Upoznajte BOSEPO: Ambasadori BiH, zlatna mladost koja nadrasta vrijeme

Igra s uvidima, živo odrastanje, ljepota nereda i neočekivanog, otkrivanje zakonitosti i pravilnosti, uživanje u divnosti i burnosti (samo)otkrivajućeg života… Samo su neke asocijacije na STEM-učenje. STEM upravo i jeste to: pokret i angažiranost, društvenost i spontanost, mnogo oduševljenja i poneko zgražanje na tom putu.

A, da su učitelji uvijek i učenici, da je učenje radost, uglavnom dvosmjerno i uvijek slojevito, na sjajan način u svojoj ličnosti i pristupu pozivu i učenicima reprezentira Azra Ahmić, profesorica u sarajevskoj srednjoj školi „Richmond Park School.“

Pet medalja za Bosnu i Hercegovinu – tri zlatne, srebrnu i bronzanu – donijeli su učenici sarajevske srednje škole Richmond Park School s nedavno održanog International Festival of Engineering Science and Technology / I-FEST u Tunisu

Šturo i formalno, predavač je biologije. Izvan ove formalnosti, učenike priprema za život na najljepši način: strpljivošću u procesima, traganjem za znanjem i posvećenošću koja osvaja.

Učenici je vole, ali znaju: Nema zezanja!

Duži niz godina profesorica Ahmić je članica tima ove škole koji, uz standardni kurikulum, prostora nalazi i za nestandardne načine učenja pa učenike pripremaju za STEM takmičenja, naučne olimpijade u zemlji i inostranstvu.

„Bosnian Science Project Olympiad / BOSEPO olimpijada je naučnih projekata u srednjim školama koja se organizira već 15 godina. Održava se u Sarajevu, a razmatra pet kategorija: inžinjering & IT, energija, zaštita životne sredine, short movies & art. Učestvuju srednjoškolci iz cijele Bosne i Hercegovine, prezentiraju projekte i uče jedni od drugih“, govori za portal PIT.ba.

Zadnjih godina učenici – autori najboljih projekata imali su priliku predstavljati se na svjetskim i međunarodnim takmičenjima. Jedno od njih je i nedavno održani International Festival of Engineering Science and Technology / I-FEST u Tunisu, među najvećim događajima ovog tipa u Africi.

BOSEPO i I-FEST članice su krovne, globalne organizacije MILSET (Mouvement International pour le Loisir Scientifique Et Technique / The International Movement for Leisure Activities in Science and Technology) posvećene STEAM-u (science, technology, engineering, arts and mathematics) i aktiviranju mladih ljudi na ovim područjima.

Dakle,

Fatima. Edna. Ines. Dinela. Rejhan. 

Bosni i Hercegovini donijeli su pet medalja s I-FEST-a u Tunisu.

Budući su ljekari i stomatolozi, inženjeri i genetičari, dizajneri.

Uz priče o njihovim uspjesima, planovima, snovima, razgovarali smo i o bojaznima i očekivanjima.

Rekli su:

„Ponekad je prisutan strah da nećemo biti dobro shvaćeni, da se nećemo znati izraziti.“

„Smeta mi nipodaštavanje ideja i pohvale ljudi koji nisu vjerovali u mene.“

„Ne osjećam da očekuju previše od nas, ali ponekad ograničavaju svojim iskustvom.“

„Neki načini sugerisanja za budućnost su prevaziđeni. Kao da postoji neko nerazumijevanje s obje strane: mi želimo nešto što nam još nije nadohvat, stariji gledaju na konzervativniji način.“

Razgovor i vrijeme provedeno s njima otkriva mi koliko malo znam(o) istovremeno budeći lijepu, razumnu i opravdanu nadu.

Ovaj prostor, stoga, otvaramo za njihove priče.

Fatima Hadžić, učenica završnog razreda:

projekt Energy Splash

Zlatna medalja u kategoriji inženjeringa

Projekt odabran u TOP 10 projekata svih predstavljanih kategorija te u konačnici proglašen najboljim

. . .

Fatima privodi kraju srednjoškolsku eru. Tokom četiri godine srednje škole učestvovala je u mnogim projektima i takmičenjima. I prošle godine predstavila je projekt u kategoriji ‘energija’ na I-FEST-u u Tunisu.

„Za BOSEPO sam i ove godine radila sličan projekt: od vode, pomoću generatora, dobiti energiju koje bismo potom, generator i energiju, mogli koristiti u fontanama“, objašnjava svoj projekt

Svaki grad nastoji da uljepša prostor pa se izgrađuju fontane. Prema nekim istraživanjima, općine u BiH na godišnjem nivou znaju izdvajati desetine hiljada maraka samo za njihovo održavanje. One jesu ukras grada, ali nemaju funkciju i sve ih je više.

Za rad ovih ukrasa potrebna je prilična količina električne energije: da se fontana pokrene, da sve pumpice rade (svaki otvor kroz koji prolazi voda je pumpica), struja potrebna za osvjetljenje.

