za samostalno učenje i otkrivanje.

U školskom sistemu, trebali bismo više naglasiti kreativno razmišljanje, eksperimentiranje i praktično iskustvo. To možemo postići dodatnim praktičnim vježbama, radionicama, projektima i terenskim istraživanjima. Trebamo promicati pristup učenju gdje se učenici i učenice potiču da postavljaju pitanja, istražuju vlastite interese i rješavaju stvarne probleme.

U porodicama, roditelji mogu podržati znatiželju svoje djece potičući ih na postavljanje pitanja, istraživanje prirode i svijeta oko sebe te poticanjem kreativnog razmišljanja. Važno je omogućiti djeci vrijeme za slobodnu igru, istraživanje i eksperimentiranje bez previše usmjeravanja.

Pružiti pristup raznovrsnim resursima kao što su knjige, znanstveni eksperimenti, umjetnički materijali i tehnologija također može pomoći u razvijanju dječije znatiželje i želje za učenjem. Sve ove prakse zajedno mogu vratiti duh dječije znatiželje i potaknuti djecu da postanu samostalni istraživači i kreativci.

PIT: Baviti se naukom i, pritom, postići relevantnost zahtijeva vrijeme i predanost. Žene, međutim, često ostaju neprepoznate i nepriznate. Šta mislite, koji su korijeni ove činjenice? Kako da danas djevojčicama omogućimo luksuz slobode promišljanja, kakav imaju dječaci?

Veoma često čujem od žena kako su željele studirati određene predmete, ali im to nije bilo dozvoljeno. Postoji ogroman jaz između onoga što bi djevojčice trebale postati tokom karijere i onoga što ne. Iako se možda čini da nisam imala takvih iskustava, i ja sam se suočila s ograničenjima. Bila sam dijete koje je strastveno voljelo prirodne nauke, fiziku, hemiju i znanost općenito. Međutim, moji roditelji nisu bili skloni podržavati moj interes za te discipline. Naprimjer, nisu mi dopustili da sudjelujem u naprednom matematičkom programu jer “to nije za djevojčice”. Umjesto toga, poticali su me da razvijem svoj interes za modu i modnu industriju.

Tokom studija primijetila sam veliki jaz u tretmanu muških i ženskih studenata. Muški rad često je bio cjenjeniji, iako je možda bio minimalan, dok su izvrsne studentice često ignorirane za daljnje prilike. Često je dolazilo i do normalizacije seksualnog uznemiravanja, što je problem prisutan u različitim kulturama.

Da bismo promijenili ovo stanje, ključno je osvještavanje rodnih stereotipa, poticanje interesa djevojčica za STEM i druga znanstvena područja, te borba protiv diskriminacije i nepravdi u obrazovnom sustavu i društvu općenito. Nadam se da će i moje iskustvo i posvećenost promicanju jednakosti u obrazovanju i znanosti inspirirati buduće generacije djevojčica da se bore za svoje snove i ostvarenje punog potencijala.

Također sam osobno doživjela nepravdu temeljenu na spolu tokom studija. Kako bih to ilustrirala, jednom prilikom sam čak izvela eksperiment: dala sam svoj rad muškom kolegi na fakultetu, a taj rad je nazvan “genijalnim”. Ovaj incident pokazuje kako rodni stereotipi često igraju ulogu u načinu na koji se procjenjuje i vrednuje rad studenata/ica, naglašavajući potrebu za promjenama u našem obrazovnom sustavu kako bi se promicala pravednost i ravnopravnost.

Također, primijetila sam da moj rad unutar biodizajna često dobiva iznimnu podršku od strane žena.

PIT: Kako procjenjujete interes akademske zajednice i odnos državnih institucija prema važnoj temi održivog razvoja i društva?

Istina je da, kada sam počela istraživati i raditi u području biodizajna i ekološkog dizajna, tema održivosti nije bila tako istaknuta kao danas. U globalnom kontekstu, sve više fakulteta i istraživačkih institucija prepoznaje važnost održivosti i ekoloških pitanja te aktivno sudjeluje u istraživanju, obrazovanju i promicanju održivih praksi.

Na Balkanu i u nekim drugim regijama, međutim, može postojati manje izražen interes za održivost u usporedbi s drugim područjima. Svijest o ekološkim i održivim pitanjima u porastu je diljem svijeta. Klimatske promjene, gubitak bioraznolikosti i drugi ekološki izazovi postaju sve očitiji, što potiče rast interesa za biodizajn i srodne oblasti koje se bave održivošću.

Sve više ljudi, organizacija i vlada prepoznaje važnost očuvanja okoliša i prirodnih resursa te traže kreativna rješenja kako bi se suočili s ekološkim izazovima. Biodizajn, kao interdisciplinarno područje koje spaja dizajn i biologiju, igra ključnu ulogu u razvoju inovativnih proizvoda, biomaterijala i rješenja koja promiču održivost.

