Pet koraka za postizanje neto nulte industrije
- Neto nulte emisije do 2050. godine ne mogu se postići bez radikalnog ubrzanja dekarbonizacije teške industrije.
- Prvi Net-Zero Industry Tracker Svjetskog ekonomskog foruma, razvijen u saradnji s kompanijom Accenture, otkriva razmjere izazova i baca svjetlo na to kako industrije mogu doći na pravi put do neto nule.
- Rješavanje problema nedostataka u podacima poboljšati će vidljivost rješenja i ubrzati tempo napretka.
- Akcije koje će unaprijediti tehnologije, infrastrukturu, signale potražnje, politike i investicije potrebne za net-zero uspjeh su još hitnije.
Problem industrijskih razmjera…
Danas industrijski sektori čine gotovo 40% globalne potrošnje energije i više od 30% globalnih emisija stakleničkih gasova. Industrije čelika, cementa, aluminija, amonijaka, kao i nafte i plina obuhvataju oko 80% ovih emisija. Predviđa se da će potražnja za energijom i industrijskim proizvodima porasti za dodatnih 30% do 80% do 2050. Ako se dekarbonizacija industrija ne ubrza radikalno, industrijske emisije će samo rasti sa potražnjom. To bi značilo da ambicija svijeta da se postigne neto nula može biti potisnuta izvan dosega.
… Zahtijeva rješenje industrijskog nivoa
Neće biti „neto nula“ budućnosti ako se industrije ne dekarboniziraju. Imperativ je razumjeti obim izazova, razne mogućnosti za industrijske sektore i sveobuhvatno i dosljedno pratiti napredak u industrijskoj dekarbonizaciji.
U tu svrhu, Svjetski ekonomski forum je nedavno pokrenuo Net-Zero Industry Tracker kako bi povećao transparentnost i ubrzao industrijsku transformaciju. Ova inicijativa nudi sveobuhvatan okvir za praćenje napretka industrije prema neto nuli. Povrh toga, pruža uvid u informiranje lidera industrije, kreatora politike i potrošača o akcijama koje su najkritičnije i najefikasnije.
5 akcija za 5 industrija
Na osnovu uvida iz inauguracionog izvještaja Trackera, evo pet preporuka za dioničare pet industrija koje proizvode najviše industrijskih emisija:
1. Definirajte proizvodne pragove “niske emisije” kako biste usmjerili putanju dekarbonizacije
Neto nulti ciljevi su neophodni da bi se postavile dugoročne ambicije, ali su nedovoljni da bi pokrenuli napredak iz godine u godinu. Za osnovne materijale, kao i za naftu i plin, međunarodni standardi održivosti trebaju uspostaviti pragove intenziteta emisija koji će „zacementirati“ kako to izgleda proizvodnja „niskih emisija“ u svijetu s neto nulom. Ovi pragovi bi trebali biti neovisni o tehnologiji i uzeti u obzir različite specifikacije proizvoda, kao što je omjer klinkera u cementu ili sadržaj otpada u aluminiju ili čeliku. Industrijski standardi kao što su Aluminium Stewardship Initiative ili Responsible Steel, zajedno sa saradnjom više zainteresovanih strana (kao što su preporuke IEA za postizanje neto nulte vrednosti sektora teške industrije u članicama G7) biće od suštinskog značaja za definisanje pragova unutar svakog sektora.
Trenutno, u svih pet industrija, jaz za dostizanje pragova emisija iz 2050. naznačenih u IEA Net Zero scenariju do 2050. je značajan.
2. Napravite javno-privatni plan ulaganja za smanjenje troškova čiste tehnologije
Mnoge proizvodne tehnologije s niskim emisijama su demonstrirane u velikom obimu i mogu drastično smanjiti emisije, na primjer -80% za prirodni plin, -95% za cement i čelik i -100% za amonijak. Međutim, ove tehnologije su mnogo skuplje od tradicionalnih alternativa. Pri sadašnjem tempu razvoja, tehnologije s niskim udjelom ugljika neće biti komercijalno spremne, a kamoli konkurentne, prije druge polovine desetljeća, što bi značilo 2025. za čelik, a nakon 2030. za cement i aluminij. Napredak, ekonomija obima, povećanje efikasnosti i daljnje inovacije će vjerovatno smanjiti troškove. Ali to se može dogoditi samo ako se razviju projekti punog obima. Javni i privatni sektor bi se trebali udružiti kako bi brzo umnožili takve projekte širom svijeta.