„Konkretno, moja ideja je da se, prilikom konstrukcije kružnih fontana kod kojih voda dolazi od pumpica smještenih na obruč i slijeva se u jednu tačku, u središte ugradi generator jačeg kapaciteta. Na ovaj način bismo iskoristili kinetičku energiju sve vode koja dolazi s obruča u središte: nastaje jači mlaz vode koji se pretvara u energiju, a koja se potom skuplja u akumulator ili bateriju. U zavisnosti od jačine generatora, od toga koliko energije skupi, može se koristiti za rad pumpica i osvjetljenje. Ova količina sigurno ne može pokriti rad cijele fontane, ali može polovinu ili više od polovine potrebnih kapaciteta“, govori Fatima.

Danas svi teže održivim gradovima, tu su automobili koji ne zagađuju sredinu, traže se bolja i pametnija rješenja. Ali, kako Fatima ističe, „za takve promjene treba krenuti od malih stvari i od svih stvari koje se mogu iskoristiti. Fontane su lijep, ali nekoristan i zanemariv dodatak, možda nikome ne bi palo napamet, ali je važno. Ništa ne trošimo, samo koristimo što nam je dato maksimalno koristeći kapacitet utrošene vode.“

Na takmičenju i na završnoj ceremoniji u Tunisu pred svim učesnicima, profesorima i sudijama u dvije minute predstavila je projekt. Sudijama se svidjelo, bilo im je zanimljivo i birali su ga u TOP 10 projekata olimpijade. Treće mjesto pripalo je predstavnicima Tajvana, drugo Tajlanda. „Bilo je tu mnogo projekata iz različitih oblasti: medicina, matematika, fizika, inžinjering, okoliš. Kad su prvo mjesto dodijelili meni, bila sam iznenađena! To mi je bilo neočekivano! Bilo je kompleksnijih projekata! Rekli su mi da je moj projekt dosta realan i ostvariv. Sve je bilo jasno“, jednostavna je i upućena.

Tokom istraživanja, učenisi su došli do podatka da fontana u Dubaiju, naprimjer, za pet minuta rada koristi 6.000 svjetala i 10.000 litara vode! te je jasno koliko je upravo Energy Splash opravdan i gradovima potreban projekt.

„Ovaj projekt ima status start up-a, zanimljiv je i može se realizirati. Pritom, tokom istraživanja zanimali su nas konkretni problemi s kojima se danas suočavamo. Suša je svakako jedan od njih. Tokom prošlogodišnje ljetne posjete Španiji, u Barceloni velike fontane nisu bile u finkciji uslijed suše. To je samo jedan primjer, ali i na taj način dolazimo do ideja“, riječi su profesorice Ahmić.

Fatima do ideja dolazi na osnovu prethodnih projekata, istraživanjem te savjetovanjem sa stručnim osobama, inženjerima, profesorima iz svoje sredine.

Putovanje u Tunis predstavljalo je priliku da predstavi, kako svoj projekt, tako i BiH, njezin narod i kulturu, ali i priliku za susret s mnoštvom raznolikih ljudi drugih kultura.

Želi studirati stomatologiju.

Edna Džidić, učenica trećeg razreda:

projekt FIRE LEAVES AGAINST WILDFIRES AND AS A SOIL REMEDY

Zlatna medalja u kategoriji zaštite životne sredine

. . .

Edna je svoj projekt bazirala na mineralu pirofilitu, danas najčešće korištenom u vatrostalnoj industriji, farmaciji, za pravljenje boja. Njegova fizička i hemijska svojstva te ograničena upotreba razlog su što je odabrala baš ovaj projekt.

Projekt smo podijelili u dva dijela. „Tokom prvog dijela pirofilit smo koristili kao fertilizator za uzgoj biljaka, uz prirodno đubrivo pokušala sam uzgojiti biljke. Pomiješala sam prirodno đubrivo i pirofilit u šest različitih saksija, mijenjajući odnos ove dvije komponente: prva je imala 0 posto, a šesta 100 posto pirofilita. Biljke sam zasadila u oktobru i do decembra pratila proces rasta. Bilo je hladno vrijeme, uvjeti nisu bili idealni“, govori.

Svejedno, rezultati su bili pozitivni. Kako Edna kaže, „pogotovo u petoj i šestoj saksiji u kojima je najveći koncentrat pirofilita, 75 posto i 100 posto. Uz fizička svojstva biljke, testirali smo i hemijska, ph testovima zemlju: u petoj i šestoj saksiji zemlju smo oslobodili hormona za rast, nitrata i nitrita.“

Drugi dio projekta odnosi se na protupožarna svojstva ovog minerala: koristili su ga u smjesi za gašenje požara. Izazvali su manji požar koji je, prethodno pripremljena smjesa od pirofilita, karbona, krede, sode bikarbone, bez problema ugasila.

„Ako bismo ova dva dijela projekta posmatrali kao jedan, mogli bismo zaključiti da bi sredstva za gašenje požara koja sadrže pirofilit, pomogla regeniraranje požarom oštećenog zemljišta, naprimjer. Dodatna dobra stvar je i da ne sadrži halogen koji šteti ozonskom omotaču, a sastojak je drugih sredstava za gašenje požara“, zaključuje Edna.

