Naučena lekcija

Uvijek se radi o fokusiranju ne na pogreške,
već na lekcije naučene iz njih.
John Wooden

“Prvo želim čestitati Lionelu Messiju na osvajanju Zlatne lopte. Želim se zahvaliti svakom novinaru koji je glasao za mene i smatrao da sam napravio nešto važno u 2021. godini. Osvojio sam nagradu za najboljeg napadača godine, ali nijedan igrač ne može osvojiti neku individualnu nagradu bez pomoći jake momčadi i vjernih navijača.” Robert Lewandowski, igrač Bayerna iz Minhena. Pitam se odkuda dolazi takva jedna zahvalnost najboljeg fudbalskog napadača godine u Evropi? Je li to profesionalno naučeni riječnik koji dolaze iz klupske (organizacijske) kulture ili to dolazi iz srca? U svakom slučaju lijepo zvuči, skromno i zahvalno. Posebno “zapinje” za oko i za um jer dolazi od najboljih u nekoj vještini, konkretno u ovom slučaju vještini u napadu. Robert nije kazao da je najbolji, čestitao je onom ko vještije vlada loptom na terenu od njega (Lionel Messi) a to što ima najbolji rezultat kao napadač zahvalio se onim koji su ga izabrali, i pojasnio da to ne bi bilo moguće bez jake momčadi i vjernih navijača. Naravno, radi se o kontekstu zahvanosti i pristojnosti u međuljudskim odnosima.

Transformacija organizacijske kulture pomaže individualnoj promjeni kao što nema promjene organizacijske kulture bez individualne spremnosti na promjenu. Uzročno-posljedičan odnos se često čini preprekom, a mnogima i opravdanjem, za odustajanjem od neophodnih promjena. Organizacije (javne uprave, javne i privatne kompanije, organizacije civilnog društva) su živi organizmi a u sadašnjem kontekstu i veoma složeni. Stoga je iznimno važno restruktuiranje organizacije. Pored organizacijsko-hijerarhijske strukture isto tako je važno i kontekstno, procesno, resursno struktiranje te integralno vodstvo sa jasnim smjerom i transparentnom brzinom kretanja. Bježati od stvarnosti, od prepoznavanja slabosti i uskih grla u bilo kojem strukturalnom segmentu i predstavljati javnosti samo rezultate u razne infrastrukturne projekte koji dolaze od potrošnje javnih prihoda prikupljenih od građana nije ništa drugo nego nepotrebna i beskorisna manipulacija. Ne tvrdim da neko namjerno želi manipulisati jer danas je to uobičajena praksa u Bosni i Hercegovini koja je prešla u naviku i opravdava se legitimnom borbom za vlast ili ostanak na vlasti. Ali nije svaka praksa ispravna praksa. Postoje loše prakse kojih se treba oslobađati. Nije grijeh biti na vlasti ali voliti vlast je grijeh. To je bolest srca. Odgovornost rukovodstva se manifestuje da pogleda stvarnosti u oči, da napravi plan djelovanja u okviru raspoloživih resursa, da koristi outsourcing u svakom smislu koji može pomoći bržoj transformaciji i osposobljavanju.

Menadžersko-rukovodna struktura je odgovorna da uspostavi stazu koja vodi u budućnost, stazu kojom će upravljati putovanje organizacije koja se uglavnom prepoznaje u jasnoj i vjerodostojnoj viziji, strateškim ciljevima, specifičnim ciljevima te kako treba do njih doći. S druge strane, menadžersko-rukovodna struktura je odgovorna da tokom putovanja, tokom vožnje na toj stazi uskladi organizacijsku kulturu koja će vrijednosti prevoditi u ponašanja i prakse koje podržavaju ostvarenje ciljeva i vizije. To kako se uobičajeni poslovi svakodnevno odvijaju, kako se realizuju svakodnevne usluge, kupovina, prodaja – svakodnevne transakcije i ispunjava svrha postojanja organizacije je odgovornost nižeg menadžmenta i neposrednih izvršilaca. Oni ulaze na pripremljenu stazu, osposobljeni znanjem i vještinama, ovlaštenjima za donošenjem odluka, potrebnim aktuelnim alatima i adekvatnim brojem izvršilaca te postižu očekivanu brzinu kretanja, usluge kao i obim i kvalitet, dok menadžersko-rukovodna struktura nad tim ima samo periodični monitoring. Ako se menadžersko-rukovodna struktura spusti na tekuće poslove, na dnevne aktivnosti, preuzimajući ulogu nižih nivoa saradnika onda treba znati da njihov posao niko drugi neće raditi. U takvoj situaciji nema nove staze koja vodi budućnosti, nema usklađivanja organizacije sa kontekstom nego na staroj stazi nastaje utrka, nervoza, neracionalnio korištenje resursa, nema osposobljavanja uposlenih, nema razvoja i pozitivnog trena performansi i sve je prepušteno kontekstu i sve se objašnjava kontekstom. I najčešće nema ni zahvanosti i pristojnosti u međuljudskim odnosima.