Rastući rizici od tehničkih kvarova, nestanaka električne energije i prirodnih katastrofa zahtijevaju holistički koncept sigurnosti za proizvodne pogone. Neplanirani zastoji predstavljaju ozbiljan rizik: lanci snabdijevanja se prekidaju, a troškovi naglo rastu.
Profesionalno upravljanje kriznim i vanrednim situacijama, s posebnim fokusom na održavanje, ne osigurava samo dostupnost postrojenja i kvalitet proizvoda, već i otpornost cijelih proizvodnih procesa.
Proizvodna okruženja su visoko automatizovana, energetski intenzivna i često sastoje se od kompleksnih sistema. Najčešći rizični scenariji uključuju tehničke kvarove izazvane istrošenošću, zamorom materijala ili pogrešnim rukovanjem. Osim toga, električni kvarovi poput kratkih spojeva, preopterećenja ili iznenadnih nestanaka struje mogu potpuno zaustaviti sisteme.
Prevencija opasnosti i rizika
Opasnosti od požara i eksplozija mogu nastati zbog varnica, zapaljivih materijala u upotrebi ili neispravnih komponenti.
Ispuštanje opasnih supstanci iz hidrauličnih sistema, rashladnih krugova ili hemijskih procesa takođe može predstavljati ozbiljan rizik.
Spoljašnji uticaji — poput sabotaže, hakerskih napada na kontrolne sisteme ili prekida u snabdijevanju energijom i materijalom — takođe mogu ozbiljno ugroziti proizvodnju.
Ove prijetnje dodatno pogoršavaju nestanci struje, prirodne katastrofe i bezbjednosni incidenti, što naglašava važnost integrisanog pristupa koji obuhvata i upravljanje vanrednim situacijama (emergency management) i krizno upravljanje (crisis management).
Prvo se odnosi na hitno djelovanje u trenutku incidenta, a drugo na stratešku pripremu i dugoročnu sposobnost reagovanja.
Najmanji poremećaji sa ozbiljnim posljedicama
U industrijskoj proizvodnji, čak i najmanji poremećaji mogu imati ozbiljne i dalekosežne posljedice.
Kratkotrajni zastoj centralne mašine može prekinuti čitav proizvodni proces, usporiti sve naredne faze i ugroziti isporuku.
Pored neposrednih ekonomskih gubitaka izazvanih zastojem u proizvodnji, često nastaju dodatni troškovi — na primjer, zbog škarta, popravki ili ugovornih kazni.
Uz to, javljaju se i rizici po kvalitet proizvoda i bezbjednost na radu:
nepotpuno obrađeni dijelovi, neispravno kalibrisane mašine ili nekontrolisane promjene u procesu mogu izazvati greške u kvalitetu koje, u najgorem slučaju, čine čitave serije proizvoda neupotrebljivim.
Održavanje kao strateški faktor
Istovremeno, kvarovi na opremi — zbog pregrijavanja, curenja ili nekontrolisanih pokreta — mogu predstavljati neposrednu opasnost za zaposlene.
Zato održavanje ima centralnu ulogu: ono nije odgovorno samo za stalnu dostupnost i performanse mašina, već i za rano otkrivanje mogućih problema, brzu reakciju u slučaju incidenta i koordinaciju svih uključenih timova.
Njegova uloga obuhvata sve — od preventivne zamjene dijelova podložnih habanju, preko trenutnog otklanjanja kvarova, pa do podrške pri evakuacijama i obezbjeđivanju ugroženih područja.
Brza reakcija u vanrednim situacijama
Efikasno upravljanje vanrednim situacijama ima za cilj brzo i precizno djelovanje odmah nakon incidenta kako bi se minimizovala šteta po ljude, mašine i proizvodnju.
To uključuje kontrolisano isključivanje osjetljive opreme, koordinaciju evakuacija i brzo ponovno pokretanje centralnih proizvodnih i energetskih sistema.
U zavisnosti od situacije, to može uključivati i osiguravanje opasnih područja, uklanjanje rizika od požara ili curenja, te pokretanje početnih popravki i sanacije.
