Teorija ograničenja (TOC – Theory of constraints) je strategija kontinuiranog poboljšavanja koju je razvio E.M. Goldratt, 1980. godine. Teorija tretira organizaciju kao sistem sastavljen od različitih karika ili elementa koji su prvenstveno usmjereni na postizanje zajedničkog cilja. Osnovni cilj svakog sistema je ostvariti najveći povrat na ulaganje (ROI).
Produktivnost sistema zavisi od performansi svake pojedinačne karike, kao i performansi integrisanog lanca. Ako su sve karike potpuno efikasne, kaže se da sistem ima beskonačan ROI. Kako god, takvi sistemi u stvarnosti ne postoje. Svaki sistem ima barem jednu slabu kariku, koja je definisana kao ograničenje. Ako se ograničavajuća performansa poboljša, performanse sistema kao cjeline se mogu poboljšati.
1. Identifikujte ograničenje
Identifikujte najslabiju kariku sistema. To je karika koja ograničava ili smanjuje performanse sistema. Identifikacijom ograničenja postavlja se pitanje: „Šta bi trebalo promijeniti?”. Uprava bi trebala biti sposobna odrediti osnovni problem sistema. To su problemi koji bi mogli imati veliki utjecaj na sistem nakon što se poboljšaju.
2. Iskoristite ograničenje
Identifikujte različite načine za rad na otklanjanju ograničenja. Često poboljšanje postignuto na jednom ograničenju, nema redovan utjecaj na poboljšanje čitavog sistema. Ako je ograničenje politika poslovanja, na primjer, razlog uspostavljanja politike može se mijenjati s vremenom. Dakle, politika mora biti redefinisana ili promijenjena u skladu s potrebama tržišta.
3. Podredite sve drugo ograničenjima
Nakon efikasnog rada na ograničenju, tempo svake neograničene karike mora biti usklađen s tempom ograničenja. Jer je ograničenje odgovorno za generisanje protoka sistema, svaki resurs (osim ograničenja) mora biti sinhronizovan sa ograničenjem kako bi se maksimalizirala upotreba ograničenja. Ako se neograničena karika koristi izvan njene produktivnosti, to performansama sistema neće nimalo doprinijeti. Može samo stvoriti više zaliha, što u suštini ne dodaje nikakvu vrijednost performansama sistema.
4. Unaprijedite sistemska ograničenja
Primarna svrha ovog koraka je osigurati da se, ako je ograničenje još uvijek najvažniji element sistema nakon što su izvršena prva tri koraka, popravi uz pomoć dodatnih sredstava.
5. Ako je ograničenje otklonjeno, ponovite ciklus
Ovo je najvažniji korak svakog kontinuiranog metoda poboljšanja procesa. Ako je identifikovano ograničenje otklonjeno uz pomoć prva četiri koraka, sistem se mora nadgledati kako bi se identifikovalo drugo ograničenje. Ovaj postupak se ponavlja za stvaranje novog ograničenja neograničenim. Nakon toga, identifikuje se sljedeće ograničenje i samim tim proces se nastavlja.
Ovaj ciklus se nastavlja sve dok se ne otklone sva ograničenja. Praktično, nije moguć sistem bez ograničenja. Zato, kontinuirani proces poboljšanja koristi TOC ponovo i ponovo.
Univerzalno poboljšanje
TOC se može primijeniti za poboljšanje bilo kojeg sistema u bilo kojem segmentu (proizvodnja, lanac snabdijevanja, upravljanje projektima, logistika, …) fokusirajući se na to da se određeno ograničenje ukloni.
Članak “All-inclusive improvement” autora Raunak Gupta–e je preveden sa bloga ASQ.
