Stubovi TPM-a &#8211; da li je reaktivno održavanje stub koji nedostaje?

Facebook Twitter LinkedIn

Translated with permission from „The Pillars of TPM – The Missing Pillar Reactive Maintenance?“ by Christoph Roser on AllAboutLean.com.

U posljednjih nekoliko članaka detaljno sam prošao kroz osam stubova totalnog proizvodnog održavanja (TPM). Međutim, gledajući ovaj okvir od osam stubova, pored toga što ih imam i previše, ipak mi nedostaje jedan vrlo važan stub: reaktivno održavanje! Kako popraviti stvari nakon što se pokvare? Ako kreiramo strukturirani pristup održavanju, reaktivno održavanje bi bilo jedna od ključnih tačaka, međutim ono u potpunosti nedostaje u okviru TPM-a. Ovo je po mom mišljenju jedna od mana TPM-a. Kroz ovaj članak nastojim i da objasnim svoj stav.

Također ću malo ući u pitanje kada raditi reaktivno, a kada preventivno održavanje. U svom sljedećem članku detaljnije ću objasniti kako obaviti reaktivno održavanje.

Preventivno vs. Reaktivno održavanje

Preventivno održavanje pokušava riješiti problem prije nego što to zaista postane problem. Reaktivno održavanje (često se naziva korektivno održavanje) rješava problem tek nakon što se kvar desi. Prednost preventivnog održavanja je u tome što će problem biti mnogo manji ili ga uopšte neće biti, dok reaktivno održavanje obično ima mnogo skupih naknadnih problema poput kašnjenja, propuštenih rokova, cijene rezervnih dijelova ili ozlijeđenih osoba. Prednost reaktivnog održavanja je u tome što puno bolje razumijete problem, dok se preventivno održavanje često temelji na nagađanjima s nepostojećim dokazima. Ukratko, s reaktivnim održavanjem tačno imate uvid šta činite sa vašim novcem, ali to može biti puno skuplje od preventivnog održavanja gdje nije jasno koji je trošak zapravo koristan.

Izvorno je reaktivno održavanje bilo dio TPM-a. Ali je negdje vremenom iščezlo. Većina TPM okvira ne spominje korektivno održavanje, osim u historijskom kontekstu. Još nisam pronašao primjer osam (više ili manje) stupova TPM-a koji uključuju reaktivno održavanje. Kod guglanja postoji preko 600 000 rezultata za preventivno održavanje, ali samo 150 000 rezultata za reaktivno ili korektivno održavanje.

Mislim da je osnovna ideja TPM-a da uz dovoljno preventivnog održavanja više ne trebate reaktivno održavanje. Međutim, vjerujem da je to apsurdno. Reaktivno održavanje jednako je važno kao i preventivno održavanje (ili čak i više). Još nisam vidio fabriku koja nije imala kvarova. U nekim je fabrikama reaktivno održavanje još češće od preventivnog održavanja. Čak i uz suludu količinu održavanja, i dalje ćete imati kvarova, možda u malo manjim količinama (nadamo se). Čak i u ovom slučaju, pretjerano preventivno održavanje može biti skuplje od problema koji proizlaze iz kvara. Doduše, većina kompanija još uvijek je poprilično udaljena od previše preventivnog održavanja, ali sve kompanije koje poznajem i dalje redovno vrše reaktivno održavanje.

Stoga je za mene reaktivno održavanje važan dio održavanja i u potpunosti bi opravdalo vlastiti stub u kući TPM-a. Slažem se, to nije privlačan stub. Pri prodaji usluga održavanja ideja da nema kvarova se prodaje puno bolje nego ideja djelovanja nakon kvara. Osim toga, davatelj usluga već će u biti uveliko plaćen prije nego što kompanija otkrije kakvu je razliku zapravo napravilo preventivno održavanje. U smislu PDCA, Provjera i Djelovanje mogu se dogoditi samo godinama kasnije, ako se to uopšte i dogodi.

Međutim, pitanje šta učiniti nakon kvara u proizvodnom pogonu, često predstavlja veliki problem, a često postoji i puno potencijala za poboljšanje preventivnog održavanja. Smatram da je važno i ovdje dati smjernice, iako se ne prodaje tako dobro, i plus kompanija puno brže otkriva da li je isplativo. Stoga se snažno zalažem za uključivanje reaktivnog održavanja kao dijela stubova TPM-a. U svom sljedećem postu želio bih ući dublje u to kako obaviti reaktivno održavanje. Ali prije toga, malo o tome kada napraviti prediktivno održavanje, a kada reaktivno održavanje.

