Energija vjetra
Veliki broj procjena globalnih resursa vjetra pokazao je da svjetski tehnički potencijal energije premašuje trenutnu globalnu proizvodnju električne energije te da u većini regija svijeta postoji dovoljan tehnički potencijal koji omogućuje značajno veće korištenje ove energije u odnosu na trenutni nivo.
Međutim, resurs vjetra nije ravnomjerno raspoređen po cijelom svijetu, a niz drugih regionalnih faktora vjerojatno bi mogao ograničiti rast mnogo prije nego što se susretnu sa bilo kakvim globalnim ograničenjima tehničkih resursa. Kao rezultat toga, energija vjetra neće biti jednako iskorištena u svijetu.
Osim toga, važno je prepoznati da procjene tehničkog potencijala energije vjetra ne treba smatrati fiksnim – potencijal će se mijenjati kako se tehnologija energije vjetra razvija (npr. viši tornjevi omogućuju pristup boljem vjetru i kako se više saznaje o tehničkim, ekološkim i društvenim problemima koji mogu utjecati na razvoj (npr. konkurencija za zemljište, udaljenost od područja resursa do centara potražnje za električnom energijom itd.).
Energija vjetra predstavlja održiv, ekološki prihvatljiv, čist, bez zagađenja i dugotrajan obnovljivi izvor energije Energija vjetra se hvata i zatim koristi za proizvodnju električne energije putem implementacije vjetroturbina. Nije lako predvidjeti karakteristike ove vrste energije jer snaga i brzina vjetra ovise o vremenskim uvjetima. Stoga je od velike važnosti provoditi određena mjerenja (učestalost, brzina i smjer) najmanje godinu dana ili čak i duže kako bi se procijenila potencijalna lokacija za izgradnju vjetroelektrane.
Bosna i Hercegovina ima značajan potencijal vjetra na mnogim lokacijama, s tim da je najprikladnije područje Hercegovina. Nadalje, 30 područja u južnom dijelu BiH predstavljaju potencijalne lokacije za izgradnju vjetroelektrana s ukupnim potencijalom od 900 MW. Trenutni instalirani kapacitet iznosi u BiH cca 250 MW.
U zadnje četiri godine, udio energija vjetra u Bosni i Hercegovini u ukupnoj proizvodnji električne energije kretao se od 2 do 3%. Analizirajući indikatore proizvodnje (GWh/MW, kWh/m2, koeficijent iskorištenja i dr.) za prve tri instalisane vjetroelektrane (Mesihovina, Jelovača, Podveležje), koje su u pogonu četiri i više godina, može se zaključiti da one rade u skladu sa projektovanim vrijednostima.
Prof. dr. Elvir Zlomušica je u svom radu iznijetom na sastanku Odbora za energiju, energetiku i okolinu Akademije nauka i umjetnosti BiH, između ostalog naveo:
„U posljednjih nekoliko godina, primjetna je stagnacija u istraživanju na ovom polju energije u BiH. U Bosni i Hercegovini se mogu organizovati grupe koje bi odgovorile zadatku projektovanja, izgradnje i vođenja vjetroelektrana. Različite analize i studije su urađene u cilju integracije vjetroelektrana u elektroenergetski sistem Bosne i Hercegovine. Instalisane vjetroturbine u Bosni i Hercegovini u četiri vjetroelektrane su od evropskih proizvođača, a u jednoj vjetroelektrani od kineskih proizvođača. Takođe je očigledno da Bosna i Hercegovina, pored postojećih prilika, ideja i planova, nije iskoristila svoje industrijske komparativne prednosti za uključivanje u proizvodnju komponenti vjetroturbina, te učestvuje u izgradnji vjetroelektrana uglavnom kroz građevinske radove“.
