I svi su se dugo činili glupima, prije nego što su napokon shvatili.
Jedini način na koji ćete početi popravljati stvari je pokušavanje, neuspjeh, eksperimentiranje i na kraju učenje.
Problem je u tome što se većina ljudi plaši izgledati glupo. To je bolno, neugodno i otvara mogućnost da vam se ljudi podsmjehuju. Dakle, to nije lijep osjećaj.
No, ako se možete uvježbati da postanete neko kome je u redu izgledati glupo, vrlo brzo ćete postati oni koji čine 1% svijeta. Jer ako živite kao što danas niko ne živi, na kraju ćete moći živjeti kao niko drugi.
Prvo pravilo: suočite se sa svojim strahovima. Jer šta je sa druge strane straha?
Ništa.
Kako da se prestanete plašiti izgledati glupo
Strah od gluposti je najveći ubica snova.
Najgori dio? Ljudi zbog kojih se osjećate glupo obično su najmanje kvalificirani za osuđivanje života drugih. Njihov život se raspada, pa neprestano ruše druge oko sebe.
Razgovarao sam sa prijateljem neki dan i rekao mi je o incidentu u 1. razredu koji mu je oblikovao život idućih 20 godina.
Bilo je nekoliko velikih stijena ispred učionice mog prijatelja. Jedan dječak se činio kao „cool dijete“ jer je skakao sa kamena na kamen bez ikakvih problema.
Moj prijatelj je tada vidio divljenje i strahopoštovanje ostalih učenika, te je isto želio i za sebe. Potom je pokušao skočiti s jedne stijene na drugu. Međutim, okliznuo se i pao u blato. Kad je ustao, čitav je bilo prekriven blatom.
Rekao mi je da se do danas još uvijek može sjetiti zvuka njihovog smijeha zbog svog neuspjeha. Rekao je da se smrtno plaši novih pokušaja i potencijalno neugodnih stvari još od tog dana u 1. razredu.
Većina ljudi živi pod tuđim uvjetima, izbjegavajući osmijeh i potencijalnu neugodu. U većini slučajeva ovaj način razmišljanja dolazi iz ranih uspomena ili djetinjstva. Ludo je koliko ove male uspomene imaju uticaja na nas; koliko smo snage dali drugima, samo da nam se ne smiju.
Ali ne morate se više plašiti. Ne morate živjeti u strahu, živjeti reaktivno izbjegavajući neugodnosti.
Cijeli život sam živio u strahu, uvijek se igrajući po pravilima. Taj put nema sreće, ispunjenja ili radosti.
Sada radim šta želim. Radim za sebe. Pišem o čemu želim pisati i više se ne plašim izgledati glupo.
Otkrio sam da sa druge strane straha nema ničega. Sva ta čudovišta i demoni su vam uglavnom u mislima. Nekoliko čudovišta koja zapravo postoje u stvarnom životu, trolovi i mrzitelji, ionako su bez veze.
Samo zato što niste uspjeli, ne znači neuspjeh
„Čak i ako čovjek iznova i iznova ne uspije ostvariti svoju svrhu (kao što nužno mora sve dok se slabost ne savlada), snaga stečenog karaktera bit će mjera njegovog istinskog uspjeha, a to će stvoriti novo polazište za buduću moć i uspijeh.“ – James Allen
Neuspjeh nije nešto što treba izbjegavati, to je nešto što treba cijeniti.
Neuspjeh je izravna povratna informacija. Neuspjeh je znanje. Neuspjeh je napredak.
Samo zato što ne uspijevate, ne čini vas neuspješnim. Toliki dio života je proces, svakim danom postajemo bolji i pametniji.
Većina ljudi se fokusira na ishod, dobijanje onoga što žele (i ljutnja kad to ne dobiju). Ovo je recept za stres, anksioznost i strah.
U svojoj autobiografiji Bryan Cranston opisao je svoje rane glumačke dane i koliko je bio stresan i anksiozan na audicijama. Uvijek je bio fokus na „dobijanje“ uloge. Zato su njegov strah i anksioznost uvijek dominirali kroz njegov nastup, a nakon mnogo godina i dalje je bio glumac ispod prosjeka.