3. Promovirati potražnju za niskim emisijama ugljenika i uspostaviti transparentnost i vidljivost među proizvođačima
Industrija za dekarbonizaciju procijenila je kapitalne potrebe od preko 2 triliona USD u kapitalnim izdacima do 2050. Takve investicije se mogu materijalizirati samo ako postoje potražnja i zelene premije za proizvode s niskom emisijom kako bi se proizvođačima i investitorima omogućio povrat koji im je potreban. Do sada nije dokazana spremnost i sposobnost potrošača da plaćaju premije. Za zainteresirane strane u industriji je ključno da pojačaju i povećaju signale potražnje za proizvodima s niskim emisijama. Obaveze javnih i privatnih kupaca su od suštinskog značaja za pružanje vidljivosti obima i cijena zelenih proizvoda (na primjer, Koalicija prvih pokretača i Ministarski IDDI za čistu energiju). Standardi za označavanje proizvoda sa ugljičnim otiskom također mogu pomoći u razlikovanju materijala i potaknuti potrošače da plaćaju premije.
4. Ojačati politike i propise kako bi se izjednačili uslovi za proizvođače sa niskim emisijama ugljenika
Održavanje globalne konkurentnosti je glavni prioritet za lidere industrije i vlade. Prvi pokretači koji investiraju u skuplje proizvodne pogone sa niskim emisijama preuzimaju veći rizik od pukog pogoršanja njihove konkurentske pozicije. Neophodni su stabilni i ambiciozni politički okviri da bi se izjednačili uslovi i podstakli firme da se upuste u tržišta sa niskim emisijama ugljenika, dok vlade treba da olakšaju pojavu ekonomski održivih tržišta. Određivanje cijena ugljika u kombinaciji s mehanizmom prilagođavanja granica jedan je potencijalni pristup koji ograničava rizik od curenja ugljika. Drugi uključuju ugovore o ugljiku, preferencijalne javne nabavke (kao što je California Buy Clean Act), materijalne mandate ili kvote.
5. Razviti mehanizme za podjelu rizika, zelene taksonomije i javno financiranje kako bi se smanjili rizici ulaganja i privukao kapital
Mark Carney, bivši guverner Banke Engleske i specijalni izaslanik UN-a za klimatske mjere i finansije, izjavio je ove godine u Davosu: „Potrebna nam je energetska transformacija na razmjerima industrijske revolucije brzinom digitalne transformacije. I zato nam je potrebna revolucija u finansijama.”
Potreba za kapitalom za dekarbonizaciju industrije je ogromna. Na primjer, potrebni dodatni kapitalni izdaci jednaki su dokapitalizaciji 40% industrije čelika. Da bi se smanjila izloženost kompanija rizicima i ubrzao priliv kapitala, inovativni mehanizmi podjele rizika i financiranja bit će kritični. Multilateralna javno-privatna partnerstva, zajednička ulaganja u različitim industrijama i lancima vrijednosti, taksonomije održivog financiranja i javno financiranje u obliku bespovratnih sredstava, niskih kamata i koncesijskih pozajmica itd. su neophodni za privlačenje kapitala za prvu implementaciju dekarbonizacijskih rješenja komercijalne razmjere.
Bez radikalnih promjena, industrijske emisije će rasti zajedno sa potražnjom za industrijskim proizvodima. Svijet bi trebao dati sve od sebe da se uhvati u koštac s izazovom dekarbonizacije industrije. To znači uložiti sve u transparentnost i saradnju. Samo uz zajednički napor, industrije mogu dostići neto nulu.
Članak „Five steps to get industries on track for net zero“, preveden je sa portala Accenture.
