Jedan čovjek kontroliše pola svjetskih divljih borovnica, izgradio je najveću privatnu telekomunikacionu kompaniju u Sjevernoj Americi, i sve to bez napuštanja svog rodnog grada od 1.100 ljudi.
Lekcije Johna Bragga:
Padni, ali se odbij:
1968. godine, Bragg je sve pozajmio da bi izgradio svoju prvu fabriku za preradu. Reći da je bio “all in” bilo bi potcjenjivanje. Zatim je mraz uništio cijeli njegov urod. Bio je to potpuni krah. Ostao je s gotovo praznom fabrikom, skoro nikakvim prihodima i gomilom računa. Većina ljudi bi proglasila bankrot. Umjesto toga, Bragg je u ponoć nazvao Wallacea McCaina: “Šta ti treba, a ne želiš sam proizvoditi?” McCain mu je dao fajl o pohanim kolutićima luka. Bragg nikad nije napravio ni jedan, ali imao je praznu fabriku i nije imao izbora. Kada gledaš u propast, pitanje nije “Zašto ja?” nego “Šta sad?”
Reputacija je najveća valuta :
Bankar ga je ismijao kada je tražio prvi kredit. Ali konzervativni političar je stao iza liberalne porodice Bragg: “Ako ne možemo posuditi Braggovima, ne možemo nikome.” Kasnije, Bragg je namjerno preplaćivao akvizicije. Glas se brzo širio: ako želiš prodati, zovi Bragga. Fer cijena, brza realizacija, bez igara. Dok su se konkurenti svađali oko sitnih marži na jednoj kupovini, Bragg je već zatvarao tri druge. Reputacija se ne može kupiti. Može se samo zaraditi, interakciju po interakciju.
Gledaj u horizont:
1969. niko nije htio licencu za kablovsku u Amherst-u, Nova Scotia (9.000 stanovnika). Bragg je bio jedini aplikant. Rani kablovski TV značio je snimanje emisija na kasete, slanje autobusima i puštanje programa starog dvije sedmice. Dok su drugi vidjeli gubitke, Bragg je vidio ruralne zajednice željne veze, stabilne prihode i svijet koji se smanjuje. “Veliki, veliki smo vjernici gledanja u horizont,” kaže on, citirajući Daga Hammarskjölda: “Samo oni koji gledaju u horizont nađu pravi put. Ako gledaš u svoja stopala, spotakneš se.” Ta licenca, koju niko nije htio, postala je prvi temelj najveće privatne telekom mreže u Sjevernoj Americi.
Povećaj pitu, ne dijeli je:
Braggov brat je izumio berač borovnica koji je zamijenio trideset berača ručno. Umjesto da ga zadrže, prodavali su ga konkurentima. “Što je dobro za industriju, dobro je za sve,” govorio je Bragg. Nije se takmičio protiv drugih proizvođača borovnica, nego protiv svih drugih vrsta voća. Ovo je mnoge izluđivalo. Čak i danas, Oxford finansira istraživanja i sve rezultate slobodno dijeli. Dok drugi žele dijeliti pitu, Bragg želi da raste.
Plati više za ono što se nudi samo jednom
Bragg je često plaćao više od konkurenata za akvizicije – ponekad duplo. Razlog je jednostavan: “Dostupno je samo jednom.” Kada su prilike rijetke, plati koliko treba. Oni koji cjenkaju do u beskraj, poslije godinama žale.
Bez rikverca:
Sa 22 godine odbio je siguran posao učitelja da bi brao divlje borovnice. Svi su mislili da je lud. Kada mu je biznis bio na rubu propasti, istrajao je. Kada su ga banke odbile, našao je drugi put. Kada mu je Bell uništio partnerstvo, posudio je 265 miliona dolara i izgradio konkurenta. “Nemam rikverca,” kaže Bragg. Svijet je pun ljudi koji su skoro nešto započeli, skoro riskirali, skoro vjerovali u sebe. Ne budi jedan od njih.
Rezultat ispred ega:
Bragg je mogao nazvati kompanije po sebi. Umjesto toga: Oxford i Eastlink. “Nikad ne dozvoli da ti ego vodi biznis,” kaže. Sa 85 godina, vrijedan milijarde, još koristi izgrebane golf loptice. “Lete isto kao nove.” Njegovo sjedište izgleda kao lokalni koledž. Svaka marka koja ne hrani tvoj ego, hrani tvoj rast. Većina ljudi radije izgleda uspješno nego da bude uspješna. Zato većina i nije uspješna koliko bi mogla biti.
Vodi kroz sugestiju:
Svaki mjesec Bragg putuje do svojih direktora, umjesto da ih poziva kod sebe. Rijetko daje direktne naredbe. Kada mu je pčelar rekao da je 2.500 košnica njegov maksimum, Bragg nije komandovao. Rekao je: “Imam povjerenja da možeš više. Razmisli kako.” Pčelar je redizajnirao sve i danas vodi 12.000 košnica. Snažni lideri pomažu ljudima da otkriju svoj puni potencijal.
Nikad ne prestaj učiti:
Sa 70 godina, vrijedan stotine miliona, Bragg je dao šest timova po 10 miliona dolara – ne za bonuse, već za investicione portfelje. Pravi novac, pravi ulozi. “Htio sam da vide kako jake kompanije rade i kako slabe propadaju.” Nije bilo kazni za gubitke niti nagrada za dobitke. Čista edukacija. I sam je bio student – odlazio na Berkshire Hathaway sastanke, učio o drugim biznisima. Njegov omiljeni Buffettov citat: “Bolji sam investitor jer sam biznismen, i bolji biznismen jer sam investitor.” Većina ljudi prestane učiti kada postane uspješna. Izuzetni nikad ne prestaju biti studenti.
Ostani privatan, ostani agilan:
Pedeset godina banke su ga molile da izađe na berzu. Odbio je. Kada je kupio AM Telecom, javnu kompaniju, odmah je eliminisao 4 miliona troškova. “Skupo je biti javan i usporava te,” kaže Bragg. Javne firme trebaju odobrenja odbora, regulatorne izvještaje, kvartalne smjernice. Kada su mu inženjeri predložili novu tehnologiju, dao im je 10 miliona isti dan.
Strpljivi kapital uvijek pobjeđuje:
Pola vijeka Bragg je reinvestirao svaku marku u rast. Dok su konkurenti plaćali dioničare, on je nastavio uvećavati. Razmišljao je generacijski. U svijetu brzih preprodaja i lakih izlaza, onaj ko je spreman čekati dvadeset godina nema konkurenciju.
