HBR: Zašto su mnogi lideri ustvari nekompetentni muškaraci?

Postoje tri popularna objašnjenja za očiglednu nedovoljnu zastupljenost žena u menadžmentu, i to su: (1) žene nisu sposobne; (2) žene nisu zainteresovane; i (3) žene su i zainteresovane i sposobne, ali nisu u stanju da probiju led – nevidljivu prepreku u karijeri, zasnovanu na predrasudama i stereotipima, koja spriječava žene da pristupe višim redovima. Konzervativci i šovinisti obično podržavaju prvo; liberali i feministkinje više vole treće; a oni koji su negdje u sredini obično smatraju drugo objašnjenje. No, šta ako niko ne razumije širu sliku?

Smatram da je glavni razlog neravnomjernog odnosa spolova u menadžmentu naša nesposobnost da razlikujemo između povjerenja i kompetentnosti. Odnosno, mi često pogrešno tumačimo pokazivanje samopouzdanja kao znak kompetentnosti; zavaravamo se vjerujući da su muškarci bolji lideri od žena. Drugim riječima, kad je riječ o liderstvu, jedina prednost koju muškarci imaju nad ženama (npr. Od Argentine do Norveške i SAD-a do Japana) je činjenica da se manifestacije hubrisa – odnosno karizme ili šarma – često zamijenjuje sa liderskim potencijalom i da se javlja mnogo češće kod muškaraca nego kod žena.

To je u skladu sa podacima gdje grupe bez lidera imaju prirodnu tendenciju da za lidere izaberu sebične, prekomjerno samopouzdane i narcisoidne pojedince i da ove osobine ličnosti nisu podjednako česte kod muškaraca i žena. U skladu s tim, Freud je tvrdio da se psihološki proces vođenja događa zato što je skupina ljudi – sljedbenika – vlastite narcisoidne tendencije zamijenila liderskim, na primjer; da je njihova ljubav prema lideru prekriveni oblik ljubavi prema sebi, ili zamjena za njihovu nesposobnost da vole sebe. „Narcisoidnost druge osobe“, rekao je, „ima veliku privlačnost za one koji su se odrekli svog dijela … kao da smo im zavidjeli na održavanju blaženog stanja duha.“

Istina je u tome da muškarci, uglavnom bilo gdje u svijetu, misle da su mnogo pametniji od žena. Ipak, arogancija i prekomjerno samopouzdanje obrnuto su povezani sa talentom za liderstvo – sposobnošću da grade i održavaju timove sa visokim učinkom i motiviraju sljedbenike da odvoje svoje sebične planove kako bi radili na zajedničkom interesu grupe. Zapravo, bilo u sportu, politici ili poslu, najbolji lideri su obično ponizni, i bilo kroz prirodu ili njegu, poniznost je mnogo češća karakteristika kod žena nego kod muškaraca. Na primjer; žene premašuju muškarce u pogledu emocionalne inteligencije, koja je snažan pokretač skromnog ponašanja. Odnosno, kvantitativni pregled rodnih razlika u ličnosti koji uključuje više od 23.000 ispitanika u 26 kultura pokazao je da su žene osjetljivije, pažljivije i skromnije od muškaraca, što je vjerojatno jedan od najmanje kontra-intuitivnih nalaza u društvenim naukama. Još jasnija slika pojavljuje se kada se ispituje tamna strana ličnosti: na primjer; naši normativni podaci, koji uključuju hiljade menadžera iz svih industrijskih sektora i 40 zemalja, pokazuju da su muškarci arogantniji, manipulativniji i skloniji riziku od žena .

Paradoksalna implikacija je da su iste psihološke karakteristike koje muškim menadžerima omogućavaju uspon na vrh korporativne ili političke ljestvice zapravo odgovorne za njihov pad. Drugim riječima, ono što je potrebno da biste dobili posao, ne samo da se razlikuje od onog što je potrebno da biste dobro obavili posao, nego je opšta suprotnost. Kao rezultat toga, previše nesposobnih ljudi unapređuje se na liderske pozicije i unapređuje nad kompetentnijim ljudima.

Nije iznenađujuće što „idealna“ slika lidera personalizuje mnoge karakteristike koje se često nalaze u poremećajima ličnosti, poput narcizma (Steve Jobs ili Vladimir Putin), psihopatije, glume (Richard Branson ili Steve Ballmer) ili makijavelske ličnosti (gotovo bilo koji političar na saveznom nivou). Tužna stvar nije u tome što ove cifre ne predstavljaju prosječnog menadžera, već što će prosječni menadžer propasti upravo zbog tih karakteristika.

