Isto kao da smo zaboravili šta je zaista liderstvo i kao da smo ga zamijenili s onim što ono nije.
Šta nije liderstvo? Kao prvo, performans. Liderstvo nije pravljenje izvježbanih facijalnih ekspersija, čitanje pomodnih tekstova, reagovanje na apsolutno tačan način u ispravnom trenutku. Liderstvo se živi. Dopustite mi da objasnim razliku. Šta se dogodi, na primjer, kada situacija ne prati više skriptu ili kada publika reaguje kako niste predvidjeli ili kada se zidovi teatra počnu rušiti? Glumac, ako ne zna improvizirati, ostaje paraliziran. A upravo je to ono što vidimo danas: jedan za drugim ostaju paralizovani zbog neočekivanih preokreta u nejednostavnim zadacima u nesigurnom svijetu, neovisno o tome da li se govori o političkim liderima, socijalnim, kulturnim ili korporativnim. Treba znati primijeniti znanje skripti, tekstova, kao i za oprezno procjenjivanje ugla našeg djelovanja.
Dat ću vam jednostavan primjer. Niko prije deceniju ne bi predvidio da će Nokia biti samo daleka uspomena nekog velikog brenda. A ipak, dok se pad Nokie dešavao, njeni lideri su mislili da se ponašaju kao lideri – uvjerljivi, samouvjereni, smireni, držali su dobre govore – nisu bili lideri. Nisu radili svari koje su bile potrebne za budućnost njihove kompanije, stvari poput neodlučnosti, nespremnosti ili nemanja pravih rješenja i to baš zbog nesigurne budućnosti.
Liiderstvo ne pokazuje ni u onom drugom smislu, u smislu „velikog performansa“. Pa ipak, prečesto tražimo lidere među maksimizatorima dobiti i onima koji postižu ciljeve. Ali temeljna uloga lidera nije samo da izvršava iste zadatke kao jučer, ali efikasnije; zadatak mu je da u potpunosti redefiniše ideju performansa. Razmislite: Pierre Omidyar, osnivač Ebaya, vjerovatno ne bi bio sjajan aukcionar Sotheby'sa. Jimmy Wales, suosnivač Wikipedije, bi vjerovatno bio veoma loš direktor Enciklopedije Britannica. Craig Newmark, osnivač Craigslist-a, vjerojatno ne bi bio izvrstan urednik novina.
Ako je naš cilj otkrivanje i njegovanje takvih lidera, vjerojatno ih nećemo naći među najboljim izvođačima, već među onima koji izazivaju naše ideje kada je u pitanju neki možemo reći performans. A tražimo samo „veliki performans“ u liderstvu, zašto je onda iznenađujuće da dobijemo još istih lidera?
Nisu lideri ni samo političari, ljudi koji stalno kalkulišu, kojima je glavni cilj dostizanje, a zatim i održavanje moći. Ali posao lidera nije preuzimanje vlasti, već upravo suprotno: osnaživanje. Posao lidera je stvoriti stvarnost u kojoj izvedba prestaje biti samo predstava – da usmjeri ljude na značenje i misiju njihovog rada, a ne na politiku dodvoravanja i prijetnji, ugovaranja i osvajanja.
Kad lider osnaži ljude dajući im na značajju, ne moraju ‘stvarati ulog’ ili koristiti druge marketinške taktike da bi pridobili svoje sljedbenike. Lideri koji se ipak ponašaju poput gurača – pribjegavajući pogodnostima i bonusima – mogli bi se zapitati propuštaju li neki viši cilj, veću smisao svega. Lider nije prodavač. Kada je Steve Jobs pitao Johna Sculleyja njegovo čuveno pitanje: „Da li stvarno želite provesti život prodajući limunadu ili želite priliku da promijenite svijet?“ pravio je upravo takvu razliku. Prodajom limunade možda ćete zaraditi nekoliko dolara, ali samo po cijenu da uradite nešto što je važno. Uloga lidera je stvoriti svrhu, viziju.
Pa ipak, iako to zvuči vrlo popularno, posao lidera nije samo držati govore o motivaciji. Lider nije govornik koji s vremena na vrijeme potapše po leđima one koji imaju neki problem. Posao lidera zaista je nadahnuti ljude – ali u istinitom smislu riječi: od latinskog nadahnuti, udahnuti ili puhati. Vođe udahnjuju život organizacijama koje vode, motivišu ljude za koje su odgovorni. Oni udahnjuju život mogućnostima. Omogućavaju nama ostalima da se usudimo, zamišljamo, stvaramo i gradimo. Oni nas ne potiču samo na to; njihov je posao zasnovan na stvaranju svih poticaja, procesa, sistema i uloga koji nas zapravo osnažuju za to, i taj posao uopšte nije jednostavan.
Liderstvo je na lošem glasu. Očajnički žudimo za boljim liderima. Ali možda je upravo u našoj čežnji problem. Čekamo spas po cijenu vlastitog otkupa. Jer lakše je žaliti se na lidere koje imamo nego pokušati napraviti bolje. To je ipak prilično težak posao.
Članak “Are You A Leader, or Just Pretending to Be One?” autora Umair Haque-a preveden je sa Harvard Business Review.
