Decenijama je Lean razmišljanje bilo moćna sila transformacije – pomažući organizacijama da izgrade stabilnost, smanje otpad i stvore vrijednost kroz kontinuirano poboljšanje. Ali danas se nalazimo u svijetu koji se brzo mijenja, u kojem stabilnost više nije norma. Stoga, želim istražiti sljedeće pitanje: kako mi, kao praktičari Lean-a, prilagođavamo Lean razmišljanje eri poremećaja i neizvjesnosti?
Veći dio svoje karijere proveo sam proučavajući Lean i dijeleći ga sa ostatkom svijeta, uvijek s uvjerenjem da se organizacije mogu dizajnirati da rade bolje, eliminišu otpad i kontinuirano se poboljšavaju. Međutim, shvatio sam da je svijet u kojem su se ovi principi razvili bio relativno stabilan. Da, uvijek je postojala konkurencija, uvijek potreba za poboljšanjem, ali temeljna pretpostavka je bila da se vanjsko okruženje neće mijenjati toliko dramatično ili tako često da bi preko noći preokrenulo cijele industrije.
Ta pretpostavka više ne vrijedi. Današnja preduzeća suočavaju se s geopolitičkom nestabilnošću, ekonomskim promjenama, tehnologijama koje se brzo razvijaju – posebno umjetnom inteligencijom (AI) – i novim društvenim očekivanjima o radu i zapošljavanju. Kao praktičari Lean-a, moramo prebaciti svoj način razmišljanja s optimizacije u stabilnim uvjetima na prilagođavanje za opstanak u nestabilnom svijetu.
Promjene se dešavaju brže nego ikad!
Upravo dok sam pripremao ovo izlaganje, svjedočio sam dramatičnim promjenama. Jedna od kompanija kojoj se najviše divim – ona koja je duboko integrirala Lean u svoje poslovanje – nedavno je imala važnu diskusiju. S potencijalnim uvođenjem novih carina, iznenada su se našli u situaciji da moraju uspostaviti značajne proizvodne operacije u Sjedinjenim Državama, mnogo brže nego što su ikada planirali.
A ovo nije izolovan slučaj. U svim industrijama, kompanije se nose s geopolitičkim promjenama, trgovinskim ograničenjima, nedostatkom radne snage i novim regulatornim pritiscima. Dodajte tome promjenjivu prirodu samog rada – gdje su poslodavci i zaposlenici napustili bilo kakav osjećaj međusobne obaveze – i izazov postaje još veći.
Tehnologija sve ovo ubrzava. AI, posebno, predstavlja paradoks za Lean mislioce. S jedne strane, automatizacija i donošenje odluka vođeno umjetnom inteligencijom mogli bi eliminirati ogromne neefikasnosti. S druge strane, čini se da je veći dio tehnologije dizajniran da eliminira ljude umjesto da ih osnaži. Decenijama smo mi u Lean zajednici insistirali da Lean nije o otpuštanju radnika – već o stvaranju veće vrijednosti s istim ljudima. Ali sada se nalazimo u svijetu u kojem bi cijela radna snaga mogla biti zamijenjena tehnologijom koja se razvija ne zato što mora, već jednostavno zato što može.
Istovremeno, klimatske promjene uvode nivo nepredvidivosti kakav nikada prije nismo vidjeli. Preduzeća više ne planiraju samo uobičajene tržišne fluktuacije; sada se moraju pripremiti za prekide u lancu snabdijevanja uzrokovane šumskim požarima, uraganima, sušama i drugim nepogodama.
S obzirom na sve ovo, prirodna bi sklonost mogla biti reći: Pa, možda se sam Lean mora preispitati. Ali to je dobra vijest. Ne moramo preispitivati naša temeljna uvjerenja i metode. Ono što nam treba je nova orijentacija – novi način primjene Lean-a kako bismo pomogli organizacijama da se nose s haosom, zadržavajući pritom stabilnost potrebnu za dugoročni uspjeh.