PIT: Kao pojedinci, društvo i civilizacija proizvodimo nezamislivo mnogo otpada. Kakav je položaj Bosne i Hercegovine kao „siromašne“ zemlje u procesu beskonačne tranzicije?

Ekološki gledano, u Bosni i Hercegovini, kao i u mnogim zemljama u tranziciji nije baš bajno. Otpad je često velik problem, a infrastruktura za upravljanje otpadom možda nije na razini na kojoj bi trebala biti.

Ali, iako smo možda “siromašni” u jednome smislu, nikako nam ne nedostaje ideja i volje. Puno ljudi ovdje shvaća važnost očuvanja okoliša i vidim sve više inicijativa i projekata usmjerenih ka tome. Iako put može biti strm, entuzijazam i želja za promjenom su ovdje i mogu biti snažan pokretač.

Zato, iako nismo možda veliki igrači na globalnoj sceni, uvjerena sam da i mi u Bosni i Hercegovini možemo dati svoj doprinos očuvanju okoliša. Svaka mala gesta, svaki lokalni projekt i svijest pojedinca čine razliku. I, ko zna, možda ćemo jednog dana biti poznati po svojim ekološkim inovacijama i praksama.

PIT: Konačno, šta svako od nas već danas može učiniti da budućnost bude zelenija i vedrija? Kako da postanemo dovoljno kompetentni i makar minimalno odgovorni?

Svako od nas može napraviti razliku u očuvanju okoliša. Edukacija i osvješćivanje o ovim temama su ključni. No, da bismo stvarno promijenili budućnost prema zelenijem svijetu, trebamo se suočiti s dubljim problemima. Već desetljećima se obrazujem o održivosti i ekologiji i shvaćam da, osim individualnih napora kao što su recikliranje i smanjenje plastike, moramo preispitati naš ekonomski sustav i društvene norme. Kapitalizam i patrijarhat su strukturalni problemi koji doprinose degradaciji okoliša i nepravdi. Stoga, uz naše osobne napore, moramo raditi na stvaranju pravednijih i održivijih alternativa ovim sustavima. To uključuje potporu lokalnim inicijativama, promicanje eko-osviještenih proizvoda i politika, sadnju drveća, smanjenje energetske potrošnje i mnoge druge akcije. Nema lakih rješenja, ali zajedničkim naporima možemo ostvariti značajan napredak prema zelenijoj i svjetlijoj budućnosti.

Autor

Ajla Žujo Demirović

View all posts

Maja Halilović: Želimo li zeleniji svijet, moramo preispitati ekonomski sustav i društvene norme

Da bismo stvarno ostvarili zeleniji svijet, trebamo se suočiti s dubljim problemima. Osim individualnih napora kao što su recikliranje i smanjenje plastike, moramo preispitati naš ekonomski sustav i društvene norme

Related Posts

Kozina: “HR profesionalci trebaju razvijati tehničke kompetencije, ali i emocionalnu inteligenciju i etičko donošenje odluka”

Hadžić: Moramo biti tehničko-tehnološka država, ali privreda treba biti agresivnija u zahtjevima prema vlasti

Bajraktarević: NewCold Metal Construction primjer je uspjeha bosanske kompanije na svjetskom tržištu

Usklađivanje automobilskih operacija za poboljšanu agilnost

B2B sastanci: Odlična prilika za bh. kompanije automobilske industrije

Dugoočekivani povratak DRIVE Leadership & Talent konferencije: Događaj koji morate doživjeti!

Kategorije

Tel. +387 33 846 213
E-mail: info@www.pit.ba
| O nama | Oglašavajte se na PIT.ba

Maja Halilović: Želimo li zeleniji svijet, moramo preispitati ekonomski sustav i društvene norme

Da bismo stvarno ostvarili zeleniji svijet, trebamo se suočiti s dubljim problemima. Osim individualnih napora kao što su recikliranje i smanjenje plastike, moramo preispitati naš ekonomski sustav i društvene norme

Autor

Related Posts

Kozina: “HR profesionalci trebaju razvijati tehničke kompetencije, ali i emocionalnu inteligenciju i etičko donošenje odluka”

Hadžić: Moramo biti tehničko-tehnološka država, ali privreda treba biti agresivnija u zahtjevima prema vlasti

Bajraktarević: NewCold Metal Construction primjer je uspjeha bosanske kompanije na svjetskom tržištu

Usklađivanje automobilskih operacija za poboljšanu agilnost

B2B sastanci: Odlična prilika za bh. kompanije automobilske industrije

Dugoočekivani povratak DRIVE Leadership & Talent konferencije: Događaj koji morate doživjeti!

Kategorije

Tel. +387 33 846 213 E-mail: info@www.pit.ba | O nama | Oglašavajte se na PIT.ba

Pratite nas

Tel. +387 33 846 213
E-mail: info@www.pit.ba
| O nama | Oglašavajte se na PIT.ba