HBR: Švedski CEO koji vodi svoju kompaniju kao CrossFit teretanu

Facebook Twitter LinkedIn

Sažetak. Henrik Bunge, generalni direktor i samoprozvani “glavni trener” švedske sportske modne kompanije Björn Borg, ima jedinstven pristup leadershipu: svoje poslovanje je izgradio kao teretanu. U fitnessu postoji proporcionalna veza između uloženog truda i rezultata koje postižete. Njegov cilj je da ovakvu vezu prenese i na posao. Od svojih zaposlenika očekuje da sudjeluju u sedm

Radi marljivo i vidjet ćeš rezultate. Za mnoge u današnjoj ekonomiji, ovaj rečenica je neprimjenjiva i ovaj osjećaj nedostižan. Oni se muče da vide kako njihov rad doprinosi direktnom učinku njihove korporacije, ili kako pomaže progresu njihove karijere. Dok uglavnom postoji veliki pritisak na to da postanu produktivniji u kancelariji, nekad je teško ne zapitati se, „Koja je poenta?“. Bez obzira da li se radi o marketingu ili prodaji, često se javlja osjećaj da su poslovi uslovljeni vanjskim faktorima, rukovodiocima, strategijom ili zahtjevima dioničara. Šta se desilo sa nagrađivanjem za dosljedan, kvalitetan rad kroz duži vremenski period?

Postoji možda jedno mjesto gdje ova paradigma i dalje postoji: teretana. Ovdje, svi su jednaki prije nego stupe na podijum za čučnjeve. Postoji direktna veza između uloženog i dobijenog: Oni koji ulože sate su dobro nagrađeni, i progres se može uredno pratiti kroz jedan vid rastuće krive o kojoj kompanije i rukovodioci mogu samo da sanjaju. Nije ni čudo što su jednostavna pravila (ali ne i jednostavni akronimi) CrossFit-a ili SoulCycle-a postala tako privlačna i zadovoljavajuća mnogima.

Ovo nije ostalo nezapaženo od strane nekih lidera, i nova generacija direktora ide ovim putem. U suprotnosti sa „transformacionim“ i „autentičnim“ leadershipom, koji je kritikovan da je nejasan i kolebljiv, „fitness leadership“ kako ga mi nazivamo, nudi dosta konkretniji pristup. Kao vrijedan radnik, bit ćeš praćen i nagrađivan za sate koje si proveo u kancelariji ili teratani. U zamjenu za to, fitness lider nudi dozu sigurnosti, pravde i drugarstva u vremenu u kojem je radnicima dodijala nesigurnost, nepravda i izolacija.

Henrik Bunge je jedan takav lider. On je CEO i samoprozvani „Glavni trener“ švedske sportske modne kompanije Björn Borg, koja nosi naziv po poznatoj teniskoj zvijezdi.

Prošle jeseni, pridružili smo se Bunge-u i njegovim zaposlenicima u vrijeme „sportskog sata“, obaveznog fitness časa za sve zaposlenike koji se održava svakog petka u periodu od 11-12 h. U parovima, udarali smo jedni druge dok je instruktor kickboxa uzvikivao, „Idemo, jače!“ sa podijuma.

Nakon časa, kada smo se našli na ručku u elegantnom tajlandskom restoranu, Bunge je objasnio svoju filozofiju u kojoj se sport nadovezuje na posao. „Uzmite za primjer jednog fudbalera. On uvijek zna koliko dobro igra. Ali ako uđete u odjel marketinga i zapitate zaposlenike, oni uglavnom neće imati sliku u tome kako im ide.“

„Imamo toliko toga da naučimo iz sportske kulture“, Bunge je nastavio. Njegovi bicepsi su bili vidljivi ispod majice i njegova kosa je i dalje bila vlažna od vježbe. On je rođen 1973. godine, ali prema njegovom zadnjem fitness testu (kojeg svih 60 zaposlenika u Björn Borgu radi dva puta u godini), njegova fizička starost je 21 godina.

Na mnogo načina, rad za Henrika Bunge-a je kao rad sa ličnim trenerom. Kada je proglašen direktorom u augustu 2014. godine, kompanija nije bila u dobrom stanju. Brendu je nedostajao identitet i knjige za prethodnu godinu su pokazivale pad u prodaji i loš profit. Bunge je lansirao novu strategiju, ciljajući na to da ponovo izgradi Björn Borg kao važan brend u sportskoj modi. Ambicija je bila da prodaja bude duplo veća i da za pet godina produktivnost zaposlenika bude 90%. Za početak, članovi tima su morali postati jači u više od jednog načina. „Moramo da treniramo jače, da naše ciljeve mjerimo bolje, i da postanemo bolji tim,“ govorio je Bunge. „Ako ćemo da radimo ovo, svi moraju biti uključeni. Svi moramo učestvovati u sportskom satu. Odbio sam da pravim kompromise na tu temu.“

Drugim riječima, Bunge je vidio uspijeh kao rezultat vježbe i rada ruku pod ruku. Lično, rekao nam je da što je imao više rokova, on je više trenirao. I za cijelu kompaniju je vjerovao da zajedničkom znojenju nije samo za cilj održavanje zdravlja, ili bivanje fizički spreman dovoljno dugo da se izdrže intenzivni periodi rada. Bilo je važno i to da se zaposlenici zabavljaju i stvaraju jake veze koje će im pomoći da dosegnu svoje ciljeve.

