Izgoreni tost i providni toster. To je prva slika koja većini ljudi padne na pamet kada se pomene riječ „inovacija“. Obično je to neka spravica ili gedžet koji je izmišljen u baštenskim šupama ili garažama Silikonske doline, od strane čupavih čudaka.
Između 18. i 20. stoljeća ovaj mit o „neurednom izumitelju“ bio je poprilično tačan.
Na dan kada je Albert Ajnštajn umro, fotograf magazina Time, Ralf Mors, krišom je ušao u njegovu kancelariju u Prinstonu, Nju Džerzi. Njegova poznata fotografija prikazuje radni sto jednog od najvećih umova u istoriji – i to u totalnom haosu. Dok je bio živ, Ajnštajn je jednom rekao: „Ako je neuredan sto znak neurednog uma, šta da mislimo o praznom stolu?“ Na mnoge načine, ovo ima smisla – da biste stvorili nešto novo, često morate prvo napraviti nered.
Javnosti se sviđa ova priča o munjevitoj genijalnosti, o neobičnom misliocu koji iskače iz kade go i viče „Eureka!“ nakon što ga pogodi inspiracija.
Ideja o uređenom, industrijalizovanom procesu inovacija je većini ljudi teža za zamisliti. To je zbog načina na koji su mašine predstavljene tokom industrijske revolucije – poput mašine za predenje pamuka „spinning jenny“, parne lokomotive ili Fordove proizvodne trake. Javnost ih je često ismijavala jer su djelovale kao nepotrebno komplikovani načini da se obave zadaci koje već može ljudska ruka.
Možda najbolji primjer nerazumijevanja uloge industrije u inovacijama jesu karikature engleskog ilustratora Vilijama Hita Robinsona. Njegove besmisleno složene mehaničke naprave, koje su obavljale jednostavne zadatke poput guljenja krompira, uklanjanja bradavica ili pravljenja palačinaka, iako zabavne, nisu stvorile pozitivnu sliku o industrijskim procesima.
Ipak, ogromna većina današnjih tehnoloških dostignuća nastaje unutar velikih kompanija i institucija koje mogu priuštiti astronomske troškove razvoja novih tehnologija. Doba „Heath Robinson“ izuma je prošlo. Brz razvoj informacione tehnologije u potpunosti je promijenio priču modernog inovatora – iz šupe u laboratoriju.
Jedan zanimljiv primjer: svi budući izumitelji koji danas traže pomoć na internetu da ostvare svoju ideju naići će na razne „start paket“ ponude kompanija poput Innovate Product Design.
U njima se nalazi sve što je potrebno da se krene. Ali unutra nećete pronaći papir za skiciranje, D-I-Y elektroniku niti ključeve od šupe. Umjesto toga, tu su CAD softveri za dizajn, tutorijali za 3D printanje prototipa i formulari za prijavu patenta.
Sastojci koji, naizgled, nemaju veze s onim čuvenim „momentom sijalice“, i koji zamjenjuju časno petljanje sa zurenjem u ekran.
Ali upravo u tome i jeste stvar – izumiteljstvo se modernizovalo. Danas, osim pogrešnog razmišljanja, eksperimentisanja i sreće, potrebni su i istraživanje, planiranje i proizvodne vještine.
Za mnoge, ser Džejms Dajson je oličenje samostalnog izumitelja. No kako i sam objašnjava u našem ekskluzivnom intervjuu, on je takođe zagovornik „industrijskog izumiteljstva“ koje je neophodno da bi ideja zaživjela.
„Ponekad samo dobra ideja nije dovoljna,“ objašnjava Dajson. „Javnost se fokusira na izumitelje i njihove priče o slučajnosti i borbi. Znate ono – izumitelj u šupi. Međutim, 99.99999% izuma dolazi od vrlo kreativnih ljudi unutar kompanija. Šteta je što javnost više voli tu priču o čovjeku iz šupe – o Dajsonu ili Trevoru Bejlisu – jer to umanjuje važnost testiranja, rigoroznog rada i timskog truda potrebnog da se ideja sprovede u djelo.“
Vrsta industrijskog izumiteljstva koja se praktikuje u kompaniji Dyson pokazuje koliki jaz postoji između velikih kompanija i start-up firmi koje pokušavaju da razviju nove tehnologije.
Jedna jasna razlika jeste mogućnost velikih kompanija da inoviraju – nešto što male firme rijetko mogu.
