Moglo bi se argumentovati da se proizvodnja suočava sa jednom od najvećih disrupcija – digitalnom transformacijom – u savremenoj historiji.
”Moje predviđanje je da će polovina svih američkih proizvođača zatvoriti svoja vrata u narednih 10-15 godina,” kaže Jeremy Frank, izvršni direktor KCF Technologies-a. Frank kaže da je kao član Nacionalne Asocijacije Proizvođača (National Association of Manufacturers – NAM), član izvršnog odbora Hydraulic Institute-a, i radeći sa proizvođačima čuo jasno i glasno šta se dešava u ovom sektoru.
Naravno, on ne želi da se to desi, pa je pokrenuo svoje preduzeće 2000. godine sa vizijom ”rješavanja problema kroz konvergenciju tehnologije i ljudi.” Kombinacija ove dvije ključne komponente je to što će ”spasiti” proizvodnju. Ovo je vrlo lično za Frank-a. Na jednom nedavnom kompanijskom druženju se prisjetio, s puno emocija, kako se fabrika za koju je njegov djed radio, Westinghouse u Mansfield-u u Ohio-u, zatvorila i sada je samo prazan parking.
Izbjegavanje te sudbine je njegov životni poziv. Dok njegova kompanija savjetuje proizvođače koje će ih tehnologije učiniti efikasnijim i sposobnim da se održe u poslu, on zagovara društvenu politiku koja će osigurati živost sektora. On ističe jedan plan koji baš i ne pogađa svoju metu. The American Jobs Iniative nastoji da stvori poslove, ali ne one prave. Frank kaže da ”jednostavno kreiranje više poslova je kratkovidno i ne radi ništa da se pozabavi jazom u proizvodnim vještinama – tačnije, potrebom za radnicima koji mogu baratati Industry 4.0 tehnologijom.”
Međutim, postoje neki planovi koje vlada podržava i koji rade vrlo dobro. Frank ukazuje na model SBIR (Small Business Inovation Research) program, koji ulaže u preduzetničke kompanije. Svake godine vlada izdvaja oko 3 milijarde dolara za vanjski R&D za male kompanije. Ovaj program, zajedno sa Small Business Technology Transfer programom, dozvoljava malim preduzećima da istražuju tehnologije sa ciljem komercijalizacije.
”To je konkurentan proces i pokazao se uspješnim,” kaže Frank, ističući kako je njegova kompanija 2004. godine dobila milion dolara, te je sada rastuća, napredujuća kompanija. On misli da bi se ovaj program trebao proširiti. ”Trebalo bi da dajemo 10 puta više novca u mala preduzeća budući da ona kreiraju većinu poslova. I to su kompanije koje zadiru u tehnologije koje će riješiti jaz u znanju kao i kreirati tehnologije budućnosti.”
Također treba promijeniti naš obrazovni sistem, kaže Frank. ”Vrlo je teško za dvogodišnje više škole da se mijenjaju dovoljno brzo da bi mogle pratiti sve širi opseg tehnoloških vještina koje su tražene.”
Zbog toga sve više poslodavaca kreira interne programe za obuku na radu.
NAM se slaže s tim, i u septembru 2021. su sazvali Kongres da ažuriraju programe razvoja radne snage. Leah Curry, predsjednica Toyota Motor Manufacturing Indiana, svjedočila je pred senatskim podkomitetom za zapošljavanje i sigurnost radnika, urgirajući Kongres da razmotri politike razvoja radne snage u kombinaciji sa obrazovnim politikama.
”Ako obrazovne politike nisu dovoljno fleksibilne da dozvole studentima da istražuju razne puteve, studenti u konačnici mogu propustiti čak i najbolje prilike za razvoj. Slučajno sam naišla na ideju o karijeri u tehnologiji, nakon što sam već krenula na ozbiljan kurs postdiplomskih studija. Da sam bila izložena tehničkim ili STEM programima prije fakulteta, došla bih na svoj put mnogo ranije,” kaže Curry.
Privlačenje talenata rano i postavljanje ovog sektora u svjetlo preduzetništva je Frank-ov recept za osiguravanje opstanka proizvodnog sektora. ”Treba da uzbudimo ljude u vezi sa tehnologijom i u vezi sa izgradnjom nečega za budućnost.”
Članak ”Manufacturing Doesn't Need More Workers, It Needs the Right Ones”, autorice Adrienne Selko, preveden je sa portala IndustryWeek.