Putovanja su za nju prilika za nova iskustva te mogućnost da se razvija kao pojedinac.

Edna želi biti ljekar.

Ines Ikanović i Dinela Metović, učenice drugog razreda:

projekt Natural Wash

Srebrna medalja u kategoriji zaštite životne sredine

. . .

„Naša zemlja suočava se s mnogim problemima; jedan od njih je i zagađivanje tla i vode. Pritom, svakodnevno koristimo proizvode koji štete okolišu pa smo došli na ideju da za deterdžent za veš, koji može biti toksičan, napravimo dobru zamjenu od prirodnih sastojaka“, govore Ines i Dinela.

U tu svrhu izabrali su divlji kesten. Otrovan je pa se ne smije jesti, a mnogi parkovi i šetališta ispunjeni su njegovim stablima. Mnogo ga je pa su tražile njegovu praktičnu primjenu.

Kestenje su, dakle, skupile, oprale, pekle tri sata te isjekle na male komade. „Umjesto doze deterdženta, uzimale smo kašiku pečene mase, pomiješali s malo destilovane vode i, po želji, nekoliko kapi eteričnog ulja radi mirisa“, objašnjavaju.

Jedna kašika dovoljna je za jednu mašinu veša. Kupovni deterdžent od 400 grama, naprimjer, može oprati četiri mašine veša; 400 grama ovog prirodnog deterdženta može oprati 25 mašina. Također, potrebna je značajno manja količina vode za ispiranje.

„Deterdžent smo testirali na pamuku i sintetici, tretirali smo mrlje od čokolade, voćnog soka, ulja. Njime smo čak prali i masnu tkaninu na kojoj se mijesila pita i skidali mrlje s radnog očevog odijela. Dakle, efekt čišćenja je isti, ali je deterdžent dosta povoljniji“, njihova su rješenja neškodljiva, pristupačna i povoljna.

„Mnogo je divljeg kestena u BiH, sadi se još od perioda Austro-Ugarske. Bogat je saponinima, a proizvod može dugo stajati. Ako bi se neko odlučio na plantaže, BiH je pogodno tlo: klima mu prija, uzgoj nije zahtjevan, daje dobar urod. Nas su inspirirale aleje bogate stablima kestena“, ističe profesorica Ahmić.

Ines, čija je porodica devet godina živjela u Jordanu, posjetu Tunisu doživljava kao odlazak kući, a objema djevojkama ovo je bilo nezaboravno putovanje puno drugačijih iskustava.

Ines je zainteresirana za uređenje enterijera i dizajn. Dinelu zanima menadžment. 

Rejhan Žujo, učenik prvog razreda:

projekt AquaPure Initiative

Bronzana medalja u kategoriji zaštite životne sredine

. . .

„Svoj projekt nazvao sam AquaPure Initiative. Njegova suština je stvaranje prirodnog i ekološki prihvatljivog filtera vode koji će koristiti Aloe Veru kao bazni pročišćivač“, o svom projektu govori Rejhan.

Na koji način bi to radilo?

„Jednostavno, imali bismo plastični ili metalni okvir u kojem bi se nalazio deblji sloj Aloe Vere, kroz koji bi prolazila voda. Ovaj jednostavan filter povećao bi kvalitet vode i uklonio mnoge polutante“, odgovara.

Prilikom istraživanja naišao je i na poteškoću: voda je bila očišćena od većine polutanata, osim dvoje – nitrata i nitrita – koji su se čak i povećali do nivoa rizičnog za zdravlje.

„Do rješenja sam došao uz pomoć filtera koji radi na principu reverzne osmoze. Ovaj filter ima tanku membranu kroz koju se pročišćava voda, a i inače se koristi za pročišćavanje od nitrata i nitrita. Kombinirao sam filter u kome se nalazi sloj Aloa Vere i membranu reverzne osmoze“, objašnjava.

Ovaj filter mogao bi se koristiti u prehrambenoj industriji, ali je zamislio da se koristi i u domaćinstvima. Mogao bi se ugraditi u česme. Predvidjeli su, međutim, da bi moglo doći do problema: gel ekstrahiran iz lista Aloa Vere nakon nekog vremena bi se potrošio pa je Rejhan odlučan da se, već tokom sljedećeg projekta, posveti pronalasku rješenja.

Do ideje Rejhan je došao spontano, privatnim režimom: njegovi se roditelji bave uzgojem ove, za naše podneblje, netipične biljke.

Rejhan nije putovao u Tunis, nego se takmičio online, pa je govorio o svom iskustvu učešća na BOSEPO-u.  „Ovo mi je prvo veliko, državno takmičenje. Učestvovalo je 120 projekata, a to je bio samo uži izbor mladih ljudi koji su imali priliku da urade projekt. Bilo mi je nevjerovatno da je toliko mnogo nas koji imamo neke ideje. Također, bilo je odlično vidjeti, kroz druge projekte, kako da unaprijedim svoj.“

Od brojnih interesovanja izdvaja genetiku i inženjering.

. . .

Čitajte i Žene koje izgrađuju svijet kakav poznajemo: Armina Smajlhodžić, inženjerka kompanije Medena Commerce