Iako je uspostavljanje i mjerenje ključnih pokazatelja uspješnosti – KPI, dobro prihvaćeno kao dobro upravljanje, mnogim malim i srednjim proizvođačima je lakše reći nego učiniti. Ove firme obično razumiju da je određivanje uspješnosti preko KPI-a od ključnog značaja za postizanje strateških i taktičkih ciljeva u kratkoročnom i dugoročnom periodu. Njima se omogućuje da problemi budu identifikovani kako bi se mogla izvršiti poboljšanja.
Udruženje proizvođača proizvodnih preduzeća provelo je istraživanje 28 pokazatelja uspješnosti u proizvodnji kao najvažnije za donošenje odluka, ali stvarnost je takva da većina kompanija ima problem sa praćenjem više od dva ili tri pokazatelja učinka, a kamoli 28.
Pored toga, KPI se mogu mijenjati kako kompanija sazrijeva i razvija se. Imajući ovo na umu i znajući da su sve kompanije različite, moje kolege i ja u firmi ERP rješenja MRPeasy identificirali smo ono što smatramo top 10 pokazatelja:
Troškovi proizvodnje po jedinici, izračunati dijeljenjem ukupnog broja proizvedenih jedinica s njihovim proizvodnim troškovima, isključujući materijalnu potrošnju. Broj pokazuje koliko se efikasno koriste trenutni resursi – ljudi i oprema – i da li su na pravom putu.
Produktivnost u prihodima po zaposlenom, izračunata dijeljenjem svih ostvarenih prihoda s brojem svih zaposlenih. Ovo se može ispitati na nekoliko nivoa: na nivou kompanije, na nivou odjeljenja, pa čak i na nivou proizvodne linije. Prihod po zaposlenom prikazuje područja s najnižim i najvećim ROI-jem.
Vrijeme zastoja proporcionalno vremenu rada, izračunava se kao odnos vremena zaustavljanja proizvodnih linija i vremena njihovog rada. Ovaj omjer je izravan pokazatelj raspoloživosti sredstava za prizvodnju. Što je broj manji, efikasnije se koristi proizvodna oprema. Odnos od 0,5 znači da su proizvodne linije zaustavljene polovicu vremena.
Kvalitet ulaznog materijala može se izračunati količinom vremena ili novca utrošenog na popravak proizvoda zbog kvalitete materijala koji se koriste u krajnjem proizvodu. Ako je kvalitet ulaznih materijala nizak, popravci se povećavaju, što stvara dodatne troškove proizvođaču. Ovo se može ispitati na različite načine: od dobavljača; po kategoriji proizvoda; kao procenat neispravnih materijala u odnosu na dobre materijale.
Pravovremeno snadbijevanje, računa se kao razlika između narudžbi isporučenih na vrijeme u odnosu na one koje su isporučene al sa zakašnjenjem, a zatim podijeljeno s brojem ukupnih narudžbi. Praćenje ovog KPI-a pomaže shvatiti da li je dobavljač pouzdan ili ne.
Pravovremena dostava, izračunata je prema mogućnosti proizvođača da isporuči pošiljke na vrijeme u odnosu na kasne pošiljke. Čak i ako proizvođač ne prati sposobnost dobavljača da isporuči materijale na vrijeme, ovaj KPI može ukazati na potrebu da se to učini. Također može identifikovati moguće probleme u logistici kupaca.
Za mnoge ovo je najvažniji KPI jer govori o zadovoljstvu kupca i može izravno uticati na krajnji cilj.
Prinos, izračunat brojem dobrih jedinica u odnosu na one jedinice koje je potrebno rekonstruisati ili ukloniti s proizvodne linije. To je osnovna mjera kvalitete proizvoda. Visok prinos znači da svi elementi proizvodnog procesa dobro rade i da nema problema s kvalitetom materijala, kvalifikacijama radnika ili opremom. Nizak prinos može značiti da negdje tokom procesa proizvodnje postoje problemi. Ovo je jedan od ključnih parametara koji signalizira da nešto nije u redu i da je potrebno detaljnije ispitivanje procesa.
Korištenje kapaciteta, proračun između stvarne proizvodnje – proizvedenih jedinica – u odnosu na potencijalni maksimalni izlaz. To je ključni broj za proizvođače u industrijama u kojima velike narudžbe mogu doći neočekivano i predviđa koliko bi vremena trebalo da se izvrši ovakva neočekivana narudžba. Što je stopa veća, oprema se efikasnije koristi.
Raspored ili dostignuće proizvodnje, računa se kao razlika između planirane proizvodnje i stvarne proizvodnje, podijeljen s planiranom proizvodnjom. Ovim se mjeri sposobnost proizvodnog odjela da izvrši plan, a teže je postići kada su proizvodni procesi složeni.
Kontrola prometa zaliha, računa se prema broju dana kada se materijali nisu premještali iz skladišta u proizvodnju. Dodatne zalihe obuhvaćaju financijska sredstva i nekretnine jer proizvođači svoj prostor žele koristiti za proizvodnju, a ne za skladištenje dodatnih materijala i komponenti. Što je veća stopa prometa zalihe, to se efikasnije gradi lanac opskrbe. Broj dana varira ovisno o industriji i potrebama proizvođača, a kao opće pravilo, promet bi trebao biti 30 dana ili manje.
Mnogi vanjski faktori mogu utjecati na efikasnost proizvođača, neki izvan kontrole firme. Ipak, praćenje uspješnosti operacije sa KPI može biti razlika između uspjeha i neuspjeha. Imajte na umu da proizvodni pokazatelji sami po sebi ne mogu riješiti tekuće probleme, oni više djeluju kao putokaz i kompas, pokazujući da li se operacija razvija u dobrom smjeru. Prepoznavanje problema i njegovog uzroka samo je prvi korak.
Članak “Can’t Track 28 KPIs? Focus on These Top 10”autora Karl Lauri-a preveden je s Industry Week.