Detaljna analiza svih rizičnih scenarija
Osnova za uspješan i prilagođen plan reagovanja je detaljna analiza rizika koja obuhvata sve relevantne scenarije — od tehničkih kvarova i nestanaka struje, preko curenja opasnih materija, do prirodnih katastrofa ili sabotaže.
Na osnovu ove analize razvijaju se konkretni planovi koji definišu:
-
jasne odgovornosti,
-
nivoe eskalacije, i
-
komunikacione kanale.
Ključno je da ovi planovi ne postoje samo na papiru, već da budu testirani u praksi i poznati svima koji učestvuju u procesu.
Posebno je važno obezbijediti njihovu funkcionalnost u slučaju kvara digitalnih sistema.
Zato je neophodno u procese integrisati i analogne rezervne procedure, kao što su:
-
planovi alarma i procesa na papiru,
-
redundantni sistemi komunikacije (npr. radio-stanice).
Takođe, mora se obezbijediti dokumentovanje svih koraka, kako bi kasnije bilo moguće sprovesti interne analize i pružiti pravni dokaz po potrebi.
Dobro osmišljeno upravljanje vanrednim situacijama stoga je sastavni dio industrijske bezbjednosti i preduslov da proizvodnja ostane operativna čak i u ekstremnim uslovima.
Strateško upravljanje kompleksnim i dugotrajnim poremećajima
Krizno upravljanje nadilazi hitne intervencije i obuhvata strateško vođenje složenih i dugotrajnih poremećaja.
To uključuje održavanje ili ponovno pokretanje proizvodnje, prilagođavanje lanaca snabdijevanja i komunikaciju s nadležnim institucijama, kupcima i javnošću.
Scenariji poput dugotrajnog nestanka električne energije, ozbiljnog nedostatka osoblja ili velikih oštećenja proizvodnih postrojenja takođe spadaju u ovaj okvir.
Za uspješno upravljanje kriznim situacijama, ključna je strateška koordinacija s odjelima za održavanje i popravke, kako bi se resursi optimalno iskoristili, definisale jasne odgovornosti i što prije obnovili ključni sistemi.
Uspješno krizno upravljanje podrazumijeva da su planovi za vanredne situacije čvrsto integrisani u šire strategije oporavka i otpornosti.
Podrška eksternih stručnjaka
Kompanije bi trebale potražiti podršku spoljnih stručnjaka već prilikom izrade prilagođenog sigurnosnog koncepta i osnovne analize rizika.
Zaštitarske službe mogu imati važnu ulogu i tokom samog incidenta — od obezbjeđivanja pogođenih zona i kontrole kretanja ljudi, do pomoći pri evakuacijama.
U slučaju nestanka struje, mogu osigurati izlazne puteve, koordinisati evakuaciju zgrada i spriječiti neovlašten pristup blokiranjem ulaza.
Da bi zaštitarsko osoblje moglo djelovati efikasno, ono mora poznavati postojeće planove za vanredne i krizne situacije.
Jasno definisane odgovornosti, utvrđene procedure i redovne vježbe koordinacije garantuju da se mjere sprovode bez zastoja.
Koordinacija i obuka procesa i komunikacionih kanala
Efikasnost cjelokupnog sigurnosnog koncepta zavisi od usklađene saradnje svih uključenih strana.
Održavanje, proizvodnja, zaštita na radu, IT bezbjednost i spoljni partneri poput vatrogasaca ili zaštitarskih službi moraju precizno razumjeti svoje uloge i odgovornosti.
Samo ako su procesi i komunikacijski kanali unaprijed uigrani i testirani, moguće je minimizirati štetu po ljude, opremu i proizvodne procese te osigurati sposobnost reagovanja u kriznim situacijama.
Savremeno upravljanje vanrednim i kriznim situacijama spaja brze intervencione mjere s dugoročnim strateškim planiranjem.
Održavanje je centralni stub tog sistema.
Oni koji pravovremeno prepoznaju rizike, uspostave jasne procese i precizno definišu odgovornosti, mogu zadržati proizvodne kapacitete i u ekstremnim okolnostima — i pretvoriti sigurnost u konkurentsku prednost.
