Cirkularna ekonomija, prema Accentureu, najveća revolucija u globalnoj ekonomiji u 250 godina, dio je aktuelne naracije o industrijskoj održivosti koja ima za cilj povećati ponovnu upotrebu resursa i minimizirati stvaranje otpada. Nedavni ekonomski faktori kao što su rast ulaznih troškova i nestabilnost resursa uveliko su utjecali na ovaj pomak prema cirkularnom pristupu, ali nisu svi razlozi reaktivni.
Cirkularnim poslovnim modelom proizvodne kompanije mogu postići jače veze u lancu vrijednosti i obezbijediti dugoročne prihode. Ali da bi urodio plodom, ovaj pomak zahtijeva promjene. Kako se sve više kompanija odlučuje za cirkularnu ekonomiju i kako se životni ciklusi proizvoda povećavaju, proizvođači će morati ne samo preispitati i rekonfigurisati svoje poslovanje, već i istražiti kako da svoja ERP rješenja prilagode novim zahtjevima ovih održivih modela.
Postoje četiri posebna područja u kojima se jasno vidi utjecaj cirkularne ekonomije u proizvodnji.
1. Kreiranje “poput novih” proizvoda s obrnutom logistikom. Kako se sve više kompanija okreće ka proizvodnji koja štedi resurse, tako zanemareni procesi poput ponovne proizvodnje dobijaju na snazi. Za razliku od popravljanja, ova tehnika vraća dio ili komponentu u prvobitne specifikacije i omogućava kompanijama da ih prodaju po kvaliteti i izvedbi novog resursa – ali to nije sve. Industrije koje se u velikoj mjeri oslanjaju na proces (poput automobila i elektronike) iz prve su ruke uvidjele ekonomske i ekološke koristi. Na primjer, kompanije poput Eaton Corp. donijele su odluku da prošire svoj program prerade, jer su shvatile njegov potencijal za smanjenje utjecaja nove proizvodnje na okoliš.
Ali da bi se operacionalizirala cirkularna ekonomija zahtijeva preradu i razmatranje nekoliko procesa popravki kao i obnove koje zavise od situacije. Proizvođači mogu dobiti proizvode nazad u raznim količinama, što može stvoriti nove poteškoće u primanju, triažiranju i opsegu ponovne proizvodnje.
Na primjer, zavisno od stanja proizvoda, proizvodi se mogu pustiti za standardni postupak prerade ili mogu zahtijevati trijažu prije slanja na servis. Pitanja se dodatno komplikuju kada je riječ o vraćenim proizvodima, jer neki kupci trebaju ispravne proizvode, dok drugi proizvodi mogu biti pokriveni garancijom ili ugovorom o servisu. U svakoj fazi je presudno da proizvođač osigura da se financijski poštuju uslovi ugovora i u smislu preokreta, zamjenskog proizvoda ili drugih ugovornih zahtjeva.
2. Ali produženje zahtijeva cirkularni remont. Kada je riječ o produženju životnog ciklusa imovine velike vrijednosti, poput teške proizvodne opreme, umjesto da kupuju nove, neki korisnici traže pomoć originalnih proizvođača za remont i obnovu imovine. Zbog veličine, složenosti i prirode usmjerene na projekte remonta i produženja životnog ciklusa, veća sredstva zahtijevaju dodatna razmatranja. Za razliku od slučaja popravljanja i prerade pojedinih komponenti, veća imovina može se podmladiti i nadograditi novom elektronikom ili čak bitno prekonfigurisati tako da isporučuje potpuno nove proizvode. Ove dragocjene usluge nakon prodaje omogućavaju kompanijama koje posjeduju i upravljaju imovinom da zadrže velik dio dodane vrijednosti sirovinama.
Obnova i remont velike imovine nisu samo ekološki odgovorniji od recikliranja sirovina, već pružaju priliku i originalnom proizvođaču opreme (OEM) da doda novu, zeleniju tehnologiju u obnovljenu opremu. Na primjer, Volvo Construction Equipment koristi usluge zasnovane na telematici kako bi povećao postojeću produktivnost mašine, istovremeno smanjujući ugljični trag mašine.