U stvari, većina lidera – bilo u politici ili u poslu – propada. To je uvijek bio slučaj: loše upravljaju nacijama, kompanijama, društvima i organizacijama, na što ukazuje njihova dugovječnost, prihodi i ocjene odobrenja ili efekti koje imaju na njihove građane, zaposlenike, podređene ili članove. Dobro liderstvo je uvijek bilo izuzetak, a ne norma.

Učinilo mi se neobičnim da se toliko rasprava vodi o tome da se žene „uklope“, odnosno rasprave idu u pravcu gdje se žene trebaju fokusirati na to da usvoje više od ovih nefunkcionalnih liderskih osobina. Da, to su ljudi koje često biramo za svoje lidere – no, da li bi trebali biti?

Većina karakternih osobina koje su zaista korisne za efikasno liderstvo uglavnom se nalazi kod onih koji ne uspijevaju impresionirati druge svojim talentom za upravljanje. To se posebno odnosi na žene. Sada postoje uvjerljivi naučni dokazi da je vjerojatnije da će žene usvojiti učinkovitije strategije vođenja od muškaraca. Ono što je najbitnije, u sveobuhvatnom pregledu istraživanja, Alice Eagly i kolege pokazale su da je vjerojatnije da će menadžerice izazvati poštovanje i ponos svojih sljedbenika, učinkovito komunicirati svoju viziju, osnažiti i učiti podređene i pristupiti rješavanju problema na fleksibilniji i kreativan način (sve karakteristike „transformacijskog liderstva“), kao i pošteno nagrađivanje direktnih izvještaja. Suprotno tome, muškarci menadžeri imaju statistički manju vjerovatnoću da se povežu sa svojim podređenima i relativno su nesposobniji da ih nagrade za stvarni učinak. Iako ovi nalazi mogu odražavati pristranost u uzorkovanju koja zahtijeva da žene budu kvalifikovanije i kompetentnije od muškaraca kako bi bile izabrane za lidera, ne postoji način da se stvarno zna dok se ta pristranost ne eliminiše.

Ukratko, ne može se poreći da je ženski put do liderskih pozicija popločan mnogim preprekama, uključujući vrlo debeli „led“. No, mnogo veći problem je nedostatak prepreka u karijeri za nesposobne muškarce i činjenica da liderstvo izjednačavamo sa vrlo psihološkim karakteristikama koje prosječnog muškarca čine nesposobnijim liderom od prosječne žene. Rezultat je patološki sistem koji nagrađuje muškarce za njihovu nesposobnost, a žene kažnjava zbog njihove kompetentnosti, na štetu svih.

Originalan članak možete pročitati na linku.

Autor

Sara Quraishi

View all posts

HBR: Zašto su mnogi lideri ustvari nekompetentni muškaraci?

Related Posts

Sretni Lean: Stavljanje ljudi u centar naše transformacije

Povezivanje strategije i izvršenja: Kako svakodnevni menadžment i hoshin kanri djeluju zajedno

Lean komercijalna kuhinja

Kako da se probudite nasmijani: 9 odluka koje su me dovele do života koji volim

Recite mi šta ste radili danas, a ja ću vam reći gdje ćete biti za 10 godina

Kako efektivno prepoznati faktore koji utječu na gubitke u vašem proizvodnom procesu?

Kategorije

Tel. +387 33 846 213
E-mail: info@www.pit.ba
| O nama | Oglašavajte se na PIT.ba

HBR: Zašto su mnogi lideri ustvari nekompetentni muškaraci?

Autor

Related Posts

Sretni Lean: Stavljanje ljudi u centar naše transformacije

Povezivanje strategije i izvršenja: Kako svakodnevni menadžment i hoshin kanri djeluju zajedno

Lean komercijalna kuhinja

Kako da se probudite nasmijani: 9 odluka koje su me dovele do života koji volim

Recite mi šta ste radili danas, a ja ću vam reći gdje ćete biti za 10 godina

Kako efektivno prepoznati faktore koji utječu na gubitke u vašem proizvodnom procesu?

Kategorije

Tel. +387 33 846 213 E-mail: info@www.pit.ba | O nama | Oglašavajte se na PIT.ba

Pratite nas

Tel. +387 33 846 213
E-mail: info@www.pit.ba
| O nama | Oglašavajte se na PIT.ba