Konačno, odlučio se fokusirati na proces – „davanje“ performansa, „obavljanje“ posla. Prestao je da se brine zbog neuspjeha, ili dobijanja uloge, ili onoga što nadredženi smatraju; samo se fokusirao na odličan nastup.
To je sve promijenilo. Počeo je birati uloge. Postajao je nevjerovatno uspješan. Ali što je još važnije, nije se više plašio neuspjeha.
Cranston je rekao da, nakon što je promijenio način razmišljanja, osjećao se mnogo opuštenije i slobodnije. Više nije bilo pritiska jer je ishod bio nebitan. „Jednom kada sam napravio promjenu, imao sam snage za bilo šta u šta sam ušao“, napisao je. „To je značilo da se mogu opustiti. Bio sam slobodan.“
Samo zato što niste uspjeli, ne znači da ste neuspješni. Ne fokusirajte se na ishod, nego na proces. Na taj način će te osjetiti manju zabrinutost i manje ćete se plašiti, a tu negativnu energiju možete preusmjeriti na bolje stvari.
„Ako je neko u nečemu bolji od vas, vjerovatno je pokušao više puta od vas.“ – Mark Manson
Prednosti koje dobijate kada se činite glupima
„Dan prije nego što nešto zaista uspije, čini se kao luda ideja.“ – Peter Diamandis
U svom kultnom Ted Talk-u, Jia Jiang je razgovarao o tome kako je stvorio i prakticirao svoj vlastiti sistem „terapije odbijanjem“, namjerno se dovodeći u situacije u kojima bi izgledao glupo kako bi pobijedio strah od odbijanja.
Možda će zatražiti od svog omiljenog fast food restorana besplatan obrok. Ili zamoliti potpuno nepoznatog čovjeka da mu posudi 100 dolara. Pokucao je na nečija vrata i pitao je može li igrati fudbala u njihovom dvorištu. U svom najpoznatijem eksperimentu pitao je radnicu Krispy Kreme može li napraviti krofnu u obliku 5 olimpijskih krugova.
Šta je naučio dok je vježbao da izgleda glupo?
Nemojte se sramiti.
Neugodnost je ograničena, a prirodno je da se skrivate u mraku, zauvijek izbjegavajući scenarije u kojima možete izgledati glupo. Ipak to su scenariji u kojima ćete otkriti i naučiti najviše.
Ako želite biti uspješni, morate se riješiti ovog nezrelog stava i potpuno se posvetiti tome da radite šta god želite bez straha ili onoga što će drugi pomisliti.
Drugi poduzetnici i utjecajni ljudi su shvatili koliko neugodnost može biti štetna i aktivno su poduzeli korake da razbiju strah od nje.
U svojoj poznatoj knjizi „The Four Hour Workweek“ , Tim Ferris govori kako je počeo ići na zabave i događaje visoke klase, obućen u smiješnu odjeću (tregeri, smiješne kape, plastični nakit) – samo da bi vježbao sebe kada mu je neugodno.
Ferris je naučio da je sramota (u osnovi, strah od odbijanja od drugih) krajnje ograničavajuća. Neugodnost će izazvati pucanje, ako to dopustite. A ta pucanja će vas uvijek srušiti.
Taj strah mora biti uništen ako želite biti sa drugima.
Neugodnost mora biti uništena ako želite biti istinski uspješni.
Kao zaključak
U proteklih godinu dana zaradio sam više novca radeći za sebe, nego što sam ikad dok sam radio za druge.
Ne bih bio ovdje da se nisam pravio i činio glupim. A znao sam izgledati veoma glupo! Zabrljao sam stvari. Rekao sam stvari koje nisam smio. Pomiješao sam narudžbe kupaca. Pogriješio sam u pogrešno vrijeme.
Ali godinama prije nego što sam postigao uspjeh, moj glavni cilj je bio „nikad ne izgledati glupo“. Naporno sam radio na svom imidžu i izgledao kao profesionalac. Nesreća je bila u tome što je moje pisanje bilo smeće. Bilo je površno i loše. Niko ne želi čitati dosadnog amatera koji se boji izgledati glupo.
Ali kad sam napokon zaključio da se ne želim plašiti činiti glupim ako će to znači postizanje mojih ciljeva …
Pa, od tada sam postigao puno ciljeva.
I ti ćeš.
Originalan članak možete pročitati na linku.