3. Održiva ambalaža je sastavni dio. Prelazak na cirkularne lance vrijednosti proizvoda još je u povojima, ali je već postignut značajan napredak. Na primjer, osnivaju se namjenske organizacije poput Loop–a koje će predstaviti ambalažu za ponovnu upotrebu popularnim brendovima, poput Nestlé–ovog sladoleda Häagen–Dazs. Prema studiji Udruženja za ponovnu upotrebu ambalaže, ovaj trend prema upravljanju materijalom za višekratnu upotrebu preslikava se u transportnu ambalažu – s 85% korisnika, proizvođača i dobavljača usluga koji očekuju povećanu potražnju za ambalažom za višekratnu upotrebu u narednih 12 mjeseci.
Kako sve više vlada uvodi propise o ambalaži, važnost cirkularne ekonomije prepoznaje se širom svijeta. Kanadska vlada je 2019. godine donijela početnu fazu Strategije o nultom plastičnom otpadu, kojom se plastika želi zadržati, umjesto da se odlaže u okoliš. Vlade takođe donose propise kojima se cementira budućnost cirkularne ekonomije. Na primjer, McKinsey izvještava da je 16 američkih država već donijelo propise širom države oko ambalažnog otpada koji ciljaju na plastiku za jednokratnu upotrebu, vrećice za kupovinu i povećane ciljeve recikliranja. Još nekoliko zakona čeka na usvajanje u naredne tri godine.
4. Izbjegavajte da se vrtite u krug – sve se vraća na ERP. Prethodna strategija korištenja proizvodnog softvera samo za dodavanje vrijednosti sirovinama i pomoć kompanijama da ih prodaju s profitom očito više nije dovoljna za podršku modelu cirkularne ekonomije. Umjesto toga, ERP softver mora se razvijati kako bi pomogao proizvođačima da upravljaju čitavim životnim ciklusom svojih proizvoda – od održavanja, obnove, recikliranja i podrške proizvoda tokom produženog životnog ciklusa. Na primjer, softver može sadržati alate za upravljanje utjecajima na okoliš kako bi se utvrdio efekat proizvoda na okoliš tokom njegovog životnog ciklusa i predstavio informacije za podršku odlukama. Ove informacije mogu uključivati postotak postkonzumerskog otpada koji se koristi u proizvodu i pomoći će proizvođačima da vide gdje mogu primijeniti održivije prakse.
Poduzetnički softver takođe mora pružiti vidljivost ukupnih troškova životnog ciklusa proizvoda i prihoda – od razvoja novog proizvoda do troškova prodaje, pa sve do zamjene proizvoda. U mnogim slučajevima, funkcionalnost softvera za upravljanje ugovorima ili garancijama bit će presudna u ERP softveru, tako da proizvođač može osigurati da fakturiše na odgovarajući način za popravke ili obnavljanje i poštujući garancije i ugovore o održavanju na snazi sa svakim kupcem.
Nova sledljivost pakovanja takođe se može podržati pravim ERP softverom. Na primjer, softver može koristiti geolokaciju ili skeniranje barkoda kako bi proizvođačima pomogao da obračunaju i prate vlasništvo nad imovinom. Bez obzira na to bavi li se proizvođač ambalažom koja se vraća na ponovno korištenje ili proizvodima ili komponentama koje treba obnoviti, obrnuta logistika je vjerovatno najvažnija funkcionalnost koja olakšava model cirkularne ekonomije. Kako se putovi prema kojima se materijali vraćaju proizvođaču razlikuju i mogu se vremenom mijenjati, ERP softver također će se morati razvijati tako da podrži obrnutu logistiku povezanu s novim razmatranjima povrata. Oni se mogu kretati od upravljanja različitim metodama prepoznavanja povratnih zaliha, uključujući odobrenja za povrat materijala, do praćenja materijala koji se vraća iz reverznih logističkih kanala terenske službe, kao što tehničari servisiraju opremu i mijenjaju dijelove ili komponente.
Vrijeme je za zatvaranje petlje. Kako se sve više preduzeća odlučuje za cirkularnu ekonomiju, jasno se vidi kako novi pristup može koristiti proizvodnom sektoru. Ali da bi ubrali ekonomsku korist, proizvođačima koji razmišljaju unaprijed bit će potreban pouzdan ERP softver koji će podržati nove zahtjeve i izazove cirkularne ekonomije. Napredni ERP softver može pomoći proizvođačima ne samo da upravljaju svojim utjecajem na okoliš već i da postanu privlačniji potrošačima, preduzećima i državnim kupcima koji su spremni platiti više za dokazano održive proizvode.
Članak “How Circular Economics Can Transform Manufacturing for the Better”, autora Colina Elkinsa, preveden je sa portal AmericanMachinist.