U uvodu svoje knjige Inventology iz 2016. godine, Pagan Kenedij piše da ljudi često pogrešno koriste riječi „izum“ i „inovacija“ kao sinonime, što stvara zabunu. Poziva se na riječi Arta Fraja, izumitelja Post-it papirića, koji pravi jasnu razliku između ta dva pojma:
„Izum, prema Fraju, nastaje kada se ideja pretvori u stvar. Obično uključuje izradu prototipa kojim se testira koncept i dokazuje da funkcioniše. Taj proces može uključivati maštanje, crtanje, zapažanje, generisanje ideja, otkrivanje, petljanje i inženjering. Ali mora završiti dokazom.“
„Inovacija se dešava nakon toga. To je rad na prevazilaženju svih prepreka i problema na putu pretvaranja kreativne ideje u biznis.“ Fraj ističe da se termin inovacija često koristi kao sveobuhvatna riječ za izazove kroz koje firme prolaze kako bi proizvod masovno proizvodile – poput optimizacije, smanjenja troškova, upravljanja lancem snabdijevanja i okupljanja timova saradnika.“
Mark Tejlor je šef istraživanja u Dysonu. On je na prvoj liniji fronta u naporima kompanije da i izumi i inovira. Problem je što se nikad ne zna odakle će doći sljedeća velika ideja.
„Može početi na različite načine“, objašnjava Mark. „Ponekad napravimo iskorak i shvatimo da neku tehnologiju koju već poznajemo možemo primijeniti na drugo područje. Na primjer, nismo krenuli s ciljem da napravimo sušače za ruke. Proučavali smo tehnologiju da vidimo da li je moguće ispeglati odjeću pomoću zraka pod visokim pritiskom. Počnete jednim putem, a onda shvatite da je drugi put još zanimljiviji.“
„Ali imamo i već poznate probleme kojima se želimo posvetiti“, nastavlja on. „Znamo da su baterije ograničavajući faktor i da želimo razviti novu baterijsku tehnologiju. Kada prepoznamo veliki problem, moramo biti odlučni i duboko ući u istraživanje. Problemi s baterijama su dobro poznati – imaju ograničenu količinu energije, teške su, energetska gustina im je niska u odnosu na ono što korisnici očekuju. Postoji čitav niz izazova – ne nužno sa samim proizvodima – već s osnovnom tehnologijom.“
Ova potraga za sljedećom velikom inovacijom dovela je Marka i njegov tim do ulaganja u istraživače baterija – ali i do akvizicije start-up firme Sakti3, koja se bavi razvojem čvrstih baterija.
HjonČol Kim, potpredsjednik Sakti3, bio je dio tima kada je Dyson preuzeo firmu – jedinu koju su ikada kupili na taj način. On i njegov tim rade na čvrstim baterijama još od 2007. godine. U 2014. godini su dospjeli u vijesti kada je jedan od njihovih prototipa čvrste litijumske baterije postigao rekordnu gustinu energije od 1.143 Wh/l – više nego duplo od tadašnjih najboljih litijum-jonskih baterija. Dyson je kupio firmu godinu dana kasnije.
HjonČol pojašnjava: „Znali smo da razgovaramo s brojnim velikim kompanijama. Neke nismo odabrali zbog neslaganja u viziji. Bilo nam je važno da radimo s onima koji razumiju izazov i imaju dugoročnu ambiciju – poput Dysona.“
Kroz ovu saradnju, obje strane su vidjele kako se isprepliću prednosti male kompanije da „krši pravila“ i velike firme da razvije ideju do kraja.
Kako kaže HjonČol: „Skala nam je pomogla da unaprijedimo istraživačke alate i proširimo obim projekta. Sada imamo laboratorije u tri vremenske zone koje rade na ovom projektu. Ključna prednost je i kombinacija novca i iskustva. Dysonovo iskustvo s digitalnim motorima jasno nam je pokazalo kako da planiramo razvoj nove tehnologije.“
„Ali postoji još nešto, vjerovatno i najvažnije – broj prijava za posao koje dobijamo sada je deset puta veći, od kandidata iz cijelog svijeta. To je direktan rezultat ugleda koji Dyson ima na globalnom nivou.“
Zahvaljujući tome, Dyson i Sakti3 sada se nalaze na samoj granici onoga što je moguće u oblasti baterija. Kako Mark objašnjava, „neka dostignuća su unapređenje onoga što već znamo da je moguće – poput električnog auta. Ali kod čvrstih baterija ste na teritoriji nepoznatog. I ne znate da li je nešto moguće dok to ne pokušate. Niko još nije napravio takvu bateriju, pa ne znamo da li se uopšte može.“
Ova situacija je rijetka u današnjem tehnološkom svijetu. Kako Mark kaže, „nove tehnologije start-up firmi se često kupuju. Javnost vidi samo gotov proizvod koji je izbacila velika kompanija. Na primjer, Amazon je za Alexu kupio softver za prepoznavanje govora, a Apple je Siri dobio kupovinom start-upa.“
„Ali“, dodaje on, „Dyson i James su posebni jer je firma dugo ostala u privatnom vlasništvu. Rastući kao start-up, Dyson je sam postao velika firma i zadržao razvoj tehnologije unutar kuće. Tako je kroz 25 godina izrastao biznis koji zna i da izmisli i da inovira. To je rijetkost – biti i mali izumitelj i velika tehnološka kompanija u isto vrijeme.“