Zaintrigirani našim sastankom sa Bunge-om, jedan od nas je krenuo u etnografsku studiju kompanije koja postoji već godinama. Od septembra 2016, Torkild je provodio nekoliko dana sedmično u Björn Borg-u, prisustvujući radionicama, sastancima i fitness testovima; ručao je i razgovarao sa zaposlenicima; i učestvovao u sportskim satima (25 do današnjeg dana). Kao dio njegovih istraživanja, otkrili smo da su tim lideri učestvovali na takmičenjima u čučnjevima zajedno sa svojim timovima, da su članovi tima mjerili svoju fizičku snagu kroz takmičenja u sklekovima, i da su mnogi od njih prekidali monotoniju u radu sa igrom ping-pong. Jednog petka ujutro, muški zaposlenik firme je ušao u zajedničku kuhinju, bez majice, kako bi pokazao da je postigao svoj fizički cilj: pločice na stomaku i to njih šest (eng. „six-pack abdomen“).

Život u Björn Borg-u, i Bunge-ov način vođenja, može se činiti neprikladan ako ne i ekstreman, ali Bunge je samo jedan od rastućeg broja fitness-fokusiranih lidera. Probati završiti Ironman triatlon je postalo toliko popularno među rukovodiocima tokom protekle decenije da je čak napravljeno i odvojeno takmičenje naziva Ironman izazov za rukovodioce (eng. „Ironman Executive Challenge“). Između 2001 i 2011. godine, broj direktora koji su završili bar jedan maraton se duplo povećao, i švedske ankete pokazuju da je skoro 3000 menadžera, više od 90% od ispitanih, reklo da je fizička vježba imala pozitivan uticaj na njihove liderske vještine.

Ali, da li su Bunge i ostali istomišljenici stvarno u pravu kada pretpostave da je posao u kancelariji uporediv sa sportovima, ili da sportovi i posao mogu pozitivno da utiču jedni na drugo? Istina je da su mnoge studije ustanovile pozitivnu vezu između fizičke vježbe i kognitivnih performansi. U Björn Borg-u ključni pokazatelji su se popravili otkako je Bunge došao na mjesto direktora: prodaja je porasla za 27% između 2013 i 2016. godine, i profit je porastao tri puta. Tokom 2016 godine, angažovanost radnika je narasla za 3%, dostižući vrijednost 75%. Bunge je također naglasio i to da su investicije u generalno zdravlje i balans posla i života, uključujući radionice na temu upravljanja stresom i snom, napravile pozitivan uticaj na živote zaposlenih. Međutim, dok direktor kupi zasluge za ove stavke i promjene radnog okruženja, i dalje će morati da radi na povećanju prodaje za još 56% i angažovanosti radnika za dodatnih 15% u sljedeće tri godine kako bi ispunili svoj cilj za 2019. godinu.

Postoji više od jedne manje-pozitivne strane stvari: I dalje ne postoji recenziran dokaz koji sugeriše korelaciju između direktorove fizičke spreme i konkretne vrijednosti. Nije jasno da li atletski napredak osobe može učiniti išta da izmijeni efekte otpuštanja i restruktuiranja ili da učini da se neko osjeća sretnije na poslu (čak i ako to čini njihov cjelokupni život ugodnijim).

I dok je veći dio zaposlenika u Björn Borg-u sa kojima je Torkild razgovarao prihvatio koncept fitnessa kao rada, postojao je i određeni broj neistomišljenika. Nekoliko ih je podijelilo kritički nastrojene komentare o Bunge-ovom vođenju, od njegove sklonosti ka motiviranju zaposlenika vičući „idemo ljudi!“ do činjenice da je fitness obavezan i da je ponekad ekstreman (na primjer, završetak team building vježbe koja se radi vani prelazeći uže iznad bazena sa vodom do grudi).

Određeni broj zaposlenika je komentirao i to da dolazi do promjene radne snage: prema pokazateljima koje nudi kompanija, odlazak radnika se povećao sa 8% na 25% između 2014 i 2016 godine. Menadžment je priznao da je promjena u radnoj snazi u prvih nekoliko godina Bunge-ovog mandata bila velika, ali da su to vidjeli kao plus, obzirom da im je to dozvolilo da odaberu nove zaposlenike.

Pa jesu li direktori poput Bunge-a u pravu misleći da se lekcije iz teretane mogu besprijekorno prenijeti i u njihova preduzeća – ili je ovaj metod samo pusta fantazija?

Bunge nije zabrinut. Kada smo ga pitali da li nas fizička vježba čini da budemo bolji na poslu, on nije oklijevao ni sekundu: „Apsolutno!“

U njegovu odbranu, direktor nije u potpunosti zarobljen u zamku. Sa oprezom smo ga upitali šta je gradilo slavne lidere kao što su Winston Churchill i Angela Merkel, koji nisu ispunjavali današnje fitness standarde. „Churchil je bio lider svog vremena,“ Bunge odgovara nakon što je obrisao svoj tanjir poslije ručka. „On je bio genije. Ali ne mislim da bi se pridružio sportskom satu. Vjerovatno bi mi rekao da idem u pakao“.

ičnim fitness aktivnostima, a oni također učestvuju i na mnogim lekcijama iz sportske kulture i prilagođavaju ih uredskom poslu. U ovom članku autori raspravljaju o tome jesu li direktori poput Bunge-a u pravu misleći da se lekcije iz teretane mogu besprijekorno prenijeti i u njihova preduzeća – ili je ovaj metod samo pusta fantazija.

Članak “The Swedish CEO Who Runs His Company Like a CrossFit Gym” autora Carl Cederström-a i Torkild Thanem-a preveden je sa Harvard Business Review-a.