Prije 12 godina sam postao privatnik.
Nacrtao sam logo.
Na listu papira napisao plan rada.
Na drugom listu sam napravio okvirni budžet.
U taj jedan ponedjeljak sam otišao do poreske, opštine, suda.
Registrovao se.
Iznajmio prostor i sredio ga.
Otvorio službeni Facebook nalog (to se tad činilo kao baš bitno).
Dogovorio saradnju sa poprilično dobrim partnerima van BiH i lokalno.
Kum mi kupio fikus za sreću.
Baba mi kupila najljepšu plavu košulju za prvi radni dan.
Otvorio.
Ja privatnik.
Ja gazda.
Ali, hajde polako, otkud ja uopšte u tome u svojoj 25. godini života?
U tom trenutku sam bio student master studija na psihologiji, i polaznik treće godine obuke za psihoterapeuta.
Dodajmo na to 10 godina rada u nevladinom sektoru.
Smatrao sam da sam spreman.
Bio sam baš upadljivo najpametniji na svijetu.
Radiću psihoterapiju.
Držati treninge iz raznih oblasti.
Organizovaću grupe i treninge za partnere koji to već rade po drugim zemljama.
Ma nema šanse da ne uspije.
To je bila moja utopija.
Model rada se sastojao od toga da svakih nekoliko mjeseci trebam skupiti grupu od dvadesetak zainteresovanih polaznika za razne treninge i obuke, koji to poprilično trebaju platiti.
Tu imam procenat od partnera koji će voditi te treninge. Tu imam dovoljno za mjesečne troškove postojanja.
Sve ostalo što zaradim su moje pare.
Ja privatnik.
Ja gazda.
Sljedeće godine u ovo doba ćemo biti milioneri.
Moj genijalni plan nije imao manu.
Osim što nisam u svu tu matematiku uzeo najbitniju stavku.
Realnost.
Realnost koja je izgledala ovako:
1. Mi u tom trenutku nismo bili tržište na kojem možeš svakih nekoliko mjeseci naći dvadesetak ljudi koji su voljni dati odokativno 1000 maraka za neke treninge i edukacije. Nismo ni danas, ako ćemo pošteno.
2. Visina mjesečnih troškova.
Plaćao sam sebi doprinose, porez, kiriju za poslovni prostor, porez, komunalnu naknadu, vodu, industrijsku struju, internet, parking na super lokaciji mog prostora.
3. U tom trenutku ja nemam nikakvog realnog radnog iskustva, i moj integritet kao nekog ko nudi uslugu je bio poprilično tanak. Nije me tržište dočekalo kao mesiju i spasioca. Bezobraznici.
4. Nisam na onom svom mučenom papiru uračunao random troškove, tipa kad mi je crkla klima, kad sam morao dokupiti dvije grijalice, 10 stolica, kompjuter, kancelarijski material, najljepšu kavu i čaj za moje polaznike i keks od marcipana koji je stajao ponosno u ćošku moje čajne kuhinje.
5. Nisam računao na ljude koji u julu i avgustu idu na more, a ne na moje edukacije, sram ih bilo. Dva mjeseca godišnje zarada ti je okvirno nula, a troškovi okvirno 1000 maraka mjesečno.
6. Nisam računao ni na svoju neozbiljnost, koja je tada zasijala svojim punim sjajem. Naprimjer, prve zarađene pare su uložene da sebi kupim tablet.
7. Nisam računao na to da ću nakon 15 dana mijenjati knjigovođu. Na početku mi je knjige vodila mater, koja to radi čitav život. Ali činilo mi se da se previše ponaša kao mama, a premalo kao knjigovođa meni velikom biznismenu, pa smo se razišli nakon 15 dana.
Ma da, neće meni niko govoriti treba li mi novi tablet.
U prevodu, zaletio sam se.
Seed money mi je bio poprilično tanak, promašio sam u procjeni tržišta, bio sam zelen i naivan.
Ja sam samo htio raditi treninge i obuke, držati pomalo psihoterapiju pod supervizijom i organizovati grupe polaznika za neke druge fine ljude dok ja ne porastem dovoljno da i sam to radim.
Nakon dvije godine igranke, shvatio sam da ipak za tako neki poduhvat trebam jesti još pure, i sljedeći put ući u to malo pametnije i opreznije.
Zatvorio sam svoje psihološko savjetovalište, odnio fikus kući, babinu košulju vratio u ormar, i otisnuo se u vode ljudskih resursa.
I dan danas povremeno uđem na facebook i pogledam slike svog savjetovališta, i moje ničim utemeljene grandioznosti.
Zabranjeno Pušenje u jednoj svojoj pjesmi kaže:
Prođe od tad 13 Bajrama…
Meni je prošlo 10 godina od perioda kad sam bio veliki gazda, i svašta sam naučio, i opet me kopka da nešto malo radim sam…
Upadljivo manje grandiozno i naivno, da se ne lažemo.
Tako da, ako me vidite negdje da kupujem tablet, zaustavite me, trebaće mi te pare da ih ovaj put pametnije uložim, tipa u kršten website.
Ajd uzdravlje!