Koliko je potrebno preventivnog, a koliko reaktivnog održavanja?

Što više preventivnog održavanja vršite, to će vam biti manje potrebno reaktivno održavanje. Veliko je pitanje: Koja je razumna količina preventivnog održavanja? Izvršiti jedno reaktivno održavanje obično je u globalu skuplje od preventivnog održavanja. Međutim, kod preventivnog održavanja trebate mnogo više termina i nejasno je koliko je reaktivnih događaja održavanja spriječeno preventivnim održavanjem. Kao i kod vašeg automobila, zamjena ulja je jeftinija od novog motora, ali trebate višestruku zamjenu ulja i nejasno je koliko pokvarenih motora to sprječava.

Stoga je u teoriji, gdje možete jednostavno pretpostaviti brojeve, moguće napraviti cost-benefit analizu. U stvarnosti vam nedostaje mnogo brojeva, a čak je i procjena učestalosti kvarova u najboljem slučaju luda pretpostavka. Nemate druge mogućnosti nego pogoditi i nadati se da će se tako i odvijati.

U literaturi se često preporučuje da cilj treba biti 80% preventivnog održavanja i 20% reaktivnog održavanja. Nisam pronašao nikakav naučni dokaz za to, ali moj intuitivni osjećaj govori mi da taj broj vjerojatno nije daleko od stvarnosti. U stvarnosti ćete, međutim, otkriti da tipični odjeli za održavanje često rade 30% do 50% reaktivnog održavanja. Također je osjećaj da bi mnoge kompanije mogle imati koristi od preventivnog održavanja, ali zaista je teško dati takvu izjavu pojedinačno za svaku kompaniju.

Ipak sam u jedan aspekt siguran: ako preventivno održavanje može spriječiti ozljede, onda biste ga trebali izvršavati! Vlasti nadležne za cestovnu ili željezničku mrežu često imaju „budžet“ za svaki potencijalno spašeni život. U naprednim zemljama to je često oko milion dolara. Vlasti su spremne potrošiti milion dolara kako bi spasile jedan život. Stoga, uvažavajući mogućnost ozljeđivanja, sigurno griješite po pitanju sigurnosti.

Preventivno održavanje često je samo nagađanje, ali prediktivno održavanje može pomoći prikupljanjem podataka i procjenom kada će se predmet pokvariti ili da li će se uskoro pokvariti. To je također povezano s industrijom 4.0. Na primjer, senzor bi mogao izmjeriti vibracije ležaja. Ako sistem otkrije porast vibracija, možda je vrijeme da se ležaj zamijeni prije nego što otkaže (u nezgodno vrijeme s višim popratnim troškovima). Postoji puno mogućnosti, ali nažalost one nisu besplatne, što čini analizu cost-benefit analizu između predviđanja i reaktivnog održavanja još uvijek teškom.

U svakom slučaju, pokušajte postići dobar balans između preventivnog i reaktivnog održavanja. Samo u slabim kompanijama reaktivno održavanje predstavlja osnovu. U slijedećem postu ću dublje proučiti kako izvršavati reaktivno održavanje. Sada izađite, bolje razumite svoj sistem kako biste ga održavali i nastojte da organizujete svoju industriju!

Autor

Pit.ba Redakcija

View all posts

Stubovi TPM-a – da li je reaktivno održavanje stub koji nedostaje?

Related Posts

Kako se mijenja uloga voditelja proizvodnje

Tesla Grünheide značajno povećava proizvodnju!

Inženjeri napravili materijal koji se sam popravlja više od 1.000 puta, produžujući trajanje na vijekove

Lean kapacitet

Kako možemo bolje evidentirati izvršavanje radnih naloga?

Zaposlenici koji daju otkaz koštaju američka preduzeća milijardu dolara. Problem je lahko riješiti ako im postavite ova 2 pitanja (prije nego što odu)

Kategorije

Tel. +387 33 846 213
E-mail: info@www.pit.ba
| O nama | Oglašavajte se na PIT.ba