Solarna energija
Što se tiče ostalih obnovljivih izvora energije, solarna energija predstavlja jednu od najboljih opcija jer ima mnoge prednosti poput najmanjeg negativnog utjecaja na okoliš (nema emisije onečišćujućih tvari u atmosferu), isplativosti, pouzdanosti i održivosti. Nadalje, pogodna je za velike i male energetske potrebe. Jedna od najboljih opcija za korištenje solarne energije je fotonaponska (PV) tehnologija. PV je najčišća i neograničena energija koju proizvode solarni energetski sistemi, s vjerojatno najvećim udjelom u budućnosti proizvodnje električne energije. Kada se PV koristi za proizvodnju električne energije, nema buke, nema emisija CO2 i vrlo je jednostavan za održavanje i rad. Energija iz PV-a generira se direktno iz sunca S druge strane, solarne elektrane proizvode električnu ili toplinsku energiju pretvaranjem sunčevog zračenja u toplinu visoke temperature. Ove vrste energije mogu osigurati energiju za industriju, kućanstva i razne komercijalne, kao i potrebe u sektorima poljoprivrede.
Bosna i Hercegovina je zemlja koja ima približno 2000 sati sunčeve svjetlosti godišnje južni dio zemlje ima oko 2400 sati sunčeve svjetlosti godišnje. Utvrđeno je da BiH ima veliku perspektivu za izgradnju solarnih elektrana koja iznosi 70,5 × 10⁶ GWh solarne energije godišnje. Dnevna količina zračenja u BiH iznosi oko 1500 kWh/m² godišnje, što je vrlo značajno za fotonaponske sisteme. Naime, za implementaciju fotonaponskih sistema od velike je važnosti da je kontinuirana sunčeva svjetlost dostupna tijekom cijele godine od 9 do 15 sati, zato što 80% energije zračenja sa Sunca Zemlja prima u tom razdoblju. Također je važno spomenuti da različiti dijelovi Bosne i Hercegovine imaju različite količine dnevnog sunčevog zračenja, stoga će proizvodnja varirati u ovisnosti od lokacije fotonaponske elektrane.
Recimo i to da je prva solarna elektrana u Bosni i Hercegovini snage 120 kWh izgrađena 2012. Njena godišnja proizvodnja iznosi 150.000 kWh električne energije. Druga fotonaponska elektrana nalazi se u Goraždu i ova SPE je specifična zbog svoje jedinstvene konstrukcije i prilagodljiva je različitim godišnjim dobima. Planirana godišnja proizvodnja iznosi 200 MWh i osigurat će energiju za 100 kućanstava u ruralnim područjima. Osim ove dvije manj elektrane, Bosna i Hercegovina ima inicijativu za dodatnih 180 sličnih elektrana, od kojih će 152 biti u Federaciji Bosne i Hercegovine, a 28 u Republici Srpskoj. U poređenju sa deugim zemljama EU poput Švedske, Njemačke i Poljske, Bosna i Hercegovina ima oko 30% veći godišnji kapacitet sunčevog zračenja koji se nedovoljno koristi.
Uprkos navedenom, proizvodnja električne energije u fotonaponskim postrojenjima još uvijek je daleko ispod evropskog prosjeka.
Prema riječima stručnjaka, ovakvo stanje je posljedica visokih početnih troškova izgradnje fotonaponskih elektrana i nedostatka odgovarajućeg zakonodavstva o obnovljivim izvorima energije.
Ipak treba istaći da uprkos investicijskim i regulatornim izazovima izgradnja fotonaponskih postrojenja iz godine u godinu nastavlja rasti. Ako se ovaj trend nastavi već krajem 2026 postoji rizik od zagušenja u prijenosnoj mreži, a upravljanje prijenosnim sitemom moglo bi postati složenije s regulatornog stajališta.
Osim problema vezanih za moguće preopterećenje mreže postoji i nedovoljna usaglašenost sa lokalnom zajednicom koja već duže vrijeme ukazuje na brojne nepravilnosti u radu lokalne uprave kada su u pitanju dodjela državnog zamljišta i dozvola za izgradnju.
Sjetih se jedne stare bosanske izreke „Što važi za bega ne važi za raju“. Nažalost